Malina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Malina
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Rubus
Podrod: Idaeobatus
Dvojni naziv
Rubus idaeus
L.

Malina ili lat. Rubus idaeus je biljka iz porodice ruža (Rosaceae).

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Višegodišnji žbun sa uspravnim, zeljastim stablom. Listovi složeni od 3-7 listića, dlakavi. Cvetovi beli sa dugačkim cvetnim drškama, sakupljeni na vrhovima grana ili u pazuhu listova u grozdaste cvasti. Plodovi su mnogobrojne koštunice koje su spojene razraslom, sočnom cvetnom ložom crvene, ređe žute boje.

Droga i hemijski sastav[uredi | uredi kod]

Koriste se mladi, dobro razvijeni listovi i vršni delovi izdanka i zreli plodovi. List nije dovoljno hemijski proučen. Sdarži vitamine C i E, bojene materije, tanine i flavonoide. U plodu se nalazi više sastojaka od kojih se izdvajaju šećeri (glukoza, fruktoza, saharoza), organske kiseline (jabučna, limunska, salicilna, elaginska i dr.), etarsko ulje, bojene i taninske materije, vitamine C i E i dr.

Upotreba[uredi | uredi kod]

List se praktično koristi samo u narodnoj medicini za ispiranje usne duplje kod upale njene sluzokože, kod upale ždrela i kod proliva. Ulazi u sastav mnogobrojnih mešavina za lečenje oboljenja kardio-vaskularnog, želudačno-crevnog sistema, menstrualnih i hormonskih poremećaja i avitaminoza. Takođe ulazi u sastav mešavina za tzv. prolećno čišćenje krvi. List maline može da zameni neke čajeve, kao što su indijski, gruzijski i ruski.

U mnogim zemljama se plod koristi u naučnoj medicini kao sredstvo za izbacivanje tečnosti, kod proliva i ekcema. Ekstrakt iz ploda deluje protiv virusa. Pored toga on aktivira pankreas na lučenje insulina pa time snižava šećer u krvi. Koristi se i u prehrambenoj industriji.

U poslednje vreme se istražuje delovanje maline na maligne ćelije. Ustanovljeno je da elaginska kiselina, koje ima dosta u malinama, sprečava umnožavanje ćelija raka. Preventivno i suzbijajuće dejstvo ima i plod i čaj od lišća maline (i drugog jagodičastog voća: jagode, kupine i dr.). U terapiji malignih oboljenja maline nisu lek i ne mogu da ga zamene, ali su dobra zaštita od tih bolesti.

Proizvodnja[uredi | uredi kod]

Po agenciji UN za ishranu i poljoprivredu Fao Srbija je jedna od glavnih svetskih proizvođača malina.

Proizvodnja u tonama - podaci 2003-2004:
FAOSTAT (FAO)

Rusija 95000 26 % 110000 28 %
Srbija 79471 21 % 79471 20 %
SAD 48535 13 % 50000 13 %
Poljska 42941 12 % 42000 11 %
Nemačka 20600 6 % 20500 5 %
Ukrajina 19700 5 % 20000 5 %
Kanada 14236 4 % 13700 4 %
Mađarska 9000 2 % 10000 3 %
Velika Britanija 8000 2 % 8000 2 %
Francuska 6830 2 % 7500 2 %
ostali 27603 7 % 27890 7 %
ukupno 371916 100 % 389061 100 %

Galerija[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]