Mile Dedaković

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mile Dedaković
Biografski podatci
Datum rođenja 4. jul 1951. (1951-07-04) (dob: 67)
Mjesto rođenja Nijemci, FNR Jugoslavija
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Jastreb
Vojna karijera
Godine u službi 1969 - 1991
1991 - 1991
Čin Potpukovnik JNA.jpg Potpukovnik
Brigadir.jpg Stožerni brigadir[1]
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Važnije bitke Bitka za Vukovar
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Osrh.jpg Hrvatska vojska
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA
Hkov.jpg Hrvatska kopnena vojska
Zapovijedao 204. brigada HV

Mile Dedaković (rođen 4. srpnja 1951.), umirovljeni stožerni brigadir Hrvatske vojske. Također poznat po svom ratnom nadimku Jastreb, Dedaković je najpoznatiji kao zapovjednik 204. vukovarske brigade i obrane grada Vukovara tijekom bitke za Vukovar 1991 godine.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Stožerni brigadir Mile Dedaković je rođen u srijemskom selu Nijemci u istočnoj Hrvatskoj. Diplomirao je na akademiji zračnih snaga Jugoslavenske narodne armije (JNA). Početkom 1990 godine imao je čin potpukovnika u JNA.

S raspadom Jugoslavije, brigadir Dedaković se u ljeto 1991 stavlja na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti i pristupa Zboru narodne garde. Kao jedan od rijetkih tada dostupnih iskusnih časnika, brigadir Dedaković je postavljen za zapovjednika obrane Vukovara koji se uskoro našao pod napadom JNA.

Nakon što je brigadir Dedaković preuzeo zapovjedništvo, sve jedinice u obrani grada preustrojene su u 204. brigadu ZNG-a u rujnu 1991 godine. U vrijeme osnivanja, brigada je brojala 1.803 vojnika, te joj je područje djelovanja bilo općina Vukovar, koja je uključivala gradove Vukovar i Ilok, kao i brojna okolna sela. Kako su svi zapovjednici obrane dobili šifrirana imena, brigadir Dedaković je dobio ime Jastreb, a njegov zamjenik Branko Borković je dobio ime Mladi jastreb. Brigadir Dedaković je zapovijedao brigadom u prvoj fazi opsade Vukovara do početka listopada, kada je bio raspoređen u obližnje Vinkovce, a brigada prešla pod zapovjedništvo Branka Borkovića.

Sredinom listopada brigadir Dedaković je zadužen za organiziranje proboja prema Vukovaru, koji je u međuvremenu odsječen od ostatka Hrvatske. Iako u početku uspješan, hrvatski protunapad opozvao je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, pod pritiskom Europske zajednice[2]. To je omogućilo JNA da ponovno zauzmu izgubljene položaje. 18. 11. 1991 Vukovar je pao.

22. 11. 1991 brigadir Dedaković i predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga bivaju uhićeni. Tijekom boravka u zatvoru, Dedaković je bio učestalo premlaćivan.[3] Novo-osnovana "Komisija za Vukovar" na čelu sa Josipom Manolićem tada proglašava brigadira Dedakovića i Paragu krivcima za pad Vukovara te ih optužuje da su agenti Kontraobavještajne službe JNA (KOS), te da su spremali napad na Banske dvore[4]. Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. 12. 1991 donosi rješenje kojim su sve optužbe protiv brigadira Dedakovića i Parage odbačene kao neosnovane. Nakon oslobađanja, brigadir Dedaković napušta Hrvatsku vojsku i pristupa HSP-u gdje je imenovan Glavnim inspektorom HOS-a. Nakon ubojstva zapovjednika HOS-a Hercegovine, general bojnika Blaža Kraljevića, u zasjedi Hrvatskog vijeća obrane, brigadir Dedaković se angažirao na smirivanju odnosa između HOS-a i HVO-a[5].

Nakon rata, zaboravljen je i marginaliziran od države. 2012 brigadir Dedaković je izjavio da se osjeća zapostavljenim od vlasti jer nije ni pozvan na komemoracije 18. 11., niti je dobio čin generala, niti ima ikakvu pomoć od države, te je prisiljen prodavati imanje da otplati kredite.[6] Zbog ozbiljno narušenog zdravlja, većim djelom uzrokovano kao poslijedica premlaćivanja 1991, brigadir Dedaković se 2014 preselio u Novigrad.[7]

Citati[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „Prema meni je učinjena nepravda i tu nema nikakve dileme, ali kod mene ne prevladava osjećaj povrijeđenosti. Osjećaj nepravde koji nosim moja je osobna stvar.[8]
(Brigadir Mile Dedaković u intervju za Jutarnji list 2006 godine.)
Wikiquote „Uvjeren sam da se Vukovaru moglo pomoći, ali ne, kako mnogi kažu, probojima koji su i poduzimani u listopadu, odnosno studenom. Naravno da su i oni mogli tome pridonijeti jer bi se stvari drugačije razvijale, ali Vukovaru bi se najviše pomoglo da su već u kolovozu poslana adekvatna pojačanja i oružje te da je bio razrađen plan obrane, s obzirom na to da je bilo izvjesno da će JNA i Srbi krenuti u osvajanje Vukovara.[8]
(Brigadir Mile Dedaković u intervju za Jutarnji list 2006 godine.)
Wikiquote „Mi u Vukovaru nismo dobili ništa od kupljenog oružja, ali baš ništa. Neka mi se javi bilo koji "diler" oružja i kaže što je to za nas kupljeno i poslano u Vukovar. Ma ni jedan metak![8]
(Brigadir Mile Dedaković u intervju za Jutarnji list 2006 godine.)
Wikiquote „Vukovar je prilično raslojeni grad i društvo. Tamo se, kako se kaže, "nožem" može rezati ta distanca, to nepovjerenje koju Hrvati i Srbi ispoljuju jedni prema drugima. No, možda je to i razumljivo. Svašta je tu bilo, a pogotovo nakon pada Vukovara. Teško je prihvatiti, a zna se da je toga bilo, da su mnogi vukovarci Srbi prokazivali svoje sugrađane Hrvate, koji su kasnije nastradali, a mnogi su bili i ubijeni. I danas jedni pored drugih žive oni koji su pucali, odvodili i prokazivali s onima koji su se branili, bivali odvođeni i prokazivani. Ne želim reći da su to radili svi Srbi, ali sve je to još pre sviježe, da se preko toga može prijeći. To je jedna teška traumatična pozicija. No, ako bi se gospodarska situacija popravila, da ljudi imaju posao, perspektivu, onda će se popraviti i međuljudski odnosi, mada se mnoge stvari nikada neće zaboraviti.[8]
(Brigadir Mile Dedaković u intervju za Jutarnji list 2006 godine.)
Wikiquote „Nekada, a to znam, bilo je posve normalno da mi Srbima idemo na krsne slave, a oni nama na kirbaje. Toga danas nema i ne bih se usudio predvidjeti kada će se to ponovno dogoditi.“
(Brigadir Mile Dedaković u intervju za Jutarnji list 2006 godine.)

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]