Pavle Bihali

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pavle Bihali
Braća Bihali
Rođenje(1889-08-08)8. 8. 1889.
Zemun, Austrougarska
Smrt17. 7. 1941. (dob: 51)
Beograd, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetJevrej
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Zanimanjepublicist
Politička partijaKPJ
Suprug/aMarija Fingstl-Bihali
DjecaIvan Bihali
RodbinaOto Bihali
(brat)

Pavle Bihali (Zemun, 8. 8. 1889Beograd, 17. 7. 1941) je bio jugoslavenski književnik, izdavač i prevodilac jevrejskog porekla, osnivač izdavačke kuće Nolit.

Član Komunističke partije Jugoslavije od njenih početaka. Streljan od nacista u okupiranom Beogradu 17. 7. 1941. godine.

Biografija[uredi | uredi kod]

Pavle Bihali je rođen 8. 8. 1889 godine u Zemunu. Bio je jevrejskog podrijetla.[1] U svojim ranim dvadesetim godinama već je preuzeo očev privatni posao vezan za uređenje enterijera i moleraj.

Iako se time bavio predano i širio je posao, Pavle se potajno zanimao za umetnost, naročito književnost i slikarstvo. Iz toga je proizašao 1928 godine časopis "Nova Literatura", koji je bio pravo osveženje za siromašan kulturni život Beograda ali i regiona. Posle časopisa koji je gradio zajedno sa svojim bratom Otom, Pavle je osnovao danas već uveliko poznatu izdavačku kuću "Nolit", te postigao veliki uspeh. Ne samo da je bio glavni i odgovorni urednik, već i grafički dizajner, prevodilac, pisac mnogobrojnih eseja i stvaralac legendarnih intervjua. Bio je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1920 godine.[1] Mladi tog vremena bili su fascinirani magazinima, knjigama, slikama i reportažama koje je Pavle donosio iz Evrope, a uz saradnju mnogih prijatelja iz sveta umetnosti. Ipak, to je sa sobom nosilo i breme vremena i netrpeljivost tadašnje vlasti Kraljevine Jugoslavije koja nimalo nije bila naklonjena literalnim delima zapadnog sveta, a naročito Nemačke-Austrije. Uz uticaj koji je imao na zapadu Pavle je napravio čvrsta prijateljstva i poslove sa nekim od najpoznatijih svetskih imena kao što su: Jack London, Pablo Picasso, Albert Einstein, Bertolt Brecht, Gustav Krklec, Teodor Drajzer, Maksim Gorki, Egon Ervin Kiš, Erich Maria Remarque i mnogim drugima. Iako je bio jevrejsko-mađarskog porekla, Pavle je oženio rođenu Bečlijku i katolkinju Mariju Fingstl sa kojom je 1938 godine dobio sina Ivana, koji je kršten pravoslavnoj crkvi.

Posle okupacije Karljevine Jugoslavije i početka progona jevreja, 1941 godine, sklonio se u Gornji Milanovac. Kao poznatog kulturnog radnika, ali i levičara i antifašistu, Gestapo ga je uhapsio 17. 5. 1941 godine i odveo u Beograd. Streljan je 17. 7. 1941. godine u Beogradu.[1][2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Jaša Romano, 1980, str. 336
  2. D. Bogutović (25. 12. 2008). Druga smrt Pavla Bihalija. Novosti. Preuzeto 13. 3. 2014

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.