Razlike između izmjena na stranici "Ratovi dviju ruža"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodano 1.078 bajtova ,  prije 6 godina
m
pop
m (dosta mi je tog šlamperaja od prepisivanja)
m (pop)
{{Oružani sukob
[[Datoteka:War of Roses White.png|thumb|'''Bijela ruža [[York (dinastija)|Dinastije York]]''']]
|naziv =Ratovi dviju ruža
[[Datoteka:War of Roses Red.png|thumb|left|'''Crvena ruža [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]]''']]
|dio =
'''Ratovi dviju ruža''', vođeni između [[1455]]. i [[1485]]. godine, bili su isprekidan [[građanski rat]] koji se vodio oko [[Engleska|engleskog]] prijestolja između sljedbenika [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] i [[York (dinastija)|Dinastije York]]. Obje [[Dinastija|dinastije]], mlađe grane [[Plantagenet (dinastija)|Dinastije Plantagenet]], vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja [[Edward III od Engleske|Edwarda III.]]
|slika = [[datoteka:Choosing the Red and White Roses.jpg|260px]]
|opis slike =
|datum = 1455—1485.
|mjesto = [[Kraljevina Engleska]], [[Wales]], [[Calais]]
|povod =
|teritorij =
|ishod = Nastanak [[Tudor (dinastija)|Dinastija Tudor]]
|sukobljeni1 = [[York (dinastija)|Dinastija York]]
|sukobljeni2 = [[Lancaster (dinastija)|Dinastija Lancaster]]
|sukobljeni3 =
|zapovjednik1 = Richard od Yorka<br>[[Edward IV od Engleske|Edward IV]]<br>[[Richard III od Engleske|Richard III]]
|zapovjednik2 = [[Henry VI od Engleske|Henry VI]]<br>Margareta od Anjoua<br>Edward od Westminstera<br>[[Henry VII od Engleske|Henry VII]]
|zapovjednik3 =
|jačina1 =
|jačina2 =
|jačina3 =
|posljedice1 =
|posljedice2 =
|posljedice3 =
|bilješke =
}}
'''Ratovi dviju ruža''', vođeni između [[1455]]. i [[1485]]. godine, bili su isprekidan [[građanski rat]] koji se vodio oko [[Kraljevina Engleska|engleskog]] prijestolja[[tron]]a između sljedbenikapristaša [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] i [[York (dinastija)|Dinastije York]]. Obje [[Dinastija|dinastije]], bile su mlađe grane [[Plantagenet (dinastija)|Dinastije Plantagenet]], vukućijer su vukle svoje podrijetlopodrijeklo od engleskog kralja[[kralj]]a [[Edward III od Engleske|Edwarda III.]]
 
Naziv Ratovi dviju ruža nije bio korišten u to vrijeme, ali njegov naziv nastao je naknadno budući da su se suprostavljene strane u ratu predstavljale ružama crvene i bijele boje. Crvena boja ruže je bila boja [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]], a bijela boje ruže je bila boja [[York (dinastija)|Dinastije York]]. Naziv je ušao u opću upotrabuupotrebu tokom [[16. vijek]]a na temelju scene iz [[William Shakespeare|Shakespeareove]] drame ‘’Henrik‘’Henry VI.’’ gdje suprotstavljene strane u drami izaberu različito obojene ruže. Iako su se ruže povremeno koristile kao simboli tijekomtokom rata, ipak se većina sudionika služila grbovima[[grb]]ovima svojih [[Feudalizam|feudalaca]].
 
U Ratovima dviju ruža sudjelovalo je zemljoposjedničko plemstvo i vojska njihovih [[Vazal|vazala]]. Biti pobornik jedne od zavađenih dinastija omnogome je ovisilo o bračnim ili rodbinskim vezama između porodica, obećanim feudalnim titulama i dodjelama [[leno|lena]]. Tako je glava [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] jedno vrijeme imao titulu grofa od Richmonda, a glava [[York (dinastija)|Dinastije York]] titulu grofa od Cambridgea. [[Lancaster (dinastija)|Dinastija Lancaster]] većinu je saveznika imala na sjeveru i zapadu zemlje, dok je [[York (dinastija)|Yorku]] podrška dolazila uglavnom s juga i istoka.
 
U Ratovima dviju ruža sudjelovalo je zemljoposjedničko plemstvo i vojska njihovih [[Vazal|vazala]]. Biti pobornik jedne od zavađenih dinastija, omnogomeponajviše je ovisilo o bračnim ili rodbinskim vezama između porodica, obećanim feudalnim titulama[[titula]]ma i dodjelama [[leno|lena]]. Tako je glava [[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] jedno vrijeme imao titulu grofa od Richmonda, a glava [[York (dinastija)|Dinastije York]] titulu grofa od Cambridgea. [[Lancaster (dinastija)|Dinastija Lancaster]] većinu je saveznika imala na sjeveru i zapadu zemlje, dok je [[York (dinastija)|Yorku]] podrška dolazila uglavnom s juga i istoka.
== Uzroci sukoba ==
 
Uzroci sukoba nalazili su se u suparništvu između dviju ogranaka dinastije Plantagenet, dviju dinastičkih kuća Lancaster i York, a koje je počelo padom engleskog kralja [[Richard II od Engleske|Richarda II]] kojeg je s vlasti srušio njegov bratić [[Henry IV od Engleske||Henry Bolingbroke]], grof od Lancastera, [[1399]]. godine, a koji je bio unuk [[Edward III od Engleske||Edwarda III.]] po njegovom trećem sinu Johnu od Gaunta. Kako je krunu [[Edward III od Engleske||Edwarda III.]] trebao prema redu prvenstva naslijediti drugi sin Lionel, grof od Clarencea, pobornici dinastije York smatrali su da, po toj osnovi, kući York pripada jače pravo na [[Engleska|englesko]] prijestolje. Stoga je pravo [[Henry IV od Engleske||Henrya Bolingbrokea]] (kasnije okrunjenog kao [[Henry IV od Engleske||Henry IV.]]) na englesko prijestolje, prema mišljenju pobornika kuće York, stajalo na vrlo slabim temeljima. Vladavinu Lancastera pobornici Yorka su trpili sve dok na vlast nešto kasnije nije došao izrazito nepopularani i duševno bolesni kralj [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] Međutim, unutar tog razdoblja bilo je nekoliko ustanaka, koji su suzbijeni, a u kojima su Yorkisti isticali svoje pravo na krunu.
[[Datoteka:Henry4.JPG|thumb|150px260px|'''right|<center>Henry IV.''']]
[[Datoteka:Henry V of England.jpg|thumb|150px200px|left|'''<center>Henry V.''']]
 
