Lavina

Lavina ili usov (ponekad pleonazmično i snježna lavina) nazivi su za rušenje velikih masa snijega niz strme planinske padine većih nagiba, najčešće zimi i u rano proljeće.
Stvaranje[uredi - уреди | uredi izvor]
Strma planinska područja pogoduju nagomilavanju snježnih masa koje se pod utjecajem vjetra, potresa, jakog zvuka (pucanj, pisak lokomotive, ljudski glas) ili kretanja ljudi i životinja naglo obrušava niz padinu u dolinu.[1]
Djelovanje snijega može biti suho ili vlažno. Suhe lavine javljaju se zimi, kreću se velikom brzinom (do 100 m/s) i ispred sebe stvaraju vjetar velike rušilačke snage. Vlažne lavine nastaju u proljeće kada počne otapanje snijega, a odlikuje ih relativno visok sadržaj stjenovitog morenskog materijala (kamenja, blokova stijena i drveća) pomiješanog sa snijegom.[1]
Šteta[uredi - уреди | uredi izvor]
Lavine često izazivaju velike štete i gubitak ljudskih života, mada su s obzirom na relativno slabu naseljenost planinskih područja svojim razmjerima ograničene u usporedbi sa drugim prirodnim katastrofama. Međutim, one u nekim slučajevima uz ljude ruše i naselja, uništavaju komunikacije (kablove) i šume. Primjer snježne nezgode velikih razmjera je Peru 10. 1. 1962. godine. Ovom prilikom, lavina je uništila devet naselja i usmrtila 4000 ljudi.[2]
Lavine su vrlo česta pojava na Alpama, a rijetka na Prokletijama. Evropske mjere zaštite od lavina su sljedeće:[1]
- organiziranje službe nadzora i upozoravanja na opasnost
- umjetno izazivanje malih lavina prije velikog nagomilavanja
- sprečavanje nagomilavanja snijega na ugroženim mjestima
- podizanje građevina za usmjeravanje i usporavanje snježne mase
Tablica rizika[uredi - уреди | uredi izvor]
Sljedeća tablica predstavlja rizik od nastanka lavine određen u većini evropskih zakonodavnih sistema. Ova skala usvojena je aprila 1993., a ažurirana maja 2003. radi povećanja uniformnosti. Prema njoj, u Francuskoj je najčešće rizik trećeg i četvrtog stupnja, dok su u Švicarskoj najzastupljeniji drugi i treći stupanj.[3]
Tablica jačine[uredi - уреди | uredi izvor]
Sljedeća tablica predstavlja jačinu lavine po njenom postanku određenu u većini evropskih zakonodavnih sistema. Ova skala usvojena je aprila 1993., a ažurirana maja 2003. radi povećanja uniformnosti.[3]
Stupanj | Ishod | Šteta | Veličina |
---|---|---|---|
bljuzga (1) | snijeg obara, ali ne i zakopava ljude | mala; obično povrede ljudi (rijetko smrt) | dužina < 50 m zapremina < 100 m³ |
mala (2) | snježna masa se zaustavlja na samoj padini | zakopavanje, povređivanje i usmrćivanje | dužina < 100 m zapremina < 1000 m³ |
srednja (3) | snježna masa stiže do dna same padine | oštećenja drveća, građevina i vozila | dužina < 1000 m zapremina < 10.000 m³ |
velika (4) | snijeg prelazi sve nizbrdice i ravnine | obaranje drveća, građevina i vozila | dužina > 1000 m zapremina > 10.000 m³ |
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Gavrlilović, Ljiljana; Gavrilović, Dušan (2007). "Led na kopnu". Geografija 1. Beograd: ZUNS. str. 151-152. ISBN 978-86-17-14283-2.
- ↑ "Avalanche kills thousands in Peru". History Channel. http://www.history.com/this-day-in-history/avalanche-kills-thousands-in-peru. Pristupljeno 1. 6. 2013..
- ↑ 3,0 3,1 George, David. "An Analysis of French Avalanche Accidents for 2005-2006". http://david.geraldine.perso.neuf.fr/pistehors/images/avalanche/avalanche-accidents-2006.pdf. Pristupljeno 1. 6. 2013..
Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]
- Gavrlilović, Ljiljana; Gavrilović, Dušan (2007). "Led na kopnu". Geografija 1. Beograd: ZUNS. str. 151-152. ISBN 978-86-17-14283-2.