Reinhold Messner

Reinhold Messner Lične informacije Datum rođenja 17.09.1944. Mesto rođenja Bressanoneu Državljanstvo Italija Sportske informacije Sport Planinarstvo Disciplina Alpinizam Lični rekord Prvi uspon na Mount Everest bez dodatnog kisika sa Peterom Habelerom, prvi solo uspon na Mount Everest, osvajač Sedam vrhova, prvi osvajač 14 vrhova preko 8000 m. Nagrade Zlatni cepin

Reinhold Andreas Messner je italijanski planinar, istraživač, pisac i političar. Prvi je čovjek koji se uspeo na Mount Everest bez dodatnog kisika, a ujedno i prvi koji se uspeo na svih 14 svjetskih vrhova viših od 8000 metara. Godine 1986 ispenjao je svih Sedam vrhova. Njegovi veliki poduhvati su i prelaz preko Antarktika 1989/1990. sa Arved Fuchsom, Grenland 1993. i pustinje Gobi 2004. godine.

Messner je rođen 17. septembra 1944. u Bressanoneu u Italiji u predjelu Dolomita. Njegovi roditelji imali su ukupno devetoro djece. U planinarstvo ga je uveo otac. Kad je imao tek pet godina popeo se na svoj prvi vrh viši od 3.000 metara. Kao dječak postao je vrstan penjač sa uspenjanim vrhovima u okolini, često s mlađim bratom Güntherom. Već tada je izgradio svoj prepoznatljivi minimalistički stil sa najnužnijom opremom prilikom penjanja. U Padovi je završio studij arhitekture. Nakon završetka studija radio je kratko kao nastavnik, a zatim se u potpunosti posvetio penjanju.

Dvaput se ženio i ima četvoro djece.

Tragedija na Nanga Parbatu

Tri godine kasnije, 1970, otišao je na Himalaje sa bratom. Ispenjali su treći uspon na vrh Nanga Parbat i prvi uspon na Rupal stijenu, najdužu na svijetu, dugu oko 4.100 m. Neuspješno su pokušali i prvi uspon preko Diamir stijene. Dok su se vraćali, brat mu je počeo pokazivati znakove visinske bolesti. Messner je otišao potražiti laganiji put dolje. Kad se vratio po brata, otkrio je da ga je zamela lavina i tijelo mu je pronađeno 2005. g. Nakon povratka, Messneru je amputirano šest nožnih prstiju i nekoliko vrhova prstiju na rukama. U knjizi The Naked Mountain (Gola planina) Messner je 30 godina kasnije iznio svoju verziju događaja, kao odgovor na kritike da je kriv za bratovu smrt. Vratio se na Diamir stijenu 1978. god. i ostvario prvi solo uspon od baznog logora do jednog vrha preko 8.000 m, koji nikad nije ponovljen.

Nanga Parbat i Rupal stijena duga oko 4.100 m.

Usponi bez kisika

Unatoč tragediji, Messner nije odustao od penjanja. Godine 1974. udružio se s Peterom Habelerom, s kojim je dijelio filozofiju penjanja i zajedno su se u rekordnom vremenu od 10 sati uspeli na Eiger. Dotadašnji usponi na vrhove preko 8.000 bili su rezultat djelovanja većeg broja penjača, brojnih nosača i vodiča, korištenja veće količine opreme, upotrebom boca sa dodatnim kisikom i uz duže trajanje aklimatizacije i samog uspona. Messner i Habeler su sve to odbacili i priklonili se tzv. minimalističkom alpinizmu, sa nužnom ličnom opremom i penjanje u što kraćem vremenu.

Uspon na Gasherbrum u alpskom stilu

Godinu dana kasnije popeli su se na Gasherbrum I u planinskom lancu Karakorum u alpskom stilu i time otvorili novo poglavlje u historiji alpinizma. Kao 2-člana ekspedicija sa samo 12 nosača i jednim oficirom za vezu, krenuli su prema Gasherbrumu, 11-toj planini na svijetu po visini. Postoji 6 vrhova ove planine, a najviši je Gasherbrum I, poznat i kao Hidden Peak (8.068 m.). Pred polazak objelodanili su da će se penjati tradicionalnim stilom koji se koristi u Alpama i da će alpski stil biti korišten i u usponima na Himalajske vrhove preko 8.000 metara. Ovaj način podrazumijeva:

• na vrh se kreće iz podnožja planine
• penjač sa sobom nosi sve što mu treba
• ako se bivakuje, to se radi na putu do vrha
• nema prehodne pripreme rute
• dodatni kisik se ne koristi

Ova vrsta penjanja je najednostavnija koju možete zamisliti. Samo morate sve uzeti u obzir, i ono što je predvidljivo i ono što nije, u protivnom nećete - dugo živjeti. – Reinhold Messner

Prije njihovog odlaska, pojedini vodeći alpinisti su iskazivali nevjericu prema mogućnosti da se u Himalajima izvede ovakav uspon, a pojedinci su smatrali da je ovo samoubistvo. Za njih dvojicu ovo je bio logičan nastavak onog što su ranije počeli sličnim usponima u Alpama i podizanje ličnih mogućnosti na viši nivo.

