Shūji Terayama
| Shūji Terayama 寺山 修司 | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 10. prosinca 1935. Hirosaki, Japan |
| Smrt | 4. svibnja 1983. Tokijo, Japan |
| Državljanstvo | japansko |
| Supružnik | Kyōko Kujō (razvod) |
| Obrazovanje | |
| Školovanje | Prefekturalna škola Aomori |
| Zanimanje | pisac, dramatičar, pjesnik, režiser, fotograf |
| Opus | |
| Književni pravac | avangarda ("Odbjegli"), postmodernizam |
| Književne vrste | drama, poezija, esej, haiku, kratka priča, scenarij |
| Jezik | japanski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
Shūji Terayama (japanski: 寺山 修司; Hirosaki, 10. prosinca 1935. – Tokijo, 4. svibnja 1983.) je bio japanski avangardni pjesnik, dramatičar, pisac, filmski režiser i fotograf kojega kritika i pobornici smatraju jednim od najproduktivnijih i najprovokativnijih japanskih umjetnika. Terayama je danas najpoznatiji kao dramski pisac i režiser.
Rođen je 10. prosinca 1935. godine u Hirosakiju. Roditelji su mu bili Hachiro i Hatsu Terayama. Njegov otac je poginuo u rujnu 1945. godine u Indoneziji tokom Pacifičkog rata. Kada je imao devet godina, majka mu odlazi na Kyūshū kako bi radila u američkoj vojnoj bazi, dok Terayama odlazi živjeti s rodbinom u Misawu. Kao dijete, preživio je zračne napade na prefekturu Aomori u kojima je ubijeno više od 30,000 ljudi. Godine 1951. upisao je srednju školu u Aomoriju, a tri godine kasnije upisuje se na Univerzitet Waseda, na studij japanskog jezika i književnosti. Ipak, ubrzo odustaje od fakulteta zbog nefrotskog sindroma, a obrazovanje je stekao radeći po barovima u tokijskom Shinjukuu.
Ponukan vlastitim iskustvom, Terayama je u jednom od svojih eseja napisao kako više toga o životu može naučiti kroz boks i konjske utrke nego kroz naporno školovanje. Sukladno tomu, bio je jedna od glavnih ličnosti pokreta "Odbjeglih" u Japanu krajem 60-ih godina, što je posebno prikazano u njegovoj ekraniziranoj drami Sho o suteyo machi e deyō (japanski: 書を捨てよ、町へ出よう).
Godine 1967. osnovao je kazališnu skupinu Tenjō Sajiki, čije ime potječe od japanskog prijevoda Carnéova filma Les Enfants du paradis, mada sam izraz zapravo znači "Stropna galerija" (fraza koja se odnosi na najjeftinija sjedala u nekom teatru). Trupa se posvetila avangardnom izričaju te je do svog raspada 1983. godine uprizorila cijelu seriju kontroverznih predstava u kojima je tematizirala važna socijalna pitanja i ikonoklastične perspektive. Među najpoznatije izvedbe spadaju drame Aohige (japanski: 青ひげ), Iesu (japanski: イエス) i Ōyama debuko no hanzai (japanski: 大山デブコの犯罪). Suradnici Terayamine skupine bili su i umjetnici Aquirax Uno i Tadanori Yokoo, koji su dizajnirali mnoge reklamne plakate za trupu. U glazbenom dijelu, Terayama je surađivao s eksperimentalnim kompozitorom J. A. Seazerom te folk glazbenikom Kanom Mikamijem. Dramska spisateljica Rio Kishida također je bila dio trupe. Kishida je Terayamu smatrala mentorom, a zajedno su napisali drame Shintokumaru (japanski: しんとく丸), Kankyaku seki (japanski: 観客席) i Remingu (japanski: レミング - 『レミング - 世界の涯てまで連れてって』、のちに『レミング - 壁抜け男』). Kao dramski pisac, Tareyama je eksperimentirao s tzv. "gradskim dramama", zapravo fantastičnim satirama života u gradu.
Iste godine kad je osnovao i Tenjō Sajiki, Terayama je osnovao i eksperimentalno kino i galeriju Universal Gravitation, koje i danas postoji u Misawi, mada ne u svojoj originalnoj funkciji. U Misawi se danas nalazi i Memorijalna dvorana Terayama Shūji, koja komemorira Terayamin život i djelo. Godine 1976., bio je član žirija na 26. berlinskom filmskom festivalu. Osim filmom i teatrom, Tarayama je pisao poeziju, haiku i eseje, a za sobom je ostavio preko 200 literatnih uradaka i preko 20 kratkometražnih i dugometražnih filmova.
Bio je u braku s Kyōko Kujō, međutim par se razveo, iako su sve do Terayamine smrti ostali suradnici. Terayama je umro 4. svibnja 1983. u Tokiju od posljedice ciroze jetre. Njegova bivša supruga umrla je 30. travnja 2014.
Izabrana djela[uredi | uredi kod]
Kao što je navedeno u članku, Terayama je bio izrazito plodan autor s preko 200 književnih dijela i preko 20 filmova. Ovaj popis sadrži samo manji izbor:
- Sho o suteyo machi e deyō (japanski: 書を捨てよ、町へ出よう; drama)
- Emperor Tomato Ketchup (japanski: トマトケチャップ皇帝; kratkometražni i dugometražni film snimnjeni i izdani iste godine)
- Les fruits de la passion (japanski: 上海異人娼館／チャイナ・ドール; film)
- Farewell to the Ark (japanski: さらば箱舟; film)
- Radi se o Terayaminom posljednjem filmu, kojeg je osobno režirao, a scenarij je adaptacija romana Cien años de soledad, kojeg je napisao Gabriel García Márquez.
- Pastoral: To Die in the Country (japanski: 田園に死す; film)
- Remingu (japanski: レミング - 『レミング - 世界の涯てまで連れてって』、のちに『レミング - 壁抜け男』; drama u suradnji s Rio Kishida)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Shuji Terayama at the Internet Movie Database
- Experimental Image World 7 vols of films at U B U W E B
- An interview with Terayama's assistant director Henrikku Morisaki.
- Morita, Norimasa. Avant-garde, Pastiche, and Media Crossing: Films of Terayama Shūji (PDF) Arhivirano 2011-05-24 na Wayback Machine-u
- Shūji Terayama's grave
- Terayama-related localities in Tokyo (in Japanese): -1- -2- -3-
- Essay on Emperor Tomato Ketchup Arhivirano 2015-02-15 na Wayback Machine-u
- "Farewell to the Ark" brochure from the 1985 Cannes Film Festival
- Terayama retrospective at Tate Modern
