Azovsko more

Izvor: Wikipedia
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Azovsko more
AzovseaNASA.jpg
Satelitska fotografija Azovskog mora
Lokacija Istočna Europa
Koordinate 46°N 37°E / 46°N 37°E / 46; 37
Vrsta rubno more
Granična mora Crno more
Površina 39.100 km²
Zapremina 290 – 320 km³
Prosječna dubina m
Najveća dubina 14 m
Najveća širina 180 km
Najveća duljina 360 km
Površina sliva 586.000 km²
Širi sliv crnomorski
Glavni pritoci Don, Kuban
Količina padalina 400 – 600 mm/god.
Hlapljenje 160 mm/god.
Akumulacijski period 10 – 20 god.
Temperatura 0 – 25 °C
Salinitet 10,9 
Otoci Jejska kosa, Zelenji, Boljšoj Dzendzik
Duljina obale 1860 km
Obalne države  Rusija
 Ukrajina

Azovsko more (latinski: Palus Maeotis ; [1] grčki: Μαιῶτις λίμνη ili Propontis[2] ili sada latinski: mare Asoviense [3]; ruski: Азовское море; ukrajinski: Азовське море, Озівське море; adigejski: Хы мыутӏэ/Xı mıut’ə; krimskotatarski: Azaq deñizi) je najpliće more na svijetu, povezano Kerčkim vratima s Crnim morem na jugu. [4]Na sjeveru i zapadu je omeđeno Ukrajinom, a na istoku Rusijom.

Hidrografija[uredi | uredi kod]

Azovsko more dugo je 340 km i široko 135 km, ukupne površine od 37 600 km²[4] Najveće rijeke koje se ulijevaju su Don i Kuban, uz brojne manje; Mijus, Berda, Obitočnaja i Eja što ima za poslijedicu niži salinitet mora te unos velike količine mulja. Na zapadu leži 113 km dugi pješčani Arabatski rt i vrlo slani Sivaški zaljev koji ga dijeli od poluotoka Krim. Azovsko more je najpliće more na svijetu s prosječnom dubinom od 12 m i najvećom dubinom od 14 m. [4]Na mjestima s velikim nanosima mulja, prosječna dubina je manja od 1 metra, kao kod Zaljeva Taganrog. Glavna morska struja ide u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Salinitet se kreće od 1 do 15 promila (u usporedbi s oceanskih 30-40 promila) i ovisi o mjestu i godišnjem dobu. [5]Tako da je kod Zaljeva Taganrog gotovo slatkovodno, ali je kod Sivaškog zaljeva vrlo slano. [5] Plitkost i nizak salinitet čine Azovsko more podložno smrzavanju, tokom zimskih mjeseci od decembra do polovice marta. Danas kad je došlo do globalnog zatopljenja, Azovsko more se više ne ledi u potpunosti, kao nekad tokom 18. i 19. vijeka pa sve do kraja 1970-ih kad se redovito smrzavalo do početka februara.

Pogled na Kerčka vrata

Srednja razina vode mora varira do 33 cm od godine do godine, ovisno o dotoku rijeka, plimne oscilacije razine vode dosežu do 5,5 m. [4]

Najveće luke na Azovskom moru su Taganrog, Mariupolj, Jejsk i Berdjansk [4]koje usprkos tome što je promet velikim oceanskim brodovima jako otežan zbog nanosa mulja i plitkog mora, imaju velik promet.

Klima[uredi | uredi kod]

Azovsko more ima Kontinentalnu klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa hladnim zimama kad se jaki mrazevi izmjenjuju sa naglim zatopljenjima, i čestim maglama. [4]

Flora i fauna[uredi | uredi kod]

Azovsko more zbog svoje plitkoće, i velike količine hrane koju donose rijeke, bogato je morskim organizmima. Fauna Azovskog mora ima više od 300 vrsta beskralježnjaka i oko 80 vrsta riba, osobito je bogato sardinama i inćunima. [4]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. "Et hoc mare est palus Maeotis famosissima..." (The Opus Majus of Roger Bacon, vol. 1, p. 357); Hofmannus, vol. 3, p. 542.
  2. Caroli Egger Lexicon Nominum Locorum: Supplementum referens nomina Latina vulgaria (1985), p. 42.
  3. ...Palus Maotis, ovvero Mare Asoviense..." (Il mondo antico, moderno, e novissimo, ovvero Breve trattato ..., vol. 2, p. 767)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Sea of Azov (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 29. 05. 2012. 
  5. 5,0 5,1 Climatological Atlas of the Sea of Azov (engleski). NOAA National Oceanographic Data Center. Pristupljeno 29. 05. 2012. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]