Milan Stojadinović – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 31: | Red 31: | ||
| naslednik 2 = |
| naslednik 2 = |
||
}} |
}} |
||
'''Milan Stojadinović''' ([[Čačak]], [[4. kolovoza]] [[1888.]] - [[Buenos Aires]], [[24. listopada]] [[1961.]]), srpski ekonomist, sveučilišni profesor i radikalski političar. |
'''Milan Stojadinović''' ([[Čačak]], [[4. kolovoza]] [[1888.]] - [[Buenos Aires]], [[24. listopada]] [[1961.]]), srpski ekonomist, sveučilišni profesor i radikalski političar. Stojadinović je bio član Jugoslavenske radikalne zajednice i Srpske radikalne stranke. |
||
Bio je predsjednik Vlade [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od [[24. lipnja]] [[1935.]] do [[5. veljače]] [[1939.]] godine. Vladao je u osloncu na nacističku Nemačku i fašističku Italiju. Stojadinović je tajno pristao na italijansko zauzimanje Albanije, a zauzvrat je dobio podršku jugoslovenskih Nemaca ([[folksdojčer]]a), kojima je [[Hitler]] naložio da glasaju za njega.<ref>[http://books.google.rs/books?id=ipnGTe89lC8C&pg=PA328&dq=%C4%90uro+%C4%90akovi%C4%87&hl=en&sa=X&ei=yNgyVNK0NqWaygPS24K4Aw&ved=0CHQQ6AEwDw#v=onepage&q=%C4%90uro%20%C4%90akovi%C4%87&f=false Ivan T. Berend, Decades of Crisis: Central and Eastern Europe Before World War II (str. 330)]</ref> |
|||
Stojadinović je bio član Jugoslavenske radikalne zajednice i Srpske radikalne stranke. Predsjednik Vlade [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od [[24. lipnja]] [[1935.]] do [[5. veljače]] [[1939.]] |
|||
Tijekom Drugog svjetskog rata, [[18. ožujka]] [[1941.]], prognan na grčki teritorij, a zatim predan Englezima. |
Tijekom Drugog svjetskog rata, [[18. ožujka]] [[1941.]], prognan na grčki teritorij, a zatim predan Englezima. |
||
Nakon rata, [[1948.]] odlazi u [[Argentina|Argentinu]] i nastanjuje se u Buenos Airesu. Tamo stupa u kontakt s bivšim poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]], s kojim krajem [[1954.]] godine sklapa načelni [[sporazum Pavelić-Stojadinović|sporazum]] o razbijanju i podjeli |
Nakon rata, [[1948.]] odlazi u [[Argentina|Argentinu]] i nastanjuje se u Buenos Airesu. Tamo stupa u kontakt s bivšim poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]], s kojim krajem [[1954.]] godine sklapa načelni [[sporazum Pavelić-Stojadinović|sporazum]] o razbijanju i podjeli SFR Jugoslavije.<ref>[http://web.archive.org/web/20020203232845/www.politika.co.yu/ilustro/2088/peti.htm "Račun bez krčmara", Davor Soha za "Ilustrovana Politika", br. 2088, 23.01.1999.] </ref> |
||
Dvije godine poslije njegove smrti 1963., "El Economista" objavljuje njegove memoare ''Ni rat ni pakt - Jugoslavija između dva rata''. |
Dvije godine poslije njegove smrti 1963., "El Economista" objavljuje njegove memoare ''Ni rat ni pakt - Jugoslavija između dva rata''. |
||
Verzija na datum 7 oktobar 2014 u 16:16
| Milan Stojadinović | |
 Milan Stojadinović | |
| Biografija | |
|---|---|
| Datum rođenja | 4. avgust 1888. |
| Mesto rođenja | Čačak (Kraljevina Srbija) |
| Datum smrti | 24. oktobar 1961. |
| Mesto smrti | Buenos Ajres (Argentina) |
| Narodnost | Srbin |
| Veroispovest | Pravoslavna |
| Politička partija | Jugoslovenska radikalna zajednica, Srpska radikalna stranka |
| Diploma sa | Univerzitet u Beogradu |
| Profesija | pravnik i ekonomista |
| Mandat(i) | |
| Predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije | |
| 24. jun 1935 — 1939. | |
| Prethodnik | Bogoljub Jevtić |
| Naslednik | Dragiša Cvetković |
| Ministar finansija Kraljevine Jugoslavije | |
| 1924 — 1928. | |
uredi  |
|
Milan Stojadinović (Čačak, 4. kolovoza 1888. - Buenos Aires, 24. listopada 1961.), srpski ekonomist, sveučilišni profesor i radikalski političar. Stojadinović je bio član Jugoslavenske radikalne zajednice i Srpske radikalne stranke.
Bio je predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije od 24. lipnja 1935. do 5. veljače 1939. godine. Vladao je u osloncu na nacističku Nemačku i fašističku Italiju. Stojadinović je tajno pristao na italijansko zauzimanje Albanije, a zauzvrat je dobio podršku jugoslovenskih Nemaca (folksdojčera), kojima je Hitler naložio da glasaju za njega.[1]
Tijekom Drugog svjetskog rata, 18. ožujka 1941., prognan na grčki teritorij, a zatim predan Englezima.
Nakon rata, 1948. odlazi u Argentinu i nastanjuje se u Buenos Airesu. Tamo stupa u kontakt s bivšim poglavnikom NDH Antom Pavelićem, s kojim krajem 1954. godine sklapa načelni sporazum o razbijanju i podjeli SFR Jugoslavije.[2]
Dvije godine poslije njegove smrti 1963., "El Economista" objavljuje njegove memoare Ni rat ni pakt - Jugoslavija između dva rata.