== Počeci sukoba ==
 
Kada je [[1413]]. umro kralj [[Henry IV od Engleske||Henry IV.]] naslijedio ga je njegov sin i nasljednik [[Henry V od Engleske||Henry V.]] koji je bio veliki vojnik i koji je postigao velike vojne uspjehe protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]] koji su ga učinili popularnim vladarem, što mu je omogućilo da ojača položaj Lancastera u odnosu na kuću York.
 
[[Henry V od Engleske||Henry V.]] vladao je kratko, a [[1422]]. naslijedio ga je duševno bolesni i nesposobni sin [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] koji je bio okruženim nepopularnim regentima i savjetnici. Najpoznatiji među njima su bili Edmund Beaufort, drugi grof Somerseta i William de la Pole, prvi grof od Suffolka, koji je bio okrivljen za loše vođenje vojnih operacija protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]].
 
[[Datoteka:HenryVIofEngland.JPG|thumb|150pxleft|'''200px|<center>Henry VI.''', kralj Engleske i Francuske]]
Tokom vladavine [[Henry VI od Engleske||Henrya VI.]], svi raniji teritorijalni dobici i engleske vojne pobjede u Francuskoj (za vrijeme [[Henry V od Engleske||Henrya V.]]) bile su anulirane i izgubljene. [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] se doživljavalo kao slabog i neefikasnog kralja. Povrh toga, on je patio od povremenih nastupa duševne bolesti koju je vjerojatno naslijedio od svoga djeda [[Karlo VI., kralj Francuske|Karla VI., kralja Francuske]]. Kako su pripadnici dinastije York smatrali da je [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] nesposoban za vladavinu počeli su postavljati pitanje njegova legitimiteta kao kralja i isticati svoje pravo na krunu po osnovi podrijetla od već spomenutog Lionela od Clarencea, drugog sina kralja [[Edward III od Engleske||Edwarda III. Plantageneta]].
 
Neslaganja na dvoru odražavala su se u cijeloj državi, gdje je jačao partikularizam plemstva, a plemenitaške obitelji ulazile su u sukobe zbog privatnih zavada pri čemu su određene obitelji jačale i pokazivale sve manje respekta prema dvoru i vlasti kralja. To doba je zapamćeno po mnogim privatnim ratovima vođenim među obiteljima što je stvorilo anarhičnu situaciju u zemlji i u konačnici pobunu protiv [[Henry VI od Engleske||Henrya VI.]] U ove zavade naročito su bili uključeni vojnici poražene [[Engleska|engleske]] vojske u [[Francuska|Francuskoj]].
 
Rastuće društveno nezadovoljstvo, otimanje hrane stanovništvu od strane plemića s privatnim vojskama, te korupcija na [[Henry VI od Engleske||Henryevom]] dvoru stvorili su sazrelu klimu za izbijanje [[Građanski rat|građanskog rata]].
 
Tokom [[1453]]. [[Henry VI od Engleske||HenrikHenry]] je trpio prvi od nekoliko nastupa duševne bolesti, pa je slijedom novonastale situacije imenovano ''Regentsko vijeće'', na čelu sa moćnim i popularnim Richardom Plantagenetom, vojvodom od Yorka kao ''Lordom Protektorom''. Richard je uskoro politički i fizički pasivizirao Lancastere na dvoru. Nakon što se [[Henry VI od Engleske||Henry]] [[1455]]. oporavio, Richard je istjeran sa dvora na nagovor [[Henry VI od Engleske||Henryeve]] žene Margarete od Anjoua.
[[Datoteka:Margaret of Anjou.jpg|right|thumb|100px260px|’’’Margareta<center>Margareta od Anjoua’’’Anjoua]]
 
== Oružani sukobi ==
 
Kako je [[Henry VI od Engleske|Henry VI.]] bio neefikasan i slab vođa, moćna, energična i agresivna kraljica Margareta od Anjoua postala je faktični vođa lancasterskog klana. Margareta je izgradila savez protiv RikardaRicharda od Yorka koji je bio prisiljen vojno mu se suprotstaviti, što je dovelo [[1455]]. do prve bitke u ratu dviju ruža, [[Prva bitka kod St.Albansa|prvePrve bitke kod St. Albansa]] koja je označila početak glavnog razdoblja oružanog sukoba u Ratovima dviju ruža između [[1455]]. i [[1489]].
[[Datoteka:Stalbans-tower.jpg|left|thumb|100px200px|’’’St<center>St Albans’’’Albans]]
 
RikardRichard, grof od Yorka vodio je male vojne snage prema [[London]]u i sa [[Henry VI od Engleske|Henryevim]] snagama susreo se kod St.Albansa, sjeverno od [[London]]a. [[22. svibnjamaj]]a [[1455]]. gdje se odigrala relativno mala [[prvaPrva bitka kod St.Albansa]], ali je bila prvi otvoreni sukob [[Građanski rat|građanskog rata]]. Cilj RikardaRicharda je bio tobože ukloniti “loše [[Henry VI od Engleske|Henryeve]] savjetnike”. Rezultat je bio lancasterski poraz. Nekoliko istaknutih lancasterskih vođa je poginulo, a kuća York i njihovi saveznici vratili su svoj utjecaj, i neko vrijeme se činilo da su obje sukobljene strane šokirane bitkom koja se odigrala i činili su sve da bi se pomirile nastale političke razlike.
 
U trenucima kada je [[Henry VI od Engleske|Henry]] trpio drugi nastup svoje duševne bolesti, Yorkisti su ponovo imenovali ''Lorda Protektora'', a Margareta je bila gurnuta po strani zaokupljena brigom i njegom svoga muža.
Nakon [[Prva bitka kod St.Albansa|prvePrve bitke kod St.Albansa]] kompromis između sukobljenih strana imao je određeni uspjeh, a Yorkisti su do [[Henry VI od Engleske|Henryevog]] oporavka imali dominantnu ulogu u ''regentskom vijeću''.
 
