Obri

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte Obri (razvrstavanje).
Obri ili Avari
NagyszentmiklosPart21894.jpg
Ukupno pripadnika
drevni narod
Značajna područja naseljavanja
Avarski kaganat, Panonska nizija, srednja Evropa, istočna Evropa

Avari ili Obri (ovako su ih nazivali Slaveni), je naziv za drevni narod, za koga se pretpostavlja da je proto-turskog porijekla. Ovo klasično pleme iz doba seobe naroda bilo je tih godina u velikoj zavadi s imperijom Gok-Turaka (Turkmeni) u centralnoj Aziji i praktično su se sklonili sjeverno od Kavkaza. Postoji i mišljenje da su oni samo skupina ratnika, etnički nehomogena, koja se sklonila u neku od ravnica Zakavkazja, između Kaspijskog jezera i Crnog mora i ime Avari su dobili kao pripadnici Avarske države.

Pohod u Evropu[uredi - уреди | uredi izvor]

Neki izvori govore da su Avari imali oko 20.000 naoružanih ratnika na konjima, tog vremenena zaista supersila. Iz ove činjenice proizilaze proizvoljne procjene da bi tadašnje avarsko pleme moglo imati oko 100.000 ljudstva. [1]

Tokom 557. Godine Avari su došli na područje sjeverno od Kavkaza. Tu su 558. godine prvi put stupili u kontakt sa Vizantijom, kada je njihov izaslanik bio u Carigradu i sklopio sporazum. U zamjenu za zlato pristali su u vizantijsku korist podjarmiti barbarske narode.

Vizantija i barbarski narodi[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema vizantijskim hronikama, Carstvo su tih godina zadesile teške navale barbara jer je imperija oslabila i nije se mogla opirarati tim hordama. Upadi tih različitih zloglasnih četa dolazili su sa istočnih dijelova euroazijske stepe. Osim Slavena, na vizantijskoj teritoriji su se tog vremena, zajedno s njima ili zasebno, pojavljivali još opasniji vojni odredi Protobugara – Kutriguri i Utiguri. Svako je pljačkao za svoj račun. Slaveni su se toliko odvažili da su 550/551. godine prezimili na Balkanskom poluostrvu.

Nakon što su primili odgovarajuću nadoknadu, a vjerovatno i sva obećanja koja su htjeli čuti, pa i lokalitet za naseljavanje, Avari su zaobišli Crno more sjevernom rutom krčeći sebi put borbenim aktivnostima. Njihovo prvo novo naseljavanje zabilježeno je oko ušća rijeke Dnjepar, koji se sa sjevera ulijeva u zapadni dio Crnog mora, oblast današnje Ukrajine i područje Krima, upravo tamo gdje je izlazila teritorija Anta na Crno more. Tu se danas nalazi luka Harson

Potčinjavanje Bugara, Anta i Slavena[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi narod kojeg su Avari već 559. godine pobijedili i potčinili bili su daleko brojniji Anti, nastanjeni na širokom prostoru sjevernije od tog avarskog dijela. Istočnije od nove avarske nastambe bili su Kutriguri, (Protobugari, prvobitni Bugari). Oni su naseljavali oblast oko ušća rijeke Don u Azovsko more, pa prostor prema rijeci Volgi. U pratnji Slavena harali su oni balkanskim područjem 559. godine. Na svom povratku u domovinu, zajedno sa Utigurima, još jednim bugarskim plemenom, morali su proći preko novonastale teritorije Avara. Avari uz otkup puštaju Kutrigure i sa njima nastavljaju saradnju, a oko dvanaest hiljada Utigura priključuju svom savezu.

Pohod na Franke[uredi - уреди | uredi izvor]

Vizantijski car Justinijan I. ih je nakon toga usmjerio na zapad, gdje su ih zaustavili Franci i njihov kralj Sigibert I. Bitka, koja je počela dijeliti europski kontinent na avarski istok i franački zapad, dogodila se na rijeci Albium – Elbe – Laba, u oblasti Tiringije, na početku 562. godine, a mjesto sukoba se lokalizira kao područje današnjeg grada Magdeburg. Poslije tog neuspjeha Avara u pohodu na Franke, na čelo avarske konjice dolazi Bajan I. (562 – 582/583). Ovo je drugi po redu avarski vladar na evropskom tlu i jedini njihov vladar čije je ime poznato.

Novi pohod na Franke[uredi - уреди | uredi izvor]

Bajan I je 566. krenuo u drugi pohod na Franke i zadaje im težak poraz. Avari su bili, kako je franački hroničar pribilježio, u savezu sa magičnim snagama koje su raznim čarolijama paralizirale franački otpor. Pri tome je čak i kralj Sigibert lično pao u avarsko zarobljeništvo. Ipak se on brzo oslobađa iz ove neugodne situacije: Ono što nije mogao ostvariti na bojnom polju, ostvario je vještinom darivanja. Sklopljen je i novi ugovor za koji se smatra da je Sigibert ovim ugovorom ustupio Avarima ‘germanski Istok’ i u tome vide početak naseljavanja Slavena na Labi i Odri. [1]

Avari protiv Gepida i Langobarda[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 567. Avari sklapaju savez sa Langobardima i ruše Gepidsko kraljevstvo. Langobardi se nevoljno povlače prema sjevernoj Italiji i bila je to zadnja masovna selidba Germana u doba velike Seoba naroda.

Vizantinci, koji su vodili politiku sukoblavanja varvarskih naroda jednog protiv drugih, upućuju Avare na Slavene i njihove plodne zemlje u Maloj Skitiji. .[2] Od tada su Avari zagospodarili Panonskom nizijom i širokim okolnim prostorom i osnivaju svoju državu, Avarski kaganat koja se prostirala od današnje Austrije do ukrajinskih stepa.

Avari protiv Vizantije[uredi - уреди | uredi izvor]

Od tada žele da pređu sa sjeverne na južnu stranu Dunava u njegovom donjem toku, odnosno da iz osnova pomjere stabilizovanu severnu granicu Carevine. Ta se želja kod njih javlja vrlo brzo i vrlo jasno. Vizantijski car Mavrikije (ili Mauricije, vladao 582-602), vodio je čitav niz vojnih ekspedicija u pokušaju da odbrani balkanske provincije od Avara i Slovena. [3]

Mavrikije je za izvjesno vrijeme umirio Balkan. Njegov nasljednik Foka morao je voditi ratove protiv Perzije. Došlo je do masovne invazije u prvoj deceniji Iraklijeve vlasti i propasti rimske vlasti na Balkanu. [4]

Oko 611. Slaveni su stigli do Istre. Nova je uništena oko 613. Gradovi poput Justiniane Prime (moguće Caričin grad nedaleko od Leskovca u Srbiji, ili u blizini Skoplja), Salona i još 40 naselja u Dalmaciji su podlegli ovim napadima 614. Naisa (Niš), Serdika (Sofija) i Justinijane Prima 615. Solun je bio tri puta napadan (610?, 615. i 617.), desila se bitka kod Heraklije na obalama Mramornog mora 619, slovenski napadi na Krit 623 i konačno opsada Carigrada 626, kada su Avari dostigli svoj vrhunac moći.

Početkom 8. vijeka ih je porazio franački kralj Karlo Veliki. Nakon toga je njihova država u opadanju, a svaki trag joj nestaje nakon 871. godine.

Pretpostavlja se da su se Avari u potpunosti asimilirali u slavensko stanovništvo. [1]

Neke teorije o porijeklu drevne Avare dovode u vezu sa suvremenim Avarima na Kavkazu.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]