Krenuli su 8. avgusta iz Baznog kampa, penjali se tri dana do vrha i dva dana silazili do Baznog kampa. Bio je to prvi uspon na vrh preko 8.000 metara u alpskom stilu.

Tako su se 1975 godine uz klasične velike ekspedicije pojavile male ekspedicije, čime je počela jedna nova era za himalajsko planinarstvo.

Sjeverna strana Everesta. Messnerovo prepriječavanje sa Sjeverog grebena prena Nortonovom kuloaru prikazano je svjetlo plavom bojom

Usponi na Everest

Isto su ponovili 1978. na Mount Everestu i ostvarili ono što se naučno smatralo nemogućim – popeti se na najviši vrh svijeta bez dodatnog kisika. Dvije godine kasnije, u vrijeme monsuna, Messner je ponovio ovaj pothvat sa tibetanske strane, ovaj put sam. Uspon je opisao u knjizi The Crystal Horizon (Kristalni horizont).

Vrhovi preko 8.000 m.

Messner je prvi čovjek koji je obavio uspone na svih 14 vrhova preko 8.000 m. Istovremeno je i prvi koji je to uradio bez upotrebe dodatnog kisika. Uspone je počeo 1970. sa usponom na Nanga Parbat, a završio 1986. usponima na Lhotse.

Sedam vrhova

Alpinista Richard Bass prvi je ostvario uspon na Sedam vrhova što je naziv za najviše vrhove sedam kontinenata. Messner je predložio drugu listu (Mesnerova ili Carstensz lista) zamjenjujući Mount Kosciuszko sa indonežanskim vrhom Puncak Jaya, ili Carstensz Pyramid, smatrajući da je izazovnija. U maju 1986. Pat Morrow prvi je ispenjao Messnerovu listu, a slijedio ga je kao drugi sam Messner 8. decembra 1986. god, kao prvi čovjek koji je to uradio bez dodatnog kisika.

Putovanja, prelazi, trekinzi

• 1985 – Putovanje kroz Tibet sa istraživanjima na planini Kailash
• 1986 – prijelaz kroz istočni dio Tibeta
• 1987

-putovanje kroz Butan

-putovanje kroz Pamir

• 1988 – solo ekspedicija kroz Tibet pod nazivom Yeti
• 1989–1990 – treking preko Antarktika preko Južnog pola) u dužini 2.800 km, pješačenje sa sankama bez pasa, zajedno sa Arvedom Fuksom;
• 1991 – prijelaz kroz Butan od istoka do zapada

-"Oko Južnog Tirola" gdje je bio uključen prilikom pronalaska zamrznutog čovjeka iz kamenog doba, nazvanog Ötzi

• 1992

-prijelaz kroz Taklamakan Desert u Xinjiangu

• 1993

-putovanje do Dolpoa, Mustanga i Mananga u Nepalu;

-dijagonalni treking preko Greenlanda, pješačenje u dužini 2200 km.

• 1995

-neuspješni prelaz preko Arctica kroz Sibir do Kanade

-putovanje do Belukhae, Altajske planine u Sibiru

• 1996 – putovanje kroz Istočni Tibet i planinu Kailash.
• 1997 – putovanje do Khama u Istočnom Tibetu

-mala ekspedicija u Karakoram

-snimanje filma u Tanzaniji

• 1998

-putovanje do Altajskih planina u (Mongoliji)

-putovanje do Puna de Atacama na Andes u Argentini

• 1999

-snimanje filma o Navajo Indijancima u Arizoni

-putovanje u Thar Desert/Indija

• 2000

-prelazak od Južne Džordžije do Šakletoh Rute na Islandu

-snimanje dokumentarnog filma na planini Fuji u Japanu

• 2002 – posjeta planinarima na Andama i uspon na Cotopaxi (5.897 m.) u Ekvadoru povodom "Međunarodne godine planina"
• 2003

-treking do Mount Everest u povodu pedesetogodišnjice osvajanja

-putovanje po Zemlji Franz Josepha na Arktiku

• 2004 – treking kroz Gobi pustinju u Mongoliji u dužini 2000 km.
• 2005 – putovanje po Mongoliji

Messnerov planinarski muzej na lokaciji Monte Rite, Dolomiti

Političar

Godine 1999. postao je član Evropskog parlementa ispred italijanske stranke Zelenih, dobivši više od 20.000 glasova na izborima. Bio je član parlamenta do 2004, kada se prestao baviti politikom. Zvanično je bio član Zelenih Južnog Tirola, regionalne i ekološke stranke. Cijelog života, čak i poslije političkog angažmana, bio je veliki pobornik očuvanja okoline i aktivist u borbi protiv globalnog zagrijavanja.

Muzej

Messner je 2003. počeo graditi planinarski muzej (MMM - Mesnerov planinarski muzej) i otvoren je 11. juna 2006. U njemu je izložena kultura Himalaja i historija Južnog Tirola. Muzej čini šest objekata na raznim lokacijama i s različitim temama. Šesti i posljednji smješten je na vrhu planine Kronplatz u italijanskoj pokrajini Južni Tirol. U njemu je predstavljen razvoj planinarstva u posljednjih 250 godina u pogledu opreme. Muzej je smješten na vrhu stijene kako bi posjetiocima ponudio posebno iskustvo i doživljaj, nudeći spektakularan pogled na Dolomite i druge okolne planine.