Banski dvori
Koordinate: 45°48′58″N 15°58′23″E / 45.8161710195218°N 15.9729731082916°E

Banski dvori naziv je za povijesnu zgradu na zapadnoj strani Trga sv. Marka u Zagrebu (Trg sv. Marka br. 1) koja je bila dom hrvatskih banova od 1809. do 1918. godine. Banski dvori su dugačka barokna jednokatnica, a zajedno s palačom koja se na nju nadovezuje (Trg. sv. Marka 2) čine danas sjedište Vlade Republike Hrvatske. Banske dvore danas čini kompleks od dviju četverokrilnih gradskih palača, sagrađenih u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća nadogradnjom starijih srednjovjekovnih građevina, a omeđeni su Trgom sv. Marka i ulicama - Freudenreichovom - Matoševom - Brezovačkog. Istaknuti su primjer baroknog klacisizma.
Pojam Banski dvori u prenesenom značenju može označavati Vladu Republike Hrvatske, odnosno politiku koju ona provodi.
Povijest[uredi | uredi kod]
Povijest Banskih dvora započinje početkom 19. stoljeća, kada Hrvatski sabor, koji je zajedno stolovao sa Zagrebačkom županijom do 1807. godine, donosi zaključak da se kupi kraljevinska kuća u kojoj će se uz Sabor moći smjestiti i najviši sudovi i banovi. Slijedom toga zaključka, godinu dana kasnije ban Ignjat Gyulay prodao je saborsku palaču zagrebačkoj županiji i kupio kuću bana Ferdinanda Kulmera na zapadnoj strani Markovog trga, kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga, odnosno saborskih zapisnika. Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. No tu ipak nije bilo dovoljno prostora za saborska zasjedanja, a takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".[1] Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski Zemaljski arhiv, Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od obitelji Rauch kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Posljednja velika nadogradnja i proširenje sjeverozapadnog dijela kompleksa obavljena je 1882., pri kraju banovanja prvog bana pučanina Ivana Mažuranića. Nakon toga na Banskim dvorima nije bilo većih zahvata kojima bi se mijenjao volumen i prostorni odnosi kompleksa zgrada.[2]

U vrijeme NDH, Banski dvori su bili mjesto gdje je stolovao Poglavnik i ustaška vlada, dok su za vrijeme SFRJ bili sjedište izvršne vlasti i predsjedništva SR Hrvatske.
1990. godine Banski su dvori postali sjedište predsjednika Republike Hrvatske te hrvatske Vlade. 7. listopada 1991. godine Banske dvore raketirao je zrakoplov JNA, s ciljem atentata na tadašnjeg predsjednika Republike Tuđmana predsjednika predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Antu Markovića. Svi su preživjeli pukom slučajnošću, a zgrada je pretrpjela znatna materijalna oštećenja. Raketiranje Banskih dvora bio je povod da Sabor Republike Hrvatske već sljedeći dan - 8. listopada 1991. - donese Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, kojom je Republika Hrvatska postala nezavisna i samostalna država.[3] 1992. godine predsjednik Republike seli se u novu rezidenciju - Predsjedničke dvore, te su od tada Banski dvori sjedište Vlade Republike Hrvatske.
Banski dvori nalaze se na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Obnovljeni su 2008 godine (pročelje).
Galerija[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Povijest saborske palače, www.sabor.hr”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-04. Pristupljeno 2013-09-20.
- ↑ 195 godina banskih dvora, www.index.hr
- ↑ Državni vrh srećom preživio raketiranje Banskih dvora, www.dnevnik.hr
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
![]() | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Banski dvori |