Ponte dell'Accademia

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ponte dell'Accademia
Accademia bridge in Venice (South East exposure).jpg
Pogled na most sa Kanala Grande
Lokacija
Premošćuje Kanal Grande
Mjesto Venecija, Italija
Koordinate 45°25′53.92″N12°19′44.3″E
Gradnja
Period gradnje 10. 12. 1932. – 15. 1. 1933.
Otvorenje 15. 2. 1933.
Saniranje 1986.
Graditelji
Projektant Eugenio Miozzi
Tehnički podaci
Vrsta lučno-rešetkasti most
Materijal drvo, čelik
Ukupna duljina 48 m
Upravljanje
Funkcija pješački most
Karta
Ponte dell'Accademia is located in Venecija
Ponte dell'Accademia

Ponte dell'Accademia (hrvatskosrpski jezik: Akademijin most) je jedan od četiri mosta koji premošćuju Kanal Grande u Veneciji (Italija). To je najužniji venecijanski most koji povezuje sestiere San Marco i Dorsoduro te omogućuje dostupnost do Akademijine Galerije.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za posljednjih 18 godina austrijske marionetske tvorevine Kraljevstva Lombardija-Venecija (18481866) zbile su se značajne urbanističke promjene u Veneciji. Punih 300 godina Ponte di Rialto je bio jedini most koji je premošćivao Canal Grande, upravo tad iskrsla je potreba da se naprave novi mostovi preko kanala, jedan prema novoj željezničkoj stanici Santa Lucia i drugi prema jugu do Akademije i Galerije.

Venecijanski arhitekt Giuseppe Salvadori je još 1838. predlagao različita rješenja, čak i izgradnju tunela, sve zbog toga da se ne ugrozi plovidba žilom kucavicom grada. Nakon neuspjelog ustanka protiv austrijske vlasti 1848. godine, austrijski inženjer Alfred Neville projektirao je 1852. jedan jednostavni lučni željezni most od 50 metara. Taj most nazvan po obližnjoj crkvi Ponte della Carità (Most Milosrđa) u koju se uselila Akademija. Most je brzo sagrađen i svečano otvoren za promet 20. novembra 1854. godine.[1]

Neville je sličan most napravio i kod željezničke stanice, no njegovi ravni industrijski mostovi nikako se nisu dopali Venecijancima i imali su također jednu bitnu manu, visinu od svega 4,0 metra, tako da su otežavali promet po kanalu. Za perioda fašizma most je već ozbiljno korodirao, a pokazivao je i statičke probleme. Tad je napravljen natječaj za novi kameni most na kojem su pobjedili arhitekti Torres i Briazza.[1] Međutim, umjesto njihovog podignut je za svega 37 dana provizorni drveni most arhitekta Eugenia Miozzija i otvoren za javnost 15. februara 1933. godine.[1] Temeljna obnova tog mosta napravljena je 1986. kada su umjesto drva umetnuti čelični djelovi na nosivoj konstrukciji mosta.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]