Nacionalni park Lorentz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Lorentz
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Flag of UNESCO.svg

Flag of Indonesia.svg Indonezija

NP Lorentz na karti Indonezija
NP Lorentz
NP Lorentz
Lokacija Nacionalnog parka Lorentz u Indoneziji
Registriran: 1999. (23. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, ix, x
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Nacionalni park Lorentz je najveći nacionalni park u jugoistočnoj Azija (25.056 km²); smješten je na sjeverozapadnoj obali otoka Nove Gvineje u indonezijskoj pokrajini Papua. Park je nazvan po nizozemskom istraživaču Hendrikusu Albertusu Lorentzu koji je prvi prošao ovim područjem u ekspediciji 1909.-10. godine.

To je jedino zaštićeno područje na svijetu u kojemu se nalazi netaknut i neprekinut prijelaz od ekosistema vječitog planinskog leda do tropskih obala, uključujući široka područja nizinskih vlažnih područja, kišnih šuma i alpske tundre. Kako se nalazi na dodirnoj točki dvije kontinentalne ploče, ovo područje je mjesto kontinuiranih formacija planina i djelovanja ledenjaka. S velikim brojem nalazišta fosila i živih endema, te najvećom razinom bioraznolikosti u širem području, također je važno mjesto za proučavanje evolucije života na Novoj Gvineji. Zbog toga je njegovih 23.500 km² upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1999. godine.

Karta Nacionalnog parka Lorentz
Rudnik Grasberg

Odlike[uredi - уреди | uredi izvor]

U parku se nalazi 4.884 metra visok vrh planine Maoke, Puncak Jaya, koji je najviši vrh između Himalaja i Anda.

U parku se nalaze mnoga neistražena i nezabilježena područja u kojima vjerojatno obitavaju mnoge vrste biljaka i životinja koje su nepoznate znanstvenicima. Također, lokalno stanovništvo je jako slabo obrazovano kad su u pitanju botanika i zoologija, tj. etnobiologija.

Bioraznolikost[uredi - уреди | uredi izvor]

U Nacionalnom parku Lorentz obitava više vrsta biljaka kao što su: nipah (Nypa fruticans), bakau (Rhizophora apiculata), Pandanus julianettii, Colocasia esculenta, Podocarpus pilgeri, i Nauclea coadunata.

Tu obitava i preko 630 vrsta ptica (oko 70% od ukupnog broja na Novoj Gvineji), među kojima su dvije vrste kazuara, 31 vrsta goluba, 31 vrsta kakadua, 13 vrsta vodomara, 29 vrsta medosasa[1] i veliki broj ugroženih vrsta kao što je Veliki kazuar, Južnjački krunasti golub (Goura scheepmakeri), Pesquetova papiga (Psittrichas fulgidus), Salvadorijeva patka (Salvadorina waigiuensis) i Macgregorovom divovski medojed (Macgregoria pulchra). Endemske vrste su planinske snježnoplaninska fazanka (Anurophasis monorthonyx) i snježnoplaninski crvendać (Petroica archboldi), te 26 tropskih vrsta.

Od 123 vrsta sisavaca tu obitavaju: Dugokljuni ježac (Zaglossus bruijni), Kratkokljuni ježac (Tachyglossus aculeatus), 4 vrste kuskusa (Phalangeridae), te valabiji, divlje mačke, šumski klokani i endemski šumski klokan Dingiso (Dendrolagus mbaiso).

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Indonezijsko ministarstvo šuma ((en)) Preuzeto 13. listopada 2011.
  • Ronald G. Petocz, Conservation and Development in Irian Jaya, 1989., Leiden: E.J. Brill.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]