Antikrist
 Ovo je glavno značenje pojma Antikrist. Za druga značenja, v. Antikrist (djelo). |
Antikrist je izraz za protivnika Isusa Krista koji je oličenje zla i inkarnacija sotone koji kategorički odbija istinu. Antikrist može biti osoba, organizacija, pokret, vlada itd. Izraz antikrist se po prvi put spominje u Novom zavjetu u Evanđelju po Ivanu apostolu. Tokom vremena kroz Srednji vijek ovaj pojam se koristio za protivnike Katoličke crkve, i kasnije se ovaj pojam rasprostranio u svim kršćanskim zajednicama kao pojam za protivnike kršćanskih crkava kao i pridjev za nehumane vladare i državnike.
Termin je, međutim, proširen tako da označava veliku silu koja svet ispunjava zlom, i čiji će poraz dovesti do Drugog dolaska. U tom, proširenom smislu, antihristom su u različitim vremenima nazivani Rimsko carstvo, određeni carevi (npr. Neron), kao i same pape (od strane Viklifa i Lutera).
Reč antihrist je preuzeta iz grčkog αντίχριστος (antihristos), što bukvalno znači ne samo „protiv Hrista“, nego može da znači i „umesto Hrista“.
U hrišćanstvu, antihrist je osoba, slika osobe ili neka druga pojava koja je oličenje zla i suprotstavljena istini, koja se postavlja kao potpuno dobra i verna istini.
U Novom zavetu se ovaj termin koristi u poslanicama apostola Jovana, i tu naprosto znači „onaj koji poriče Hrista".
- -Djeco! Pošljednje je vrijeme, i kao što čuste da će doći antikrst, i sad mnogi antikrsti postaše; po tom poznajemo da je pošljednji čas.
- -Ko je lažljivac osim onoga koji odriče da Isus nije Krst? Ovo je antikrst koji se odriče oca i sina.
- -A svaki duh koji ne priznaje da je Isukrst u tijelu došao, nije od Boga, i ovaj je antikrstov, za kojega čuste da će doći, i sad je već na svijetu.
- -Jer mnoge varalice iziđoše na svijet koji ne priznaju Isukrsta da je došao u tijelu; ovo je varalica i antikrst.
- (Jov. I, 18, 22; 4. 3; II 7) u Vukovom prevodu.
Po Nostradamusuovim predskazanjima postojat će 3 antikrista. Prema nekim tumačenjima, prvi je bio Napoleon Bonaparte, drugi Adolf Hitler, a treći antikrist još nije poznat jer će njegova pojava na svjetskoj sceni označiti početak kraja svijeta.
U popularnoj kulturi, antikrist se koristi u mnogim novelama i filmovima (npr. filmovi iz serijala Omen). Antikrist je također pozadina mnogih teorija urota, a nakon pojave Osame bin Ladena i terorističkog napada na New York 11. rujna 2001., priče o antikristu dobivaju na snazi.
Mnoge protestantske crkve smatraju papu antikristom. To je Ian Paisley, pastor Prezbeterijanske crkve i zastupnik u Europarlamentu i javno izjavio 1988.g. tijekom papina govora u Europskom parlamentu; Prekinuvši papin govor riječima: "Antikriste; Odbacujemo tebe i tvoja lažna učenja" [1][2], posebno se okomio na tvrdnju da je papa navodno nepogrešiv od 1870.g., te da je Božji namjesnik na zemlji.Napisao je i knjigu u kojoj to obrazlaže.[3] Isto mišljenje o papi imali su Martin Luther, Philipp Melanchthon, Jan Hus, Ulrich Zwingli, Matija Vlačić Ilirik, Hugh Latimer, Jean Calvin, Nicholas Ridley, John Hooper, John Philpot, John Bradford, Thomas Cranmer, John Knox, Girolamo Savonarola, Lord Cobham, te prva osoba koja je prevela Bibliju na Engleski jezik John Wycliffe. Mnoge druge protestantske crkve kao npr. neki adventisti, nezavisni baptisti i slobodni Luterani također dijele to mišljenje.
S druge strane, nijedna od većih tradicionalnih protestantskih crkava, poput evangelika (luterana), skandinavskih službenih luteranskih crkava, pa ni baptisti i metodisti danas ne smatraju papu antikristom. Dapače, oni surađuju s papom i njegovim uredima u zajedničkim komisijama, u zajedničkim radu na prijevodu Svetog pisma i određivanju njegova izvornog teksta (npr. Deutsche Bibel Geselschaft]], te u ekumenskim molitvama i susretima. Njemački luterani s papinom teološkom komisijom potpisali su 90-tih godina 20. stoljeća zajedničku izjavu prema kojoj, između te dvije Crkve, nema razlike u nauku o opravdanju. Takvi odnosi ne bi bili mogući kada bi papu držali antikristom.
- Bezakonik Arhivirano 2019-10-16 na Wayback Machine-u