Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Franjevački samostan u Kraljevoj sutjesci

Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci je franjevački samostan u opštini Kakanj, i pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Bosna i Hercegovina. Izgrađen je u 14. vijeku.

Istorija[uredi | uredi kod]

Samostan je bio podignut polovinom 14. stoljeća, u vrijeme osnivanja provincije Bosne Srebrene. Prvi put samostan se spominje u popisu italijanskog franjevačkog pisca fra Bartola Pisanskog iz 1385. godine, u djelu De conformitate vitae B. Francisci. U franjevačkim ljetopisima Luke Wadinga iz 14. stoljeća spominje se samostan u Sutjesci pod imenom Bani. Srušen je početkom 16. stoljeća. Samostan je popravljen prije 1530. godine. Nakon toga ponovno je srušen, a godine 1596, sutješki franjevci su ponovno podigli samostan i crkvu. Samostan je bio podignut na istom mjestu, a sagrađen, prvobitno, od pletera, a nešto kasnije od građe razorenog samostana.

U septembru 1658. godine, izgorio je samostan sa svim dragocjenostima (samostan, biblioteka sa arhivom i drugim dragocjenostima). U ovom požaru nije izgorjela crkva, jer je bila 20-ak metara odmaknuta od samostana. Novi samostan, izgrađen od ćerpića (nepečene gline, sušene na suncu) je podignut 1664. godine.

Franjevci su punih 16 godina (od 1683. do 1699) izbivali iz samostana. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine.

Krajem 19. stoljeća(1889-1897) sazidan je današnji samostan i nova crkva (1906-1908) po nacrtima arhitekte Josipa Vancaša. Obnovljen je (1928-1988).

Opis[uredi | uredi kod]

Samostan, u građevinskom smislu, sastoji se od tri cjeline. Prva cjelina je istočno krilo samostanske zgrade dužine 40 m, paralelno sa rijekom. U istočnom krilu smješten je stambeni dio bratstva. Druga cjelina je sjeverno krilo samostanske zgrade, dugačko 20 m. Zgrada samostana je zdanje koje ima visoki podrum, prizemlje te I i II sprat. Treća cjelina je crkva sa dva tornja, koja, ustvari čini zapadno krilo. Sa sjeverozapadne strane kompleksa, ispod padine brda Fratarski gaj, nalazi se potporni zid, koji zatvara samostansku cjelinu. Između potpornog zida i objekata samostana sa crkvom, formirao se klauster-unutrašnje dvorište. Sa sjeverozapadne strane samostana nalazi se sestrinska kuća.

Crkva[uredi | uredi kod]

Crkva pripada tipu trobrodnih bazilika u neorenesansnom obliku. Ova crkva, dugu 39,40 m, široku 18,10 m, a visoku 13,60 m (“svijetla”, unutrašnja mjera-mjereno od kote poda molitvenog prostora, pa do tjemene tačke svoda u enterijeru) , može se podijeliti na prilazni prostor, na središnji molitveni prostor, te na apsidalni prostor svetišta.

Ulazna fasada je okrenuta prema istoku. U sredini stoji portal, a nad njim veliki polukružni prozor i onda zabat s drugim, manjim kružnim prozorom. Srednji dio pročelja uokviruju dva skladna, dosta vitka zvonika kvadratnog presjeka, visine 45 m, pokrivena bakarnim krovom. U donjim spratovima zvonici imaju po jedan, a na završnom po dva prozora unaokolo; završava ih krov u obliku pravilne piramide.

Crkvu sv. Ive Krstitelja je 1908. godine oslikao Marko Antonini. Zidove je obojio svijetlom bojom, stupove i polukružne lukove bijelom i oker, a strop plavom. Konstruktivnu logiku bačvastog svoda naosa naglasio je oslikavanjem lukova sitnim, vegetabilnim motivima, dobijajući na taj način polukružna polja svoda, u čijim je uglovima, u medaljonima, predstavio više različitih svetitelja. Lukove krstastog svoda bočnih brodova crkve je također naglasio oslikavanjem vegetabilnih motiva. Kako je crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, Antonini je centralno mjesto u crkvi, konhu apside, oslikao scenom «Krštenja na rijeci Jordanu».

U samostanu su sakupljani i čuvani najrazličitiji predmeti od kulturnