Platon Banjalučki

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Platon (Jovanović)

Ikona Platona Banjalučkog u manastiru Krupa
Ikona Platona Banjalučkog u manastiru Krupa

Datum rođenja 29. septembar 1874.
Mesto rođenja Beograd (Kneževina Srbija)
Datum smrti 5. maj 1941.
Mesto smrti Banja Luka (Jugoslavija)

Sveštenomučenik Platon Banjalučki (Beograd, 29. septembar 1874Banja Luka, 5. maj 1941) je hrišćanski svetitelj.

Biografija[uredi | uredi kod]

Episkop Platon je rođen je u Beogradu 29. septembra 1874. kao Milivoje Jovanović[1] [2]. Školovao se u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji. Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije.

Kada je završio bogosloviju rukopoložen je za đakona i prezvitera. Godine 1896. poslat je u Srpsko podvorje u Moskvi gde je nastavio bogoslovsko usavršavanje na Duhovnoj akademiji koju je završio 1901. sa stepenom kandidata bogoslovlja. Kada se vratio iz Rusije, postavljen je za starešinu manastira Rajinovca. Kao profesor službovao je u Aleksincu i Jagodini i za to vreme odlikovan je dostojanstvom sinđela, protosinđela i arhimandrita.

U toku Prvog balkanskog rata 1912. arhimandrit Platon je bio brigadni sveštenik, a u Prvom svetskom ratu vojni sveštenik. Kratko vreme bio je administrator Ohridske eparhije. Okupaciju je proveo u Srbiji.

Kivot sa moštima Sv. Platona

Sveštenomučenik Platon Banjalučki je bio i starešina manastira Krušedola (1934—1936). Za vikarnog episkopa moravičkog izabran je 1936. godine. Hirotonisao ga je patrijarh Varnava Rosić 4. oktobra u Sremskim Karlovcima uz sasluženje mitropolita zagrebačkog Dositeja (Vasića), mitropolita Anastasija iz Ruske pravoslavne zagranične crkve, te episkopa: bačkog Irineja (Ćirića), bostonskog Makarija (RZPC) i vikarnog episkopa sremskog Save (Trlajića).

Za episkopa ohridsko-bitoljskog izabran je 22. juna 1938. Posle godinu dana premešten je u Banju Luku.

Kao episkop banjalučki dočekao je početak Drugog svetskog rata. Kada mu je saopšteno da kao rođeni Srbin iz Srbije mora da napusti NDH, on je odgovorio: “Ja sam kanonski i zakonito od nadležnih vlasti postavljen za episkopa banjalučkog i kao takav obavezao sam se pred Bogom, Crkvom i narodom da ću voditi brigu o svojoj duhovnoj pastvi trajno i postojano, bez obzira na ma kakve prilike i događaje, vezujući nerazdvojno život i sudbinu svoju sa životom i sudbinom svoga duhovnog stada i ostajući u sredini njegovoj na duhovnoj starži za sve vrijeme dok me Gospod u životu podrži, ostajuući uz svoje stado kao dobar pastir koji dušu svoju polaže za svoje ovce

Ustaše su uhapsile vladiku Platona i odveli ga 5. maja 1941, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namesnikom iz Bosanske Gradiške, izvan Banjaluke gde su ih ubili i bacili u reku Vrbanju. Sveštenomučenika Platona Banjalučkog ubio je ustaša Asim Ćelić. Vladičino iznakaženo telo pronađeno je u selu Kumsale 23. maja 1941. godine.

Sahranjen je na vojničkom groblju u Banjoj Luci, a 1973. prenet je u banjalučku Sabornu crkvu. Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve ga je 1998. godine proglasio za sveštenomučenika i tada je unet u Imenoslov svetih Srpske pravoslavne crkve.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 22. aprila po crkvenom, a 5. maja po gregorijanskom kalendaru.

Galerija[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Prethodnik:
Vikentije Vujić
vikarni episkop moravički
19361938.
Nasljednik:
Dionisije Milivojević