Ponte dell'Accademia

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ponte dell'Accademia
Pogled na most sa Kanala Grande
Lokacija
PremošćujeKanal Grande
MjestoVenecija, Italija
Koordinate45°25′53.92″N12°19′44.3″E
Gradnja
Period gradnje10. 12. 1932. – 15. 1. 1933.
Otvorenje15. 2. 1933.
Saniranje1986.
Graditelji
ProjektantEugenio Miozzi
Tehnički podaci
Vrstalučno-rešetkasti most
Materijaldrvo, čelik
Ukupna duljina48 m
Upravljanje
Funkcijapješački most
Karta
Ponte dell'Accademia na mapi Venecije
Ponte dell'Accademia

Ponte dell'Accademia (hrvatskosrpski jezik: Akademijin most) je jedan od četiri mosta koji premošćuju Kanal Grande u Veneciji (Italija). To je najužniji venecijanski most koji povezuje sestiere San Marco i Dorsoduro te omogućuje dostupnost do Akademijine Galerije.

Historija[uredi | uredi kod]

Za posljednjih 18 godina austrijske marionetske tvorevine Kraljevstva Lombardija-Venecija (18481866) zbile su se značajne urbanističke promjene u Veneciji. Punih 300 godina Ponte di Rialto je bio jedini most koji je premošćivao Canal Grande, upravo tad iskrsla je potreba da se naprave novi mostovi preko kanala, jedan prema novoj željezničkoj stanici Santa Lucia i drugi prema jugu do Akademije i Galerije.

Venecijanski arhitekt Giuseppe Salvadori je još 1838. predlagao različita rješenja, čak i izgradnju tunela, sve zbog toga da se ne ugrozi plovidba žilom kucavicom grada. Nakon neuspjelog ustanka protiv austrijske vlasti 1848. godine, austrijski inženjer Alfred Neville projektirao je 1852. jedan jednostavni lučni željezni most od 50 metara. Taj most nazvan po obližnjoj crkvi Ponte della Carità (Most Milosrđa) u koju se uselila Akademija. Most je brzo sagrađen i svečano otvoren za promet 20. novembra 1854. godine.[1]

Neville je sličan most napravio i kod željezničke stanice, no njegovi ravni industrijski mostovi nikako se nisu dopali Venecijancima i imali su također jednu bitnu manu, visinu od svega 4,0 metra, tako da su otežavali promet po kanalu. Za perioda fašizma most je već ozbiljno korodirao, a pokazivao je i statičke probleme. Tad je napravljen natječaj za novi kameni most na kojem su pobjedili arhitekti Torres i Briazza.[1] Međutim, umjesto njihovog podignut je za svega 37 dana provizorni drveni most arhitekta Eugenia Miozzija i otvoren za javnost 15. februara 1933. godine.[1] Temeljna obnova tog mosta napravljena je 1986. kada su umjesto drva umetnuti čelični djelovi na nosivoj konstrukciji mosta.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]