Satanizam

Izvor: Wikipedia

Satanizam ili sotonizam je religijski, polureligijski i/ili filozofski pokret čiji sledbenici identifikuju Satanu sa arhetipom, prekosmičkom silom, istinskim živim bićem, ili nekim aspektom ljudske prirode. Iako je dobio ime po Satani, koji se povezuje prvenstveno sa zlom i iskušenjem, sledbenici satanizma ga pre označavaju kao duhovni put koji se suprotstavlja uobičajenom, i to najpre po tome što za glavnu maksimu duhovnog obogaćenja uzima poboljšanje samoga sebe, a ne povinovanje nečem višem (uglavnom Bogu). Satanisti mahom tvrde da se uopšte ne klanjaju Satani niti bilo kom drugom božanstvu kao i da ne prate princip zla. Neki sledbenici tvrde da se umesto poštovanja božanskih zakona ili prirodnih principa, i potčinjavanja nekom božanstvu ili moralu, oni uglavnom usredsređuju na materijalno ili fizičko napredovanje pod vođstvom viših bića ili principa. Iz ovog razloga, mnogi savremeni Satanisti odbacuju tradicionalna religijska verovanja i stavove u korist egoističnijih pogleda na svet i prirodne zakone. Nasuprot tome, veoma je rasprostranjeno verovanje da se svi sledbenici satanizma klanjaju Satani i vrše njegovu volju prinoseći obilno žrtve i izvršavajući samoubistva. Okvirno, satanizam bi se mogao podeliti na filozofski i religijski satanizam.

Moderne satanističke grupe[uredi - уреди]

Kod današnjih satanističkih grupa mogu se uočiti dva glavna pravca, to su ″teistički″ i ″ateistički″ satanizam. Sledbenici teističkog satanizma se prema Satani odnose sa strahopoštovanjem jer veruju da je on vrhovno božanstvo. Suprotno njima ateistički satanisti sebe smatraju ateistima i Satana za njih predstavlja simbol raznih ljudskih osobina. [1]

Teistički satanizam[uredi - уреди]

Prikaz Bafometa, slika Elifasa Levija

Ovaj pravac satanizma poznat je i kao tradicionalni ili spiritualni satanizam. Potraga za znanjem je prema ovim satanistima veoma važna jer im pomaže da udovolje Satani. Zmija, personifikacija Satane, je nagovorila Adama i Evu da probaju jabuku i tako im podarila znanje koje je od njih krio Bog.[2] Satana se ovde javlja u vidu Bafometa. Pripadnici ovog kulta smatraju da je Jahve tvorac sveta ali da je Satana iznad njega ili da je Satana stvorio Jahvea. Satana predstavlja slobodu i protivi se svim načelima i pravilima koje zastupa hrišćanstvo. Dakle, teistički satanisti teže da se oslobode svega što bi moglo da ih kontroliše ili sputava i pod tim se uglavnom podrazumeva sistem koji nameće moderno društvo i hrišćanske norme i vrednosti.

Luciferijanizam kao grupa u okviru teističkog satanizma ima dve struje, jednu koja Lucifera i Satanu izjednačuje i drugu koja smatra da je Lucifer predstavlja prosvetljeniju verziju Satane, ova frakcija je u svojim verovanjima inspirisana mitovima drevnog Egipta, Rima i stare Grčke. Luciferijanci se prvi put pominju u papinom dokumentu ″Gesta Treverorum″ iz 1231. godine, papa Grgur IX u njemu žene i muškarce koji veruju da je Lucifer nepravedno izbačen iz raja naziva jereticima.[3] U SAD-u postoji Luciferska crkva koja se bavi proučavanjem antičkih naroda.[4]

Ateistički satanizam[uredi - уреди]

Nastao je 1966. godine kada je Anton Šandor Levej osnovao Satanističku crkvu u San Francisku u SAD-u. Za razliku od spiritualnog Levejov satanizam ne podrazmeva obožavanje Satane u smislu božanstva već kao simbol telesnosti i zemaljskih vrednosti.[5] Levej je Satanizam digao na nivo religije i 1969. je napisao Satanističku bibliju. Da bi neko postao satanista,tj pripadnik ove crke potrebno je da uplati 200.dolara a nivo koji će posvećenik dostići zavisi od njegovog ličnog zalaganja i učestovanja u ritualima, sama crkva nikada nije objavila podatke o tačnom broju svojih sledbenika ali veruje da ih širom sveta ima na desetine hiljada. Posle smrti Leveja crkvu je preuzeo Blanš Barten a iz te organizacije su polako počele da se izdvajaju i rađaju nove satanističke sekte, jedna od novih je i Prva satanistička crkva koju je 1999. osnovala Karla Lavej, Antonova ćerka.