No problemi koji su uzrokovali sukob uskoro su se ponovno pojavili, a osobito narazjašnjeno pitanje tko će naslijediti [[Henry VI od Engleske|Henryaa]] na [[tron]]u, RikardRichard, vojvoda od Yorka ili [[Henry VI od Engleske|Henryev]] sin Edward. Margareta je odbijala prihvatiti bilo koje rješenje koje bi njezinu sinu oduzelo pravo na nasljedstvo. Samo vojna premoć kuće York održavala je status quo na dvoru. No gospodarske poteškoće i loša pozicija na vanjskopolitičkom planu učinili su svoje.
Kralj i kraljica, da bi zaštitili svoju poziciju prvi puta su u engleskoj povijesti uveli su novačenje u vojsku. U međuvremenu yorkistu RikarduRichardu Nevilleu, grofu od Warwicka (kasnije nazvanom "Kingmaker") rasla je popularnost u Londonu[[London]]u, naročito kod snažno rastućeg [[Trgovina|trgovačkog]] staleža.
[[Datoteka:Ludlow Castle gatehouse.jpg|left|thumb|100px200px|'''<center>Dvorac Ludlow''']]
 
Neprijateljstva su se nastavila [[23. septembar|septembra]] [[1459]], u [[Bitka kod Blore Heatha|biciBitci kod Blore Heatha]] u Staffordshireu, kada velika lancasterska vojska nije uspjela spriječiti Yorkiste predvođene lordom Salisburyem da se spoje sa drugim snagama Yorka u Dvorcu Ludlow.
 
Dvadesetak dana poslije odigrala se slijedeća [[bitka kod Ludford Bridgea]] u kojoj su snage Lancastera odnijele pobjedu. RikardRichard od Yorka, Salisbury i grof od Warwicka su nakon bitke morali pobjeći prema [[Calais]]u. Dinastija Lancaster je tada potpuno preuzela sveukupnu kontrolu, a Yorkisti su između [[1459]]. i [[1460]]. počeli seriju napada iz pravca Calaisa na englesku obalu izazivajući pri tome kaos i nered.
[[1460]]. RikardRichard od Yorka, Salisbury i Warwick izvršili su invaziju [[Engleska|Engleske]], i brzo našli saveznike u [[Kent]]u i [[London]]u, gdje su i ranije uživali široku podršku. U nakanama ih je podržao i [[Papa|papinski]] izaslanik, te su tako ohrabreni i vojno ojačani marširali na sjever. [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] je vodio vojsku na jugu dok je Margareta sa sinom princom Edwardom ostala na sjeveru. [[Bitka kod Northamptona]] koja se odigrala [[10. srpnja]] [[1460]]. i pretrpljeni poraz bili su katastrofa za kuću Lancaster. Vojska Yorkista predvođena grofom od Warwicka, zbog izdaje u lancasterskim redovima, teško je porazila vojsku Lancastera, pri čemu je bio zarobljen kralj [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] i odveden kao zatvorenik u [[London Tower]].
 
== Zakon o suglasju ==
Ohrabreni ovim velikim vojnim uspjehom, Yorkisti su sada otvoreno istakli svoje pravo na prijestolje. Vojska Yorkista ušla je u [[London]] na čelu sa RikardomRichardom od Yorka sa ceremonijom koja je obično priličila vladaru. Parlament se bio okupio i RikardRichard od Yorka je istakao svoje pravo na prijestolje. Ali njegovi najveći saveznici lordovi Warwick i Salisbury nisu se slagali sa njegovim zahtjevom parlamentu. Oni u ovom trenutku nisu imali namjeru potpuno ukloniti [[Henry VI od Engleske||Henry]] nego ukloniti samo njegove utjecajne savjetnike iz klana Lancaster.
 
Slijedeći dan RikardRichard od Yorka je kao dokaz svojeg prava iznio detaljna rodoslovlja svoje obitelji koja upućuju na to da on vuče podrijetlo od Lionela od Clarencea, drugog sina [[Edward III od Engleske||Edwarda III.]] Parlament je pristao uzeti u razmatranje njegov zahtjev, ali je ipak izglasovao da [[Henry VI od Engleske||Henry VI.]] treba ostati kralj. Kompromis je postignut u oktobru [[1460]]. donošenjem ''Zakona o suglasju'' (''Act of Accord''), koji je propisao da će nakon [[Henry VI od Engleske||Henryeve]] smrti RikardRichard od Yorka naslijediti krunu te je oduzeo pravo nasljedstva [[Henry VI od Engleske||Henryevu]] sinu Edwardu. RikardRichard od Yorka je prihvatio ovaj kompromis. On mu je dao mnogo od onoga što je i sam tražio, a osobito je bilo važno da je za [[Henry VI od Engleske||Henryeva]] života dobio položaj ''Zaštitnika kraljevstva'' (''Protector of the Realm'') što mu je davalo moć upravljanja u [[Henry VI od Engleske||Henryevo]] ime. [[Henry VI od Engleske||Henryeva]] žena Margareta je zajedno sa sinom Edwardom bila prognana iz [[London]]a. ‘’Zakon o suglasju’’ je bio neprihvatljiv za pobornike Lancastera, koji su se okupili oko Margarete te na sjeveru [[Engleska|Engleske]] okupljali veliku vojsku.
 
[[Datoteka:SandalCastle pugneys emley.JPG|left|thumb|100px200px|’’’Ruševine<center>Ruševine dvorca Sandal]]
RikardRichard od Yorka zajedno sa lordom Salisburyjem napustio je potkraj [[1460]]. [[London]] kako bi utvrdio svoje položaje prema lancasterskim snagama na sjeveru, koncentrirajući se blizu grada [[Yorka]]. RikardRichard od Yorka je predvodio obrambene položaje pored dvorca Sandal blizu Wakefielda na [[Božić]] [[1460]]. Iako lancasterska vojska predvođena Margaretom brojem dvostruko nadmašivala RikardoveRichardove snage [[30. prosincadecembar|30. decembra]] [[1460]]., RikardRichard je zapovijedio napuštanje dvorca i napad svim snagama. Njegova vojska u bicibitci je razdvojena i potpuno poražena. Ova bitka je kasnije nazvana [[Bitka kod Wakefielda|Bitkom kod Wakefielda]]. RikardRichard od Yorka, Salisbury i mlađi RikardovRichardov 17-godišnji sin poginuli su u bicibitci. Margareta je zapovijedilanaredila da se glave sve trojice istaknu na ulazu u York.
 
