Sergio Mattarella

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sergio Mattarella
Sergio Mattarella

Sergio Mattarella daje izjavu nakon izbora
za predsjednika Talijanske Republike


Inkumbent
Mandat
3. veljače 2015.
Prethodnik Giorgio Napolitano
Nasljednik nije izabran

ministar obrane Talijanske Republike
Mandat
22. prosinca 1999. – 20. lipnja 2001.
Premijer Massimo D'Alema
Giuliano Amato
Predsjednik Carlo Azeglio Ciampi
Prethodnik  Carlo Scognamiglio Pasini
Nasljednik Antonio Martino

potpredsjednik Ministarskog vijeća Tatijanske Republike
Mandat
21. listopada 1998. – 21. prosinca 1999.
Premijer Massimo D'Alema
Predsjednik Oscar Luigi Scalfaro
Carlo Azeglio Ciampi
Prethodnik  Walter Veltroni
Nasljednik položaj nepopunjen

ministar javnog obrazovanja Talijanske Republike
Mandat
22. srpnja 1989. – 27. srpnja 1990.
Premijer Giulio Andreotti
Predsjednik Francesco Cossiga
Prethodnik  Giovanni Galloni
Nasljednik Gerardo Bianco

ministar bez portfelja zadužen za odnose Vlade s Parlamentom
Mandat
28. srpnja 1987. – 22. srpnja 1989.
Premijer Giovanni Goria
Ciriaco De Mita
Predsjednik Francesco Cossiga
Prethodnik  Gaetano Gifuni
Nasljednik Egidio Sterpa

Rođenje 23.srpnja 1941.
Palermo, Sicilija, Italija
Politička stranka Demokratska stranka (2007. – 2015.)
Prethodne:
Kršćanska demokracija (1961. – 1994.)
Talijanska pučka stranka (1994. – 2002.)
Demokracija i sloboda – ''Ivančica'' (2002. – 2007.)
Zanimanje političar, pravnik

Sergio Mattarella (Palermo, 23. srpnja 1941.) talijanski je političar, profesor i sudac. Za predsjednika Talijanske Republike izabran je 31. siječnja 2015.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Obitelj[uredi - уреди | uredi izvor]

Sergio Mattarella je sin Bernarda Mattarelle, talijanskoga demokršćanskog političara i višekratnog ministra pedesetih i šezdesetih godina, te brat Piersantija Mattarelle, predsjednika Oblasti Sicilije, koga je mafijaška Cosa nostra ubila 1980. u Palermu.

Nastavna aktivnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Diplomiravši pravo, izabran je za profesora parlamentarnog prava na Sveučilištu u Palermu.

Političko djelovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

U mladosti je bio aktivist Studentskog pokreta Katoličke akcije, te je bio njegov voditelj u Laciju 1961.1964.[2], a zatim Talijanske katoličke sveučilišne federacije (FUCI).

Na listi Kršćanske demokracije izabran je u Zastupnički dom talijanskog Parlamenta 1983. te je u njemu ostao neprekidno do 2008. Novi politički tajnik te stranke Ciriaco De Mita zadužio ga je da očisti stranku na Siciliji od mafijaša, u koje su se ubrajali i gradonačelnici Palerma Vito Ciancimino, odnosno Salvo Lima.[3]

Bio je ministar obrazovanja u sedmoj Andreottijevoj vladi 1989., ali je podnio ostavku s drugim ministrima iz demokršćanske ljevice, prosvjedujući protiv zakona koji dopustio Berlusconiju da zadrži u vlasništvu tri televizijske mreže (u zemljama članica Europske zajednice pojedinac je smio posjedovati najviše 50 posto jedne televizijske mreže).[3]

Dotajnik Kršćanske demokracije bio je 1990.1992., kada je imenovan glavnim urednikom stranačkog lista ‘’Il Popolo’’.[4]

Predložio je izborni zakon, prihvaćen 1994., kojim su tri četvrtine mandata stjecane u uninominalnim izbornim jedinicama, a četvrtina na stranačkim listama. Taj je zakon Giovanni Sartori nazvao Mattarellum. Tada se taj zakon smatrao vododijelnicom između talijanske „Prve Republike“ i „Druge Republike“. Po njemu su održani izbori 1994., 1996. i 2001.[3]

U raspadu Kršćanske demokracije uslijed antikorupcijske istrage Čiste ruke bio je među osnivačima Talijanske pučke stranke (PPI), te se zauzimao da ta stranka zajedno s postkomunističkom Demokratskom strankom ljevice (PDS) stupi u koaliciju Maslina pod Prodijevim vodstvom. Držao je više resora u vladama Masline do 2001. Bio je ministar obrane za intervencije na Kosovu, te je ukinuo obvezatni vojni rok.[3]

Sudbeno djelovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Zastupnički dom ga je 2009. imenovao članom Predsjedničkog vijeća upravnog sudstva. Dvije godine kasnije na zajedničkoj sjednici Parlamenta imenovan je članom Ustavnog suda.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]