Muzej AVNOJ-a u Jajcu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Muzej AVNOJ-a u Jajcu osnovan je 1953. godine kao centralna, jugoslavenska, muzejska, memorijalna institucija. Dom AVNOJ-a u Jajcu sa pokretnom imovinom koju sačinjavaju: portreti Tita, Staljina, Ruzvelta i Čerčila je nacionalni spomenik BiH.[1]

Lokacija[uredi | uredi kod]

Muzej je smješten u nekadašnjoj zgradi Sokolskog društva, izgrađenog 1934. godine po projektu beogradskog arhitekte Momira Korunovića, na desnoj obali rijeke Plive, u neposrednoj blizini vodopada.

Historijski podaci[uredi | uredi kod]

Po započinjanju II svjetskog rata, okupatorske su vlasti u pomenutom objektu vršile skupljanje i teror nad stanovništvom. Najčešće je to bilo srpsko stanovništvo iz područja Bosanske krajine. Pri svom povlačenju iz Jajca 1942. godine, partizanske su jedinice zapalile objekat. Tom prilikom izgorjela je kompletna unutrašnjost objekta i drvena konstrukcija krova.

Uoči historijskog zasjedanja AVNOJ-a objekat je obnovljen. Na uređenju enterijera radio je poznati slikar Đorđe Andrejević Kun. U ovom objektu se dana 29. i 30. novembra 1943. godine održalo II zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) uz učešće 142 vijećnika. Nakon završetka rata, objekat je ponovno obnovljen 1947. i 1953. Godine. Muzeju Drugog zasjedanja AVNOJ-a pridružena je i muzejska zbirka formirana 1930. godine koja je do tada bila smještena u Franjevačkom samostanu u Jajcu. Prva stalna postavka Muzeja, otvorena je 18. februara 1959. godine, a kasnije je imala nekoliko dorada.

Tokom rata 1992-1995. depoi Muzeja opljačkani su od strane nepoznatih počinilaca. Zgrada je obnovljena zahvaljujući udruženjima antifašista iz republika bivše Jugoslavije, prvenstveno Udruženju antifašista iz Slovenije, te Ministarstvu kulture i sporta Federacije BiH i Ministarstva civilnih poslova BiH. Nakon toga osnovana je 2007. godine Javna Ustanova „Muzej II zasjedanja AVNOJ-a“. Muzej je ponovo otvoren za posjetioce 29. novembra 2008. godine. Jedan je od najposjećenijih muzeja u Bosni i Hercegovini, sa godišnjom posjetom oko 20.000 posjetilaca.

Opis spomenika[uredi | uredi kod]

Objekat je jednospratna zgrada sa salom veličine 18,00x14,40 m. Na pozornici su postavljena dva stola, sastavljena i prekrivena crvenim platnom. Iza stola, u jednom redu postavljeno je osam drvenih stolica. U pozadini je prvi grb FNRJ, (rad slikara Đorđa Andrejevića Kuna i kipara Augusta Augustinčića). Pred pozornicom je postavljen podij i sto sa govorničkim stalkom, u čijoj pozadini je bista maršala Tita (Augustinčićev rad). Poslije rata Augustinčić je ponovo napravio bistu maršala Tita na osnovi fotografija snimljenih na zasjedanju. Podij je prekriven ćilimom.

U sali su postavljene stolice najrazličitijih oblika. U prvom redu je nekoliko fotelja. U sredini je duboka fotelja u kojoj je sjedio Tito. Na balkonu su sjedili gosti zasjedanja. U sali je nekoliko parola:

Smrt fašizmu-sloboda narodu, Živjelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, Živjela Crvena armija, Živjela naša junačka narodnooslobodilačka vojska.

Preko balkona je prebačen jedan ćilim, a zidovi su ukrašeni zastavama i portretima koje je izradio Kun (Lenjin, Marks, Engels, Tito, Staljin, Ruzvelt).

Muzej u Jajcu posjedovao je sljedeće zbirke po popisu iz 1991. godine:

  1. Arheološke predmete (3672)
  2. Fotografije (4820)
  3. Trodimenzionalne predmete (245)
  4. Umjetničke radove (827)
  5. Fonoteku (124)
  6. Filmoteku (106)
  7. Biblioteku (6134)

Parna lokomotiva[uredi | uredi kod]

Dio stalne postavke Muzeja je i parna lokomotiva proizvedena je početkom XX vijeka u fabrici lokomotiva Krauss&Co u Lincu u Austriji i nosi serijski broj 1190/1920. Oznaka osovina po njemačkoj notifikaciji je Bt-n2. Korištena je za saobraćaj u okviru fabrike željeza Rössemann & Kühnemann u Beču. U Bosni i Hercegovini, saobraćala je za potrebe Elektrohemijske industrije “Elektrobosna” u Jajcu, na standardizovanim uskotračnim prugama promjera 760 mm koje su izgrađene za vrijeme Austrougarske monarhije.

Kompozicija je saobraćala tokom 1942. godine na slobodnoj teritoriji Bihaćke republike, a od avgusta 1943. godine do januara 1944. godine na relaciji Jajce – Bugojno i Jajce – Šipovo, pa je lokomotiva dobila ime „Mala partizanka“. Služila je za prevoz stanovništva, vojske i naoružanja, a u svojoj kompoziciji imala i Titov lični vagon. Nakon Drugog svjetskog saobraćala je u sastavu Jugoslavenskih željeznica sve do sredine pedesetih godina kada je povučena iz upotrebe. Takođe je nacionalni spomenik BiH.[2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Dom AVNOJ-a u Jajcu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 10. 2016. 
  2. „Parna lokomotiva”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Šefik Bešlagić, Naše starine, Spomenici NOB-a u Jajcu i njihova zaštita, 1958.
  • Javna ustanova Muzej II zasjedanja AVNOJ-a
  • Drugo zasjedanje AVNOJ-a, Sutjeska, 1944.
  • Muzeji, galerije i zbirke Bosne i Hercegovine, Sarajevo,1982.
  • Drugo zasjedanje AVNOJ-a 1943, Jajce, 1968.
  • Živojin B. Spasić, Muzej II zasjedanja AVNOJ-a, Jajce i «NIP» Zadrugar, Sarajevo

Vanjske veze[uredi | uredi kod]