== Edward IV. ==
[[Datoteka:Edward4.jpg|thumb|'''200px|left|<center>Edward IV.''']]
 
''Zakon o suglasju'' i događaji kod Wakefielda su 18-godišnjeg RikardovaRichardova najstarijeg sina [[Edward IV od Engleske||Edwarda]], grofa od Marcha, učinila grofom od Yorka i prijestolonasljednikom. Salisburya je naslijedio grof od Warwicka kao najveći zemljoposjednik u Engleskoj.
Margareta je nakon tih događaja otputovala u [[Škotska|Škotsku]] pregovarati o mogućoj škotskoj pomoći. [[Marija, kraljica Škotske]] je pristala vojno pomoći Margareti pod uvjetom određenih teritorijalnih koncesija i pod uvjetom udaje njezine kćeri za [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovogHenryevog]] i Margaretinog sina Edwarda. Margareta je pristala na te uvjete.
 
[[Edward IV od Engleske||Edward od Yorka]] je u međuvremenu pristigao sa svojom vojskom iz [[Wales]]a i porazio vojsku Lancastera u [[Bitka kod Mortimer’s Crossa|biciBitci kod Mortimer’s Crossa]] u [[Herefordshire]]u. Margaret se sa svojom vojskom kretala prema jugu uz put pljačkajući i pustošeći zemlju. U [[London]]u grof od Warwicka nije uspio prikupiti vojsku za sukob sa Margaretom, te joj se bez [[Edward IV od Engleske||Edwarda]] nije mogao suprotstaviti nadomak [[London]]a u [[Druga bitka kod St.Albansa|drugojDrugoj bicibitci kod St.Albansa]]. Margareta je u toj bicibitci izvojevala glatku i po svemu sudeći presudnu pobjedu nad snagama Yorka. Snage Yorka su pobjegle i napustile [[London]] te iza sebe ostavile čak i zatočenogzarobljenog kralja [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]], kojeg su neozlijeđenog pronašli pod jednim drvetom.
 
Kako su snage Lancastera napredovale prema jugu, u [[London]]u je rastao strah od odmazde, a glasine da će grad biti opljačkan su se širile gradom. Stanovništvo [[London]]a zatvorilo je gradske ulaze i odbilo Margaretinoj vojsci dostaviti hranu, pa je uslijedila pljačka okolnih krajeva, [[Hertfordshire]]a i [[Middlesex]]a.
U međuvremenu [[Edward IV od Engleske||Edward od Yorka]] je napredovao prema [[LondonuLondon]]u sa zapada gdje je bio udružio snage s poraženim grofom od Warwicka što je koincidiralo sa Margaretinim povlačenjem prema [[Dunstable]]u.
To je omogućilo [[Edward IV od Engleske||Edwardu od Yorka]] i grofu od Warwicka da uđu s vojskom u [[London]] gdje su bili oduševljeno dočekani te opskrbljeni opremom i novcem.
 
Nakon smrti njegova oca RikardaRicharda i mlađeg brata u [[Bitka kod Wakefielda|biciBitci kod Wakefielda]] i nakon ulaska u [[London]] [[Edward IV od Engleske||Edwardovi]] apetiti su se povećali i on je za sebe počeo zahtijevati [[Engleska|englesku]] krunu bez ikakvih uvjeta. [[Edward IV od Engleske||Edward]] je sada trebao neki autoritet koji će potvrditi njegove aspiracije, pa je londonski biskup tražio od stanovnika [[London]]a mišljenje o tome na što su navodno stanovnici [[London]]a odgovorili aklamacijom i povicima “Kralj Edward!”. To je ubrzo potvrdio i Parlament pa je [[Edward IV od Engleske||Edward]] bio neslužbeno okrunjen u žurno pripremljenoj ceremoniji u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] uz veliko slavlje. Osnovni argument Parlamenta za prihvaćanje [[Edward IV od Engleske||Edwarda]] za kralja je bilo to što se Margareta pobunila protiv zakonitog nasljednika krune, pokojnog RikardaRicharda od Yorka, pa je stoga bio prekršen ''Zakon o suglasju''. Ali situacija na terenu je nalagala [[Edward IV od Engleske||Edwardu]] da će svoju krunidbu morati potvrditi na bojnom polju.
 
Stoga su [[Edward IV od Engleske||Edward]] i grof od Warwicka krenuli na sjever, predvodeći veliku vojsku i kod Towtona se susreli sa isto tako impresivno velikom lancasterskom vojskom predvođenom kraljicom Margaretom. [[Bitka kod Towtona]], pokraj [[York]]a, bila je do tada najveća bitka Ratova dviju ruža. Procjenjuje se da je u bicibitci sudjelovalo 40.000 – 80.000 ljudi i u jednom danu (koliko je bitka trajala) poginulo je preko 20.000 ljudi. U [[Bitka kod Towtona|biciBitci kod Towtona]] pobjedu su izvojevali [[Edward IV od Engleske|Edward]] i njegova vojska. Vojska Lancastera bila je desetkovana a većina njihovih vojskovođa je poginula. [[Henry VI od Engleske|Henry VI.]] i njegova žena Margareta koji su za vrijeme bitke bili u [[York]]u, kada su čuli za rezultat bitke pobjegli su na sjever. Većina lancasterskih plemića prisegnula je na vjernost [[Edward IV od Engleske|Edwardu]]. Nakon bitke [[Edward IV od Engleske|Edward]] je krenuo prema [[York]]u gdje su još uvijek bile istaknute odsječene glave njegova oca i mlađeg brata koje je zamijenio glavama omrznutih lancasterskih vođa.
 
== Bijeg Henrya VI. i vladavina Edwarda IV. ==
[[Henry VI od Engleske|Henry]] i Margareta pobjegli su prema [[Škotska|Škotskoj]] gdje su ih primili na dvoru [[JakovJames III., kraljod Škotske|JakovaJames III.]], odakle su neuspješno pokušali napad na Carlislea kasnije iste godine.
 
Službena krunidba [[Edward IV od Engleske|Edwarda IV.]] dogodila se u mjesecu junu [[1461]]. gdje je oduševljeno prihvaćen kao novi kralj [[Engleska|Engleske]]. [[Edward IV od Engleske|Edward]] je nakon toga vladao u relativnom miru slijedećih desetak godina.
 
