Jahve

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Drahma (četvrtina šekela) kovanica iz persijske pokrajine Judeja Medinata, vjerovatno predstavlja Jahvea kako sjedi tronu[1]

Jahve (heb. יהוה‎) bio je nacionalni bog Kraljevstva Izrael i Juda.[2] Tačno porijeklo naziva je sporno, iako seže iz mlađeg gvozdenog doba, pa čak i kasnog bronzanog:[3] naziv se u početku koristio kao epitet boga Ela, vrhovnog božanstva kananske religije tokom bronzanog doba,[4] ali najranije vjerodostojno pominjanje je u egipatskim tekstovima koji ga smještaju među nomade iz južne Transjordanije.[5]

U najstarijim biblijskim tekstovima Jahve je tipični drevni bliskoistočni „božiji ratnik“ koji vodi nebesku vojsku protiv neprijatelja Izraela;[6] kasnije je postao glavno bog Kraljevstva Izrael i Judeja,[7] a kraljevski sud i hram promovišu Jahvea kao boga cijelog kosmosa, koji posjeduje sve pozitivne osobine prethodno pripisivane drugim bogovima i božanstvima.[8][9] Pred kraj Vavilonskog ropstva (6. vijek p. n. e.), samo postojanje drugih bogova je negirano, a Jahve je proglašen tvorcem kosmosa i istinskim bogom cijelog svijeta.[9]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Edelman 1995, str. 190.
  2. Miller 1986, str. 110.
  3. Miller 2000, str. 1.
  4. Dijkstra 2001, str. 92.
  5. Dever 2003b, str. 128.
  6. Hackett 2001, str. 158–59.
  7. Smith 2002, str. 72.
  8. Wyatt 2010, str. 69–70.
  9. 9,0 9,1 Betz 2000, str. 917.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]