Josip Vancaš

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Josip Vancaš, arhitekta, rođen je 1859. godine u Sopronju, Mađarska. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju, a studije arhitekture u Beču. Došao je u Sarajevo 1884. godine kao perspektivni mladi graditelj, na poziv nove vlasti. Njegov prvi zadatak bio je projekat zgrade Zemaljske vlade s tipičnim odlikama ranorenesansne firentinske palate. Time je počela izgradnja javne arhitekture utilitarnog karaktera koja obilježava početak neorenesansne stilske orijentacije te ostaje nenadmašna u Vancaševom opusu, ali i u opusu drugih sarajevskih arhitekata.[1]

U sljedeća četiri desetljeća, Vancaš će proizvesti preko dvije stotine četrdeset projekata i realizacija od čega 102 stambena objekta, 70 crkava, 12 zavoda i škola, 10 državnih i općinskih zgrada, 10 banaka, 7 palača, 6 hotela i kafana, 6 tvornica, 7 enterijera i oltara, 10 pregradnji i adaptacija. [2]

Nekadašnja zgrada Zemaljske vlade, sada zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izgrađena u stilu istoricizma (neorenesanse), po projektu Josipa Vancaša
Crkva Svetih Ćirila i Metoda u neorenesanskom stilu

Sakralna arhitektura[uredi - уреди | uredi izvor]

U Vancaševoj djelatnosti u Sarajevu, sakralna arhitektura zauzima najvažnije mjesto. U sakralnim projektima strogo se držao historicizma, a kao službeni arhitekt i savjetnik Vrhbosanske nadbiskupije, radi ne samo crkve, nego i ostale vjerske objekte kao što su nadbiskupski dvor sa domom kanonika a svojom kvalitetom i brojem realizacija, Vancaš je stekao visoki ugled i autoritet crkvenog graditelja te projektirao najveći broj crkava za novu, Vrhbosansku nadbiskupiju. U to vrijeme, osim vlade, Crkva je bila jedan od glavnih investitora i najbogatijih naručioca.

Prilikom gradnje sakralnih objekata, za njega je bilo važno ispoštovati princip jedinstva stila, tako da su njegove građevine bile stilski cjelovite sa skladnim oblikovanjem interijera, pa nije rijetko da je Vancaš, pored osnovnog arhitektonskog projekta, često puta davao i nacrte za unutarnju opremu crkvi, oblikujući ih na taj način kao cjelovita umjetnička djela, tj. - Gesamkunstwerk.

Objekti katoličke crkve imaju uglavnom neogotičke i neoromaničke oznake te kao takvi, smatraju se najreprezentativnijima u okviru historicizma, jer trebaju naglasiti novi, povlašteni položaj Crkve koji dobiva s novom upravom.

Njegovi najpoznatiji projekti su:

Secesija i Bosanski stil[uredi - уреди | uredi izvor]

Kod njega se mogu susresti sve stilske pojave od historicizma, preko secesije[9] sve do bosanskog stila. Vancaš je jedan od prvih koji pokazuje interes za autohtono graditeljstvo i za unošenje tradicije u savremenu arhitekturu te se zalaže za stvaranje spomenutog bosanskog stila koji ne znači svojevrsnu stilsku retardaciju, nego nastojanje da se kroz daljnji razvoj graditeljske tehnike razvijaju forme kao kreativno osnažene asocijacije na višestoljetno nasljeđe Bosne.[10]

Grand hotel Union - Ljubljana
  • Prva poštanska štedionica u Zagrebu je prvo njegovo djelo u duhu secesije
  • Upravna zgrada i magacin trgovačko-transportnog i akcionarskog društva Lagerhaus u Sarajevu sa secesijski raščlanjenim pročeljem i dekorativnim elementina koji simboliziraju trgovinu i transport.
  • Stambeni objekti u Titovoj ulici u Sarajevu.
  • Špansko jevrejska osnovna škola u Sarajevu. Ove objekte karaktetiše sve veća primjena horizontalno tekućeg motiva.
  • Palata Ješue D. Saloma u Obali Kulina bana je prvo stvarno djeko secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini[11]
  • Zgrada štedionice, Hotel Union, Kino dvorana u Ljubljani, su tri ostvarena inventivna projekta u stili secesije.
  • Hotel Stari Grad projektovana je sa jačim otklonom od secesijskog principa organizacije pročelja i to ponajviše u slobodi ritmizacije zidnih planova i oblicima doksata, što je preuzeto sa bosanske kuće.
  • Hrvatski dom u Kiseljaku projektovan je u potpunosti u duhu bosanskog stila, a da nema nijedno dodatno nacionalno obilježje. Time je Vancaš dokazao da Bosanski stil u arhitekturi nije nacionalni, već regionalni izraz, što je velika razlika u odnosu na pseudomaurski stil koji je imao pretežno konfesionalna obilježja.
  • Zgrada glavne pošte u Sarajevu iz 1913. godine predstavlja najmonumentalniju građevinu u stilu secesije u Bosni i Hercegovini.

Svestranost[uredi - уреди | uredi izvor]

Aktivno se bavio muzikom, osnovavši u Beču pjevački zbor, a u Sarajevu je godinama predvodio muško pjevačko društvo. Mnogo je pisao, najviše o teoriji arhitekture. Najviše ga je zanimalo bosansko narodno graditeljstvo, čije je elemente pokušavao uvesti u vlastitu arhitekturu nastojeći tako oformiti poseban bosanski stil.

Bio je jako politički angažiran: gradski i saborski zastupnik, podnačelnik i savjetnik vladinog komesara.

Nakon 37 produktivnih godina u Sarajevu, Josip Vancaš se 1921. godine preselio u Zagreb, gdje je i umro 15. decembra 1932., a sahranjen je na Mirogoju.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. https://de.scribd.com/document/110904578/Kurto-ARHITEKTURA-BIH-Razvoj-Bosanskog-Stila. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. "Ana Barić CRKVA SVETIH ĆIRILA I METODA U SARAJEVU, DJELO JOSIPA VANCAŠA". SVEUČILIŠTE U ZAGREBBU FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Zagreb 2014. http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6996/1/ana%20baric%20diplomski%20rad.pdf. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. Andrea Baotić - Historicizam u arhitekturi na primjeru katoličkih sakralnih objekata u Sarajevu, 1878.-1918., „Međunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru AustroUgarske 1878.-1918. održana u Sarajevu, 30.-31.3.2009.”, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2011.
  4. "Crkva svetog Ante". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Crkva%20sv%20Ante%20BOS.pdf. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  5. "Crkva Uznesenja Marijina na Stupu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Dispozitiv%20Ilidza_katolicka%20crkva%20na%20Stupu%20BOS.pdf. pristupljeno 24. 9. 2017. 
  6. "Crkva svetog Ilije". kons.gov.ba. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=16. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  7. "Župna crkva u Varešu". kons.gov.ba. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Vares%20Zupna%20crkva%20kompl%20BH.pdf. pristupljeno 13. 9. 2016. 
  8. Samostan u Kraljevoj Sutjesci
  9. "Gorčin Dizdar: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi". Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008.. http://makdizdar.ba/secesija-i-bosanski-slog-bosanski-stil-u-arhitekturi/. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  10. Krzović
  11. "Palata Ješue D. Saloma u Sarajevu". kons.gov.ba. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_palata%20Saloma%20Jesue%20BOS.pdf. pristupljeno 13. 9. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]