Godine [[1464]]. došlo je prvih ustanaka poraženih lancasterskih plemića. Da bi ih suzbio [[Edward IV od Engleske|Edward IV]] je morao angažirati znatne snage. Najjači sukobi odigrali su se u bitkama [[Bitka kod Hedgeley Moora|kod Hedgeley Moora]] [[25. april]]a i [[Bitka kod Hexhama|kod Hexhama]] [[15. maj]]a u kojima su [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardoveEdwardove]] snage izvojevale pobjede. Oba neuspješna ustanka bila su pod vodstvom Johna Nevillea, prvog markiza od Montagua, inače brata velikog [[Edward IV od Engleske||Edwardovog]] saveznika, grofa od Warwicka.
Godine [[1465]]. na sjeveru, [[Edward IV od Engleske|Edward]] je uspio zarobiti svog prethodnika [[Henry VI od Engleske|Henrya VI.]], zatočio ga u [[London Tower]] i postupao sa njim prilično blago.
 
Razdoblje od [[1467]]. do [[1470]]. je bilo označeno zahlađenjem odnosa i političkim sukobom između [[Edward IV od Engleske|Edwarda]] i njegovog mentora i velikog dotadašnjeg saveznika, moćnog RikardaRicharda Nevillea, grof od Warwicka, zvanog "Kingmaker". Bilo je nekoliko uzroka za ovaj sukob a jedan je bio što se [[Edward IV od Engleske|Edward]] [[1464]]. potajno, (protivno grofovim savjetima i željama da oženi pripadnicu [[Francuska|francuske]] kraljevske obitelji iz razloga savezništva sa [[Francuska|Francuskom]]), oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki utjecaj na vlast, čak dajući prednost na dvoru Woodvilleovima pred Warwickom. Drugi faktori za ovaj sukob bili su [[Edward IV od Engleske|Edwardovo]] poticanje savezništva sa [[Burgundija|Burgundijom]] a ne sa [[Francuska|Francuskom]] te nevoljkost [[Edward IV od Engleske|Edwarda]] da omogući kćerima grofa od Warwicka da se udaju za [[Edward IV od Engleske|Edwardovu]] braću Georgea i [[Richard III od Engleske|Richarda]]. Nadalje, [[Edward IV od Engleske|Edwardova]] opća popularnost je u to doba već polako iščezavala zbog uvođenja viših [[Porez|poreza]] i narasle korupcije i bezakonja.
[[Datoteka:Middleham Castle.JPG|left|thumb|100px200px|’’’Dvorac<center>Dvorac Middleham’’’Middleham]]
 
Godine [[1469]]. grof od Warwicka urotio se protiv [[Edward IV od Engleske|Edwarda]] i dobrog saveznika u tome našao je u [[Edward IV od Engleske|Edwardovom]] ljubomornom bratu Georgeu.. Oni su okupili vojsku nezadovoljnika koja je [[Edward IV od Engleske|Edwarda IV.]] porazila u [[Bitka kod Edgecote Moora|biciBitci kod Edgecote Moora]]. Pri tome je [[Edward IV od Engleske|Edward]] zarobljen i zatočen u dvorcu Middleham u [[Yorkshire]]u. Grof od Warwicka je, prethodno ga zarobivši, zapovijedio pogubljenje kraljičina oca, RikardaRicharda Woodville, prvog grofa Riversa. Nakon toga prisilio je [[Edward IV od Engleske|Edwarda]] da sazove parlament u [[York]]u na kojem će [[Edward IV od Engleske|Edward]] biti proglašen nezakonitim kraljem, a krunu bi preuzeo [[Edward IV od Engleske|Edwardov]] brat George, vojvoda od Clarencea, u zemlji u kojoj su vladali metež i anarhija. Edward IV. je u međuvremenu uspio pozvati na lojalnost svoga brata [[Richard III od Engleske|Richarda]], grofa od Gloucestera i veliku većinu plemića. [[Richard III od Engleske|Richard]] je okupio značajnu vojsku, porazio grofa od Warwicka u [[Bitka kod Losecote Fielda|biciBitci kod Losecote Fielda]] [[12. ožujkamart]]a [[1470]]. i na čelu vojske oslobodio Edwarda iz zatočeništvazarobljeništva.
 
== Kratki povratak Henrya VI. na vlast ==
 
Grof od Warwicka i [[Edward IV od Engleske|Edwardov]] brat George, grof od Clarencea su oglašeniproglašeni izdajnicima, i bilipa su nakon tog bili prisiljeni pobjeći u [[Francuska|Francusku]]. U međuvremenu je, [[1470]]. godine, [[Henry VI. od Engleske|Henryeva]] žena Margareta vršila pritisak na [[Francuska|francuskog]] kralja [[LujLouis XI., kraljod Francuske|LujaLouisa XI.]] da joj pomogne izvršiti invaziju na [[Engleska|Englesku]] i vratiti [[Henry VI. od Engleske|Henrya VI.]] na prijestolje[[tron]].
 
[[LujLouis XI., kraljod Francuske|LujLouis XI.]] je predložio savez između, do tada najvećih neprijatelja, grofa od Warwicka i Margarete, čemu su se u početku opirali ali na kraju pristali. Margareta se nadala vratiti sina Edwarda na prijestolje a grof se nadao vladati pomoću [[Henry VI od Engleske|Henrya VI.]] kao marionete. Čak je i dogovoren brak između mladog Edwarda i grofove kćeri. Rezultat dogovora bilo je uključivanje [[Francuska|Francuske]] u sukob i invazija [[Engleska|Engleske]] u jesen [[1470]].
 
Edward IV. nije bio vojno spreman za tako veliku invaziju i bio je prisiljen pobjeći nakon što su ga izdali ključni saveznici te podržali grofa od Warwicka. [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]] i njegov brat [[Richard III od Engleske|Richard]], vojvoda od Gloucestera, pobjegli su u [[Nizozemska|Nizozemsku]], a nakon toga u [[Burgundija|Burgundiju]]. Plan Margarete i grofa od Warwicka bio je pred ostvarenjem. [[Henry VI od Engleske|Henry VI.]] je kao osloboditelj prošao ulicama [[London]]a i u listopaduoktobru [[1470]]. ponovno vraćen na prijestolje. [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]] i [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] oglašeni su izdajnicima.
 
