Peter Habeler

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Peter Habeler
Peter Habeler.jpg

Lične informacije
Datum rođenja 22.07.1942.
Mesto rođenja Mayrhofenu, Austrija
Državljanstvo Flag of Austrija Austrija
Sportske informacije
Sport Planinarstvo
Disciplina Alpinizam
Lični rekord Prvi uspon na vrh preko 8000 m. u alpskom stilu. Prvi uspon na Mount Everest bez dodatnog kiseonika. Oba rezultata ostvario zajedno sa Reinhold Messnerom.


Peter Habeler, rođen 22 jula 1942, je austrijski planinar. Rođen je u Mayrhofenu, Austrija. Počeo se penjati od svoje šeste godine.[1]

Sa 21 godinom imao je sertifikat planinarskog vodiča i instruktora skijanja po neobilježenim stazama. Kasnije je osnovao i Školu skijanja i planinarstva u rodnom mjestu, koju je kasnije preuzeo njegov sin. On se i dalje povremeno nalazio u školi kao predavač.

Na početku karijere postigao je spektakularne prve uspone u američkim Roki planinama. Bio je i prvi Evropljanin koji se pojavio na Velikoj stijeni u Yosemite nacionalnom parku u Kaliforniji. Tu je penjao zajedno sa britanskim alpinistom Doug Scottom

Popeo se i na slijedeće vrhove preko 8.000 metara: Cho Oyu (8.188 m), Nanga Parbat (8.125 m) i Kangchenjunga (8.598 m).

Sjeverna strana Eigera. Za svoj 75. rođendan ponovo se popeo Sjevernom stranom na Eiger.[2][1]

Zajedno sa Messnerom[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem šezdesetih godina on i njegov partner u alpinizmu Reinhold Messner iznenadili su planinarski svijet impresivnom serijom penjanja. Zajedno su ostvarili 1969. godine prvi uspon na Yerupaja Chico u Južnoj Americi, na Sjevernu stranu Eigera 1974. za rekordnih 10 sati, Matterhorn i Gasherbrum novom rutom 1975. godine.[3]

Uspon na Gasherbrum alpskim stilom[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1975 u julu mjesecu, Reinhold Messner i Peter Habeler kao 2-člana ekspedicija sa samo 12 nosača i jednim oficirom za vezu, krenuli su prema Gasherbrumu, 11-toj planini na svijetu po visini. Postoji 6 vrhova ove planine, a najviši je Gasherbrum I, poznat i kao Hidden Peak (8068 m.).[4] Pred polazak objelodanili su da će se penjati tradicionalnim stilom koji se koristi u Alpama i da će alpski stil biti korišten i u usponima na Himalajske vrhove preko 8.000 metara. Ovaj način podrazumijeva:

  • na vrh se kreće iz podnožja planine
  • penjač sa sobom nosi sve što mu treba
  • ako se bivakuje, to se radi na putu do vrha
  • nema prehodne pripreme rute
  • dodatni kisik se ne koristi[5]

Prije njihovog odlaska, pojedini vodeći alpinisti su iskazivali nevjericu prema mogućnosti da se u Himalajima izvede ovakav uspon, a pojedinci su smatrali da je ovo samoubistvo. Za njih dvojicu ovo je bio logičan nastavak onog što su ranije počeli sličnim usponima u Alpama i podizanje ličnih mogućnosti na viši nivo.[6]

Krenuli su 8. avgusta iz Baznog kampa, penjali se tri dana do vrha i dva dana silazili do Baznog kampa. Bio je to prvi uspon na vrh preko 8.000 metara u alpskom stilu.

Tako su se 1975 godine uz klasične velike ekspedicije pojavile male ekspedicije, čime je počela jedna nova era za himalajsko planinarstvo.[7]

Uspon bez kisika[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1978. bez boca za kisik popeli su se i na Mount Everest kao prvi kojima je to uspjelo.[8] Messner i Habeller su se ubrzo našli na udaru medicinskih stručnjaka i brojnih alpinista. Bili su označeni kao luđaci, koji sami sebi izmišljaju probleme veoma opasne za ljudski mozak.

Psihofizičko stanje penjača na Everest bilo je već istraživano na ranijim ekspedicijama i konstatovano je da su penjači na vrhu, medicinski gledano, u ekstremnom stanju. Nivo kisika na toj visini je dovoljan samo za puko funkcionisanje tijela, dok je za bilo kakve pokrete potrebna dodatna količina kisika.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]