Kenzō Tange
Kenzo Tange (丹下健三; Tange Kenzō rođen 4. septembar, 1913. - 22. mart, 2005.) je japanski arhitekta, i dobitnik Pricerove nagrade 1987. godine. Tange je svetsku slavu stekao rekonstrukcijom Hirošime, razorene u Drugom svetskom ratu. Tange je bio učesnik rekonstrukcije zemljotresom razorenog Skoplja.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rodio se 4. septembra 1913. godine u Osaki a detinjstvo je proveo u gradu Imbari na japanskom ostrvu Šikoku. 1935. godine je počeo sa studijem arhitekture na univerzitetu u Tokiju i za to se odlučio upoznavajući se sa arhitekturom Le Korbizjea. Za vreme rata je počeo sa studijem urbanizma. 1946. godine je postao vanredan profesor na tokijskom univerzitetu i osnovao je „Tange Laboratoriju“ Na tokijskom univerzitetu je radio kao profesor od 1963. – 1974. godine i postao je traženi predavač na univerzitetima kao Harvard, Jel, Berkli i drugim.
Delo[uredi | uredi kod]
U svetsku istoriju kulture se upisao kao arhitekta i urbanista koji je radio na oporavku Japana posle Drugog svetskog rata ali i kao tvorac nezaboravnih visećih konstrukcija za tokijsku letnju olimpijadu ili paviljona „EXPO“ u Osaki. Već jako rano je pokušavao da kombinuje avangardne elemente sa japanskom tradicionalnom arhitekturom a u kasnijim godinama se okretao ka internacionalnom stilu u arhitekturi.
Njegov celosvetski debi je učešće na „Centar mira“ i „Spomenik u Hirošimi“ 1949. godine i od toga doba je stvarao mnoge arhitektonske i urbanističke projekte u celom svetu. 1959. godine je doktorirao sa radom „Prostorne strukture u velegradu“ i ovoj temi je posvetio celi svoj život.- na primer u „Planu za Tokijo 1960.“ u projektu gradskog dela Fijera u Bolonji i novog grada za 60.000 ljudi u Kataniji u Italiji. Tange je radio i u stilu brutalizma i takova je skupštinska zgrada u Kurašiki i telekomunikaciona zgrada Jamanaši u Kofu.
Životno delo[uredi | uredi kod]
Životno delo arhitekta Kenzo Tange je „Olimpijski i sportski areal“ za tokijsku olimpijadu. Izgradio ga je iz krivih linija koje su proizašle iz oblika konstrukcije od visećih lančanih krovova i od spiralnih oblika odvijajućih se od središnjih nosećih armiranobetonskih pilona. Kao jedini arhitekta dobio je odlikovanje od olimpijskog komiteta za svoj rad.
Nagrade[uredi | uredi kod]
Kenzo Tange je dobio mnoge nagrade za svoj rad kao zlatna medalja RIBA, AIA francuske akademije 1987. godine kao i najvišu nagradu Pricerovu nagradu – najvišu nagradu u ovoj branži. Te iste godine je predstavio i svoj dalji projekat tokijske skupštine.
Motto[uredi | uredi kod]
U svim projektima rezonuje Tangeov moto: Arhitektura mora imati nešto što čoveka hvata za srce, no uporedo njene osnovne forme i prostori moraju da imaju istu logiku. Kreativni rad je u naše doba jedinstvo tehnologije i humanosti. Tradicija ima ulogu katalizatora koji ubrzava hemijsku reakciju no u konačnom rezultatu se više ne može detektovati. Tradicija može biti deo dela no sama o sebi nije stvaralačka.
Njegovi najznačajniji radovi[uredi | uredi kod]
- Memorijalni park mira u Hirošimi
- Katolička katedrala, Tokio
- Tokio većnica
- Gimnazijum za Olimpijadu 1964. Tokio
- Fuđi TV