== Povratak Edwarda IV. ==
[[Datoteka:Battle tewkesbury.JPG|left|thumb|100px200px|'''<center>Bitka kod Tewkesburyja''']]
No uspjeh grofa od Warwicka je bio kratkotrajan. Precijenivši svoje mogućnosti, predložio je [[Francuska|francuskom]] kralju [[LujLouis XI., kraljod Francuske|LujuLouis XI.]] zajednički napad na [[Burgundija|Burgundiju]] u kojoj je bio [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]] Međutim Karlo Burgundski, koji je bio [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovEdwardov]] šogor i njegov domaćin u [[Burgundija|Burgundiji]], iskrcao se sa [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardomEdwardom]] u [[Engleska|Engleskoj]] te u [[Bitka kod Barneta|biciBitci kod Barneta]] [[14. travnjaapril]]a [[1471]]. porazio grofa Warwicka, a preostale je lancasterske snage porazio i potpuno raspršio u [[Bitka kod Tewkesburyja|biciBitci kod Tewkesburyja]], [[4. svibnjamaj]]a [[1471]]. u kojoj je poginuo i [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovHenryev]] sin EdvardEdward, lancasterski prijestolonasljednik. [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]] je ubrzo dao pogubiti [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]] ([[21. svibnjamaj]]a [[1471]].)
 
Povratak na vlast [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] [[1471]]. godine bio je kraj jedne faze [[Građanski rat|građanskog rata]]. Mir je bio obnovljen te je stvorena određena stabilnost, ali kada on je naglo umro [[1483]]., politički i dinastički sukobi i metež ponovno su se razbuktali.
 
Povratak na vlast [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] [[1471]]. godine bio je kraj jedne faze [[Građanski rat|građanskog rata]]. Mir je bio obnovljen te je stvorena određena stabilnost, ali kada on je naglo umro [[1483]]., politički i dinastički sukobi i metež ponovno su se razbuktali.
== Rikard III. ==
[[Datoteka:Richiii.jpg|200pxleft|thumb|130px|'''Rikard III.''']]
Naime, u vrijeme njegove preuranjene smrti, njegov nasljednik i sin, [[Edvard V.]] je bio star samo 12 godina, pa je došlo do sukoba oko toga tko će upravljati zemljom kao regent mladog kralja. S jedne strane svoje pravo isticala je obitelj kraljeve majke Woodville (koja je među plemstvom smatrana skorojevićkom obitelji), a sa druge strane svoje pravo istaknuo je brat pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], vojvoda od Gloucestera, koji je tvrdio da mu je pravo ''Lorda protektora'' namijenio na samrtnoj postelji brat [[Edvard IV.|Edvard]].
[[Datoteka:DelarocheKingEdward.jpg|thumb|left|'''Edvard V. i njegov brat Rikard zatočeni u [[London Tower]]u (slika [[Paul Delaroche|Paula Delarochea]])''']]
 
== RikardRichard III. ==
Uz pomoć Williama Hastingsa i Henrya Stafforda, vojvode od Buckinghama, [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je oteo Woodvilleima mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]] te ga zarobio i zatočio u [[London Tower]]u, gdje mu se nešto kasnije pridružio i mlađi brat, 9-godišnji Rikard. Uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa [[Edvard V.|Edvardovom]] majkom Elizabethom Woodville) [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti [[Engleska|englesku]] krunu. [[25. lipnja]] [[1483]]. godine Parlament je proglasio mladog [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegovog mlađeg brata Rikarda, (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardov]] pokojni brat [[Edvard IV.]], prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardova]] braća umrla prije pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Zatočeni mladi kralj [[Edvard V.]] i njegov brat Rikard (znani kao ''Prinčevi iz kule'') nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]] i vojvodu od Buckinghama, ali bez dokaza, što je ostalo kao jedna od najvećih enigmi u [[Engleska|engleskoj]] povijesti. [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] se, slijedom navedenih događanja, dao [[6. srpnja]] [[1483]]. okruniti za engleskog kralja pod imenom [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III.]]
[[Datoteka:Richiii.jpg|200pxleft200px|thumbleft|130pxthumb|'''Rikard<center>Richard III.''']]
Naime, u vrijeme njegove preuranjene smrti, njegov nasljednik i sin, [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward V.]] je bio star samo 12 godina, pa je došlo do sukoba oko toga tko će upravljati zemljom kao regent mladog kralja. S jedne strane svoje pravo isticala je obitelj kraljeve majke Woodville (koja je među plemstvom smatrana skorojevićkom obitelji), a sa druge strane svoje pravo istaknuo je brat pokojnog [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]], vojvoda od Gloucestera, koji je tvrdio da mu je pravo ''Lorda protektora'' namijenio na samrtnoj postelji brat [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]].
[[Datoteka:DelarocheKingEdward.jpg|thumb|left|'''Edvard200px|<center>Edward V. i njegov brat RikardRichard zatočenizatvoreni u [[London Tower]]u (slika [[Paul Delaroche|Paula Delarochea]])''']]
 
Uz pomoć Williama Hastingsa i Henrya Stafforda, vojvode od Buckinghama, [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] je oteo Woodvilleima mladog kralja [[EdvardEdward V.IV od Engleske|EdvardaEdwarda V.]] te ga zarobio i zatočiozatvorio u [[London Tower]]u, gdje mu se nešto kasnije pridružio i mlađi brat, 9-godišnji RikardRichard. Uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljskiporodični sukob sa [[EdvardEdward V. od Engleske||EdvardovomEdwardovom]] majkom Elizabethom Woodville) [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] je pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti [[Engleska|englesku]] krunu. [[25. lipnjajun]]a [[1483]]. godine Parlament je proglasio mladog [[EdvardEdward V. od Engleske|EdvardaEdwarda V.]] i njegovog mlađeg brata RikardaRicharda, (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardovRichardov]] pokojni brat [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]], prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardovaRichardova]] braća umrla prije pokojnog [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]], [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje[[tron]]. ZatočeniZatvoreni mladi kralj [[EdvardEdward V od Engleske|Edward V.]] i njegov brat RikardRichard (znani kao ''Prinčevi iz kule'') nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda]] i vojvodu od Buckinghama, ali bez dokaza, što je ostalo kao jedna od najvećih enigmi u [[Engleska|engleskoj]] povijesti. [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] se, slijedom navedenih događanja, dao [[6. srpnjajul]]a [[1483]]. okruniti za engleskog kralja pod imenom [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard III.]]
[[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]] su smatrali jednim od najboljih vojnih zapovjednika na strani Yorka pa su ga zbog toga lakše prihvatili jer su držali da će zbog svojih sposobnosti i energičnosti moći održati kuću York na vlasti, prije nego mladi [[Edvard V.]] i ''Regentsko vijeće''.
 
[[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda III.]] su smatrali jednim od najboljih vojnih zapovjednika na strani Yorka pa su ga zbog toga lakše prihvatili jer su držali da će zbog svojih sposobnosti i energičnosti moći održati kuću York na vlasti, prije nego mladi [[EdvardEdward V od Engleske|Edward V.]] i ''Regentsko vijeće''.
== Henrik Tudor ==
[[Datoteka:Henry_Seven_England.jpg|200px|thumb|'''Henrik Tudor''']]
[[Datoteka:TudorRose.png|thumb|127px|'''Ruža Tudora''']]
Lancasterski pobornici su, s druge strane, sve svoje nade polagali na [[Henrik VII.|Henrika Tudora]], čiji je otac Edmund Tudor bio nezakoniti polubrat [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], a potjecao je iz [[Wales|velške]] obitelji Tudor iz Penmynydda. Edmund Tudor bio je za života oženjen [[Henrik VII.|Henrikovom]] majkom Margaretom Beaufort, nasljednicom bočne srodničke linije klana Lancaster koja vuče podrijetlo od Johna od Gaunta, drugog sina [[Edvard III.|Edvarda III.]]
 
== HenrikHenry Tudor ==
Novi vođa kuće Lancaster [[Henrik VII.|Henrik Tudor]] se, kako bi ugrozio [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]], obratio za prvo za pomoć Franji II, vojvodi od [[Bretanja|Bretanje]] koji mu je pomogao u prvom, neuspješnom pokušaju invazije na [[Engleska|Englesku]] u kojem je [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III.]] [[Henrik VII.|Henrikove]] snage odbacio nazad. U tome trenutku [[Henrik VII.|Henrik Tudor]] obratio se za pomoć [[Francuska|Francuskoj]] kako bi opskrbio svoje snage dodatnom vojskom i opremom za novi pokušaj invazije na [[Engleska|Englesku]]. U kolovozu [[1485]].
[[Datoteka:Henry_Seven_England.jpg|200px260px|thumb|'''Henrikright|<center>Henry Tudor''']]
[[Datoteka:TudorRose.png|thumb|127px180px|'''left|<center>Ruža Tudora''']]
Lancasterski pobornici su, s druge strane, sve svoje nade polagali na [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikaHenrya Tudora]], čiji je otac Edmund Tudor bio nezakoniti polubrat [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]], a potjecao je iz [[Wales|velške]] obiteljiporodice Tudor iz Penmynydda. Edmund Tudor bio je za života oženjen [[HenrikHenry VII.VIII od Engleske|HenrikovomHenryevom]] majkom Margaretom Beaufort, nasljednicom bočne srodničke linije klana Lancaster koja vuče podrijetlo od Johna od Gaunta, drugog sina [[EdvardEdward III. od Engleske|EdvardaEdwarda III.]]
 
Novi vođa kuće Lancaster [[HenrikHenry VII.VIII od Engleske|HenrikHenry Tudor]] se, kako bi ugrozio [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda III.]], obratio za prvo za pomoć FranjiFrancisu II, vojvodi od [[Bretanja|Bretanje]] koji mu je pomogao u prvom, neuspješnom pokušaju invazije na [[Engleska|Englesku]] u kojem je [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard III.]] [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikoveHenryeve]] snage odbacio nazad. U tome trenutku [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikHenry Tudor]] obratio se za pomoć [[Francuska|Francuskoj]] kako bi opskrbiosnabdio svoje snage dodatnom vojskom i opremom za novi pokušaj invazije na [[Engleska|Englesku]]. U kolovozuaugustu [[1485]].
[[Henrik VII.|Henrik Tudor]] se iskrcao sa vojskom od nekih 5.000 vojnika na [[Engleska|englesko]] tlo. Pojačan snagama odanim klanu Lancaster u samoj [[Engleska|Engleskoj]], [[22. kolovoza]] [[1485]]. u [[Bitka kod Boswortha|bici kod Boswortha]] teško je porazio i ubio na bojnom polju [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]], kojeg su u ključnom trenutku izdali najvjerniji saveznici. Ovom bitkom poražena je kuća York.
 
[[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikHenry Tudor]] se iskrcao sa vojskom od nekih 5.000 vojnika na [[Engleska|englesko]] tlo. Pojačan snagama odanim klanu Lancaster u samoj [[Engleska|Engleskoj]], [[22. kolovozaaugust]]a [[1485]]. u [[Bitka kod Boswortha|biciBitci kod Boswortha]] teško je porazio i ubio na bojnom polju [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda III.]], kojeg su u ključnom trenutku izdali najvjerniji saveznici. Ovom bitkom poražena je kuća York.
[[Henrik VII.|Henrik Tudor]] se silom vojne pobjede okrunio za kralja [[Engleska|Engleske]] pod imenom [[Henrik VII.]] Ubrzo je uznastojao ojačati svoj položaj sklopivši godine [[1486]]. brak sa kćerkom [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], Elizabetom od Yorka (bez obzira što su odlukom Parlamenta za vrijeme [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]] sva djeca [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] oglašena nezakonitom) čime je pridobio na svoju stranu mnoge pripadnike klana York ili je barem otupio oštricu njihove borbenosti. Time je simbolično ponovno sjedinio dvije suparničke kraljevske kuće, stapajući Lancastersku ružu crvene boje i bijelu boju ruže Yorka u novu Tudorsku ružu crvene i bijele boje.
 
[[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikHenry Tudor]] se silom vojne pobjede okrunio za kralja [[Engleska|Engleske]] pod imenom [[HenrikHenry VII od Engleske|Henry VII.]] Ubrzo je uznastojaonastojao ojačati svoj položaj sklopivši godine [[1486]]. brak sa kćerkom [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]], Elizabetom od Yorka (bez obzira što su odlukom Parlamenta za vrijeme [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda III.]] sva djeca [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] oglašena nezakonitom) čime je pridobio na svoju stranu mnoge pripadnike klana York ili je barem otupio oštricu njihove borbenosti. Time je simbolično ponovno sjedinio dvije suparničke kraljevske kuće, stapajući Lancastersku ružu crvene boje i bijelu boju ruže Yorka u novu Tudorsku ružu crvene i bijele boje.
MnogiBrojni povjesničarihistoričari smatraju dolazak na vlast [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikaHenrya VII.]] krajem Ratova dviju ruža, dok ostalije dokazujuza dadruge sukraj Ratovitih dvijuratova Ruža konačno završeni tek soznačila [[Bitka kod Stokea|bitkomBitka kod Stokea]] godine- [[1487]]. u kojoj je [[HenrikHenry VII od Engleske|Henry VII.]], porazio Lamberta Simnela, samozvanog pretendenta na engleskoengleski prijestolje[[tron]] koji je svoj zahtjev, zbog fizičke sličnosti, potkrijepljivao tvrdnjom da je on unuk grofa od Warwicka (zvanog "Kingmaker"), pa bi time, u tome trenutku, bio jedini kandidat kuće York za prijestolje. Plan pretendenta je bio raskrinkan od samog početka, jer mladi je grof bio živ i u [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikovomHenryevom]] zatočeništvuzarobljeništvu. Stoga je bilo općepoznato da je Simnel obični šarlatan. Nakon što je bio poražen Simnela je [[HenrikHenry VII od Engleske|Henry VII.]] pomilovao i poslao da radi u dvorskoj kuhinji. Još jedna, doduše manja pobuna, ugrožavala je [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikaHenrya]] i to ona Perkina Warbecka koji se [[1491]]. izdavao za RikardaRicharda, mlađeg sina [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] i jednog od "Prinčeva iz kule". Njega je [[1499]]. godine [[HenrikHenry VII. od Engleske|HenrikHenry]] zarobio i dao pogubiti.
 
Kraj Ratova dviju ruža doveo je do konačnog i nepovratnog pada dinastije Plantagenet ssa povijesne [[Engleska|engleske]]historijske scene te do inauguriranja nove dinastije Tudor koja će dinastički obilježiti naredni period [[Engleska|engleske]] povijesti. Rat je imao katastrofalne posljedice za tada već opadajući utjecaj [[Engleska|Engleske]] u [[Francuska|Francuskoj]] jer su teritorijalni gubici doveli do toga da je u [[Engleska|engleskoj]] vlasti ostao još samo grad [[Calais]] sa okolicom isključivo zahvaljujući činjenici što su u njemu prebivali isključivo [[Englezi]].
 
[[HenrikHenry VII od Engleske|Henry VII.]] je tijekomtokom svoje vladavine oštro suzbijao sve partikularističke težnje visokog plemstva i te je nastojao, vrlo uspješno, smanjivanjem opskrbe i naoružavanja, onemogućiti jačanje privatnih plemićkih vojski vazala koje su, u najvećoj mjeri i generirale sukobe tijekomtokom Ratova dviju ruža. Uveo je čvrst sustavsistem riješavanjarješavanja međusobnih plemićkih prijeporasukoba autoritetom vladara i njegovih odluka.
 
== Posljedice ==
 
Surovost i velika stradavanja u ratovima dviju ruža ostavila su teške i traumatske posljedice u [[Kraljevina Engleska|engleskom]] društvu što je omogućilo [[HenrikHenry VII., kraljod Engleske|HenrikuHenry VII.]] da, djelujući mirotvorno, uguši nove pojave pobune i donese toliko željeni mir [[Kraljevina Engleska|Engleskoj]]. Posljedice rata manje su se odrazile na stalež trgovaca i druge staleže koji su živjeli od svoga rada budući da su se bitke odvijale uglavnom u manje naseljenim dijelovima zemlje, a sve iz razloga što bi obje strane, vodeći rat u naseljenim područjima, naštetile samima sebi i imale što izgubiti, pa su tražile rješenje sukoba kroz brze i nesmiljene bitke među vojskama.
 
Doba RatovaRatovi dviju Ruža, čijirezultirali su rezultatbrojnim bile velike žrtvežrtvama među plemstvom[[plemstvo]]m, bilopa je dobato bilo i vrijeme velikih društvenih promjena u [[Feudalizam|feudalnoj]] [[Kraljevina Engleska|Engleskoj]]. Ovo razdoblje je oslabilo utjecaj [[Kraljevina Engleska|Engleske]] na kontinentalni dio [[EuropaEvropa|EuropeEvrope]], slabilo je snagu i utjecaj plemstva i jačalo druge staleže u društvu kao na primjer sve jači [[Trgovina|trgovački]] stalež.
 
Ono je navijestilo kraj [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] razdoblja u [[Engleska|Engleskoj]] i početak [[Novi vijek|Novog vijeka]] i [[Renesansa|renesanse]].
== Bitke ratova dviju ruža ==
{{commonscat|Wars of the Roses}}
* [[Prva bitka kod St.Albansa]] – [[22. svibnjamaj]] [[1455]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Blore Heatha]] – [[23. rujnaseptembar]] [[1459]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka of Ludford Bridgea]] – [[12. listopadaoktobar]] [[1459]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Northamptona]] – [[10. srpnjajul]] [[1460]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Wakefielda]] - [[30. prosincadecembar]] [[1460]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Mortimer's Crossa]] - [[2. veljačefebruar]] [[1461]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Druga bitka kod St.Albansa]] - [[22. veljačefebruar]] [[1461]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Towtona]] – [[29. ožujkamart]] [[1461]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Hedgeley Moora]] - [[25. travnjaapril]] [[1464]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Hexhama]] - [[15. svibnjamaj]] [[1464]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Edgecote Moora]] - [[26.srpnja jul]] [[1469]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Losecote Fielda]] - [[12. ožujkamart]] [[1470]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Barneta]] - [[14. travnjaapril]] [[1471]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Tewkesburyja]] - [[4. svibnjamaj]] [[1471]]. (Pobjeda Yorka [[Datoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Boswortha]] - [[22. kolovozaaugust]] [[1485]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Stokea]] - [[16. lipnjajun]] [[1487]]. (Pobjeda Lancastera [[Datoteka:War of Roses Red.png|20px]])
 
[[Kategorija:Ratovi]]
22.018

izmjena

Navigacijski meni