Samur
| Samur | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Mustelidae |
| Rod: | Martes |
| Vrsta: | M. zibellina |
| Dvojni naziv | |
| Martes zibellina Linnaeus, 1758. | |
| |
| Rasprostranjenost samura | |
Samur (Martes zibellina) je mali grabežljivac iz roda kuna. Živi u šumama Rusije, počevši od Uralskih planina pa širom Sibira, zatim u sjevernoj Mongoliji i Kini i na Hokkaidō, u Japanu[1] Ova vrsta se, međutim, prvobitno rasprostirala na prostorima od današnjeg europskog dijela Rusije, preko Poljske do skandinavskih zemalja[2]. Zbog visokokvalitetnog krzna, ove životinje su se tijekom povijesti mnogo lovile, a danas se uglavnom, osim u Rusiji u kojoj je lov još uvijek uobičajen, uglavnom uzgajajaju na specijaliziranim farmama.
Etimologija[uredi | uredi kod]
Ime samur je turskog porijekla, a u ruskom jeziku se kaže sobolj (соболь) i kao takvo je ušlo i u jezična područja današnje zapadne Europe i Amerike, vjerojatno kroz trgovinu ovim životinjama s istočnim zemljama poput Rusije[3]. Tako se ruska riječ sobolj na engleskom jeziku počela izgovarati Sejbl, na njemačkom Zobel, na nizozemskom Zabel, na francuskom Zibelin, itd.
Opis[uredi | uredi kod]
Mužjaci su nešto veći od ženki, i dosegnu dužinu od 38 do 56 centimetara, s od 880 do 1800 grama, dok su ženke duge od 35 do 51 centimetara, a teške od 700 do 1560 grama. Rep im je dug od 9 do 12 centimetara.
Krzno je srednje dužine, a zimi poraste znatno više nego ljeti. Ono je sivobijele boje, s mrljama žute ili sive boje, koje se uglavnom nalaze ispod vrata. Njihovo meko krzno često se zove "crni dijamant".
Ponašanje[uredi | uredi kod]
Samuri su dnevni grabljivci koji u lovu koriste osjetila mirisa i sluha.
U prirodi su, u lovu, izuzetno krvoločni. Iako postoje zapisi o "pripitomljenim" samurima, to su uglavnom bili samuri odvojeni od majke kao mladunci. Uglavnom grade gnijezda u zemlji, a hrane se vjevericama, miševima, manjim pticama i ribama. Kada je nestašica hrane, jedu i kupine, maline, šišarke itd. Za vrijeme nevremena, plijen nose u gnijezdo i tamo ga jedu.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Harrison, D. J. (editor) (2004). Martens and Fishers (Martes) in Human-Altered Environments: An International Perspective. Springer-Verlag ISBN 0387225803.
- ↑ Ognev, S. (1962). Mammals of Eastern Europe and Northern Asia. Jerusalem: Israel Program for Scientific Translations
- ↑ Definicija riječi u Oxfordskom rječniku engleskog jezika, drugo izdanje, 1989. godine