Milan Maček
Možete dodati kakvo je naređenje Milan Maček dao posadama helikoptera JNA tog 27.6.1991. godine. Kada je na brisanom prostoru iznad Iga (Ljubljana) pogođen helikopter.
| Milan Maček | |
|---|---|
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 1947 (dob: 66-67) |
| Mjesto rođenja | Čakovec, FNR Jugoslavija |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Supruga | Marija Maček |
| Vojna karijera | |
| Godine u službi | 1967 - 1991 (JNA) 1991 - 1993 (HV) |
| Čin |  Pukovnik (JNA) Brigadir (HV)
|
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija Hrvatska vojska
|
| Rod vojske |  Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
|
Milan Maček (1947, Čakovec), penzionisani pilot Hrvatske vojske i Jugoslavenske narodne armije, te kasnije civilni pilot Croatia Airlinesa.
Biografija[uredi | uredi kod]
Brigadir Milan Maček je rođen 1947 godine u Čakovcu. 1962 godine, nakon završenog osnovnog obrazovanja, brigadir Maček je ostvario svoj san i upisao srednju vojnu školu Maršal Tito Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo (JRZ) u Mostaru. Od 11.000 kandidata, samo je 140 ušlo u uži izbora, a upisano je oko 110 kandidata. Pilota je tih godina u Jugoslaviji nedostajalo, pa je od samog starta srednjoškolski program brigadira Mačeka bio pojačan i ubrzan. Po završetku gimnazije, školovanje je nastavio na Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji JRZ-a u Mostaru. 1967 godine u Puli je diplomirao kao pilot - lovac. Po završetku školovanja bio je upućen u Titograd, u lovačku eskadrilu u kojoj je u početku letio na lovcu F-86 Sabre. U svijetu pilota bila je stvar prestiža letjeti na tom zrakoplovu, a brigadir Maček je imao čast i priliku upravljati F-86 sa samo 19 godina života. Tijekom svoje karijere u JRZ-u letio je na Soko G-2 Galebu, Soko J-21 Jastrebu, Soko J-22 Orlu, a kraće je vrijeme letio i na MiG-u 21.[1] U jesen 1974 godine brigadir Maček je imao bliski susret sa NLO-om na 4.000 metara upravljajući svojim Soko J-21 Jastrebom u sklopu lovačke eskadrile Titograd.[1][2][3] U Titogradu je bio zamjenik komandira eskadrile.[4] Nakon letačke karijere počeo je raditi kao nastavnik letenja, te je pomogao podići nove generacije jugoslavenskih i stranih pilota. 1975 godine brigadir Maček se s obitelji doselio u SR Sloveniju, u Brežice u kojima je ostao do 1978 godine. U međuvremenu je završio i višu akademiju JRZ-a, te je karijeru nastavio u Zagrebu, u komandi zapovjedništva korpusa. U tom dijelu karijere je, uz letački, obavljao i inspektorski posao vezan uz sigurnost letenja.[1]
Ratne 1990-e su brigadira Mačeka zatekle u Zagrebu, na visokom položaju u zrakoplovstvu Jugoslavenske narodne armije (JNA). U trenutku Rata u Sloveniji ima je čin pukovnika i završenu generalsku školu JNA. Brigadir Maček se nakon procijene novonastale situacije u SFR Jugoslaviji odlučio na istupanje iz JNA. Bio je prvi među pilotima JRZ-a koji je to učinio i formalno. 27. 6. 1991 godine, početak intervencije JNA u SR Sloveniji, je predao pisanu predstavku svojem starješini i time stavio na kocku svoju karijeru i sigurnost. Tada se nalazio u garnizonu na aerodromu Pleso i još se istog sata pročulo što je učinio. Reakcije na njegovu odluku o istupanju iz JNA su bile negativne: vojnici su ga prestali pozdravljati, bio je izopćen iz stožera, ispred njega su bile uklonjene sve informacije, te je bio preseljen u izolaciju u zgradu zrakoplovne škole i zapovjedništva JRZ-a u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Brigadiru Mačeku je naredna tri mjeseca bila uskraćena plaća, te je primao prijetnje telefonskim putem. Iz zgrade JRZ-a ga je izveo prijatelj liječnik u ambulantnim kolima, što je u tom trenutku bila najsigurnija varijanta. Obavještajnim kanalima se već na hrvatskoj strani pročulo što je brigadir Maček poduzeo, te je do njega došla osoba kojoj je potvrdio da želim prijeći u Hrvatsku vojsku (HV). U formiranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) bio je uključen od početka, te je bio neformalni zapovjednik četiri mjeseca, sve do imenovanja generala Imre Agotića zapovjednikom HRZ-a. Brigadir Maček je zajedno sa svojom suprugom Marijom pomagao u prelasku generala Antona Tusa u HV, te je Marija Maček u dva navrata osobno donosila generalu Tusu poruke s najviše razine u njegov dom, s obzirom da je kontraobavještajne službe Jugoslavije nisu poznavale. Kao drugi čovjek HRZ-a, brigadir Maček se 1992 godine više nije vidio u takvom zrakoplovstvu, te se počeo pripremati za izlazak iz HV-a. Brigadir Maček je proveo 24 godine u JNA, te dvije godine u HV-u.[1]
U maju 1993 brigadir Maček je prešao u civilno zrakoplovstvo, tj. u Croatia Airlines. U Croatia Airlinesu je upravljao sa Boeingom 737, te je do 2001 godine preletio cijelu Europu i Bliski istok. Nakon umirovljenja 2001, pa sve do 2011 godine letio je na ugovore o djelu u raznim kompanijama i sveukupno premašio 10.000 sati leta.[1]
Brigadir Maček je oženjen za Mariju Maček sa kojom ima dvoje djece, sina Silvu i kćer Sandru.[1]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Željka Drljić (30. 5. 2012). Umirovljeni pilot Milan Maček: Jastrebom na NLO!. List Međimurje. Arhivirano iz originala na 7. 8. 2014. Preuzeto 7. 8. 2014
- ↑ Petar Grubišić; Andreja Šmitran, Anja Brknjač (1. 4. 2012). Bivši vojni pilot: U Jastrebu sam jurio za NLO-om iznad Dubrovnika. Večernji list. Arhivirano iz originala na 7. 8. 2014. Preuzeto 7. 8. 2014
- ↑ Denis Krnić (25. 3. 2012). JNA PROTIV NLO-a Hrvatski piloti proganjali "marsovce". Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 7. 8. 2014. Preuzeto 7. 8. 2014
- ↑ Tomislav Novak (1. 4. 2012). Kapetan Maček za NEDJELJNI otkriva strašne događaje koji su ga uvjerili kako je JNA zataškavala letove NLO-a iznad Jadrana. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 7. 8. 2014. Preuzeto 7. 8. 2014