Hram Seta je okultno udruženje koje je 1975.godine osnovao Majkl Akvino, neki članovi i sveštenstvo Satanističke crkve. Svoju filozofiju nazivaju prosvećenim individualizmom a inspiraciju pronalaze u bogu Setu i svoj sistem verovanja nazivaju ″Seatizam[6] Bog Set je navodno tamni Gospod i njegovo obožavanje se vrši kroz ritual ″ Crnog plamena″. Kontroverze vezane za ovu crkvu su navodne veze između Akvina i nekih neonacističkih organizacija kao i njegovo verovanje da je Antihrist.

Red devet anđela je nastao u Velikoj Britaniji 60- ih godina. Red doživljava satanizam kao potpuno inividualnu potragu kojom se prevazilaze fizičke i mentalne granice čoveka.[7] Rituali inicijacije se sastoje od testa izdržljivosti, to podrazumeva usamljenost i zabranu komuniciranja sa drugim ljudima kao i teške fizičke poslove sa ciljem razvijanja jakih ličnosti, tj vođa.

Moderni satanizam[uredi - уреди]

Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist.

Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.

Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.

Satanistički rituali[uredi - уреди]

Osnova satanističkih rituala je spiritualizam, tokom rituala se koriste sveće određenih boja, takođe vreme u koje se oni odigravaju može biti unapred određeno, u smislu datuma, dakle kao i u slavljenju hrišćanskih praznika. Neki od rituala koji se praktikuju u satanizmu su:

Kod određenih satanističkih organizacija rituali su prelazili okvire zakona i dovodili do ubistava ili samoubistava. Ponekad se za potrebe rituala žrtvuju životinje a za samo obavljanje se uglavnom koriste napuštene i udaljene kuće. Ove rituale može obeležiti i vandalizam u vidu skrnavljenja groblja i verskih građevina. Optužbe na račun satanista dolazili su iz različitih izvora kao što su policija, borci za prava dece, bivših članova. Neki od njih su rituale povezivali sa seksualnim zlostavljanjem, prisilnim gutanjem krvi i fekalija, orgijama, žrtvenim abortusima kao i žrtovanjem ljudi.


Reference[uredi - уреди]

  1. "Satanizam, najbrži put do pakla". Satanizam, najbrži put do pakla - vesti-online.com. http://www.vesti-online.com/Vesti/Tema-dana/31794/Satanizam--najbrzi-put-do-pakla. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  2. "Religija i satanizam". Religija i satanizam - znanje.org. http://www.znanje.org/i/i25/05iv10/05iv1024/RELIGIJA%20I%20SATANIZAM.htm. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  3. "Luciferianism". Luciferianism-baidu.com. http://tieba.baidu.com/p/900789806. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  4. "NYC Satanists, Luciferians, Dark Pagans, and LHP Occultists". NYC Satanists, Luciferians, Dark Pagans, and LHP Occultists-meetup.com. http://www.meetup.com/Satanists-NYC/. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  5. "Official Church of Satan". Official Church of Satan-churchofsatan.com. http://www.churchofsatan.com/home.html. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  6. "Temple Of Set". Temple Of Set – xeper.org. http://www.xeper.org/. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  7. "Order Of Nine Angels". Order Of Nine Angels - o9a.org. http://www.o9a.org/2010/08/information/. pristupljeno 12. 12. 2011... 
  8. "Joy Of Satan". Joy Of Satan - exyujos.110mb.com. http://exyujos.110mb.com/Satanisticki-Rituali/Rituali.html. pristupljeno 12. 12. 2011... 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]