Pingyao
Pingyao
平遥(Píngyáo) | |
|---|---|
| Pingjao (transliteracija) | |
 | |
| Nadimak: Grad-kornjača | |
| Koordinate: 37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E | |
| Država |  Kina
|
| Provincija | Shanxi |
| Prefektura | Jinzhong |
| Površina | |
| - Ukupna | 1,260 km² |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Područje utjecaja | 490.000 |
| - Gustoća područja utjecaja | 388,9/km² |
| Poštanski broj | 031100 |
| Pozivni broj | 0354 |
| Službene stranice www.pingyao.gov.cn | |
| Karta | |
  Pingyao | |
Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj provinciji Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365.-1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 1997. god.[1] kao "izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća".
Odlike[uredi | uredi kod]
Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771.-403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.
Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14.-20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.
Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim. Na sva četiri kuta nalaze se veliki tornjevi, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan "Grad-kornjača". One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.
Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.
Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti[3].
-
Gradske zidine -
Konfucijev hram u Pingyaou -
Hram Shuanglin -
Skulptura u Shaolinskom hramu -
Unutarnje dvorište kuće Jingyi
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Službena stranica grada Arhivirano 2009-09-17 na Wayback Machine-u (en)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Stari grad Pingyao na UNESCO-vim stranicama (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
- ↑ Zhuang Pinghui, Tourist crowds threaten heritage sites, South China Morning Post, 9. svibnja 2007. (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
- ↑ China’s First Banking Capital Arhivirano 2010-11-10 na Wayback Machine-u na stranicama globalheritagefund.com (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
