York (dinastija)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
York
Bijela ruža, amblem kuće York
Zemlja Kraljevina Engleska
Kuća predaka Dinastija Plantagenet
Titule Grof od Yorka (Earl of York), Kralj Engleske
Osnivač Edmund Langley
Posljednji suveren Richard III
Osnivanje 1385.
Prestanak 1485.

York je ime engleske dinastije, mlađe grane Dinastije Plantagenet, koja je u 15. vijeku svrgnula s trona Dinastiju Lancaster i dala tri engleska monarha; Edwarda IV, Edwarda V i Richarda III. Nju je sa trona svrgnula Dinastija Tudor.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivač te dinastije bio je Edmund Langley (1341. - 1402), peti sin kralja Edwarda III koji je prvi ponio titulu (uz pripadajući leno) Grof od Yorka, ali ni Edmund kao ni njegov vlastiti sin - Edward, nisu baš imali previše sreće s tim imanjem. Kako je Edward umro bez nasljednika, njegovu grofoviju naslijedio je nećak Richard (1411. - 1460.), čija je majka bila dijete drugog sina kralja Edwarda III - Lionela, grofa od Clarencea. Richard, 3 grof od Yorka bio je prvi aspirant na krunu iz kruga porodice York, koji se suprostavio lankasterskom vladaru Henryu VI. [1]Njegov zahtjev, u vrijeme kad je postavljen, je odlučno odbijen od strane Dinastije Lankaster koja je zasjela na engleski tron več tri generacije, i vjerojatno bi ga uspjela i zadržati da nije bilo loših i pogrešnih postupaka kraljice Margarete od Anjoua (žene Henrya VI) koja je tvrdoglavo htjela instalirati za kralja svog sina miljenika Edwarda. To se pak kosilo sa strogim načelima geneologije, na kojima se tad inzistiralo. Jer je 3. grof od Yorka bio sin Lionela, grofa od Clarencea, drugog po redu sina Edwarda III, dok je s druge strane Dinastija Lankaster vukla svoje kraljevsko porijeklo preko linije Johna od Genta, Lionelovog mlađeg brata. Jedina činjenica koja se mogla eventualno smatrati kao element slabosti u Richardom zahtjevu za krunu bila je da je on utemeljen preko ženske linije nasljeđivanja, - a to je bio i glavni prigovor koji je protiv njega imao predsjednik suda John Fortescue. Ali nezavisno od stroge zakonitosti - Richardov zahtjev za krunu izgledao je većini ondašnjih stanovnika vjerojatno potpuno opravdan - jer je on vukao svoje porijeklo od Edwarda III, a manje bitno im je bilo dali je to očevoj ili majčinoj liniji.[1]

Nakon što je dosta godina tražio načina da ispravi slabosti vladavine Henrya VI, Richard od Yorka se prvi latio oružja i istovremeno svoj zahtjev na krunu opširno podnio i u parlamentu. Lordovi zastupnici, a i ostali velikaši bliski vlasti priznali su da je njegov zahtjev legalan i opravdan, ali su svejedno predložili kompromisno rješenje, - da Henrya VI zadrži krunu do kraja života, a da ona nakon tog pripadne Richardu i njegovim nasljednicima. Richard se složio sa tim rješenjem, a i sam Henry VI ali ne i njegova žena Margareta od Anjoua i njezine pristaše. Zbog tog je Richard zaratio sa njima i u svega dva mjeseca ih potukao i instalirao svog sina u Londonu kao novog kralja - Edwarda IV,[1]

Nakon povratka na tron 1471, Edward IV nije više morao jako strahovati od rivalske Dinastije Lancaster. Ali je klica nepovjerenja već bila iznikla među članovima njegove vlastite porodice, pa je 1478. njegov brat Clarence tajno pogubljen u Londonskom Toweru. Usprkos tome autoritet Edwarda IV i posredništvo parlamenta osiguravali su mir, ali kad je on 1483. umro, a na vlast stupio njegov najstariji sin - Edward V mira je nestalo. Edwarda V. je nakon samo dva i pol mjeseca s trona zbacio njegov stric, Grof od Gloucestera (uz pomoć pravnih intriga), koji se okrunio kao Richard III. Po svemu sudeći on je dao ubiti Edwarda V i njegovog mlađeg brata Richarda, grofa od Yorka.[1]

No ni njegova vladavina nije dugo potrajala svega nešto više od dvije godine, njega je s trona skinuo i ubio u Bitci kod Boswortha tudorski pretendent na krunu Grof od Richmonda, koji se okrunio sa vladarskim imenom - Henry VII.

On je ubrzo nakon toga ispunio svoje obećanje da će dokinuti dinastičke ratove, pa se oženio sa najstarijom kćerkom Edwarda IV - Elizabeth i tako ujedinio dinastije York i Lancaster u novoj Dinastiji Tudor.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "House of York" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/653692/house-of-York. pristupljeno 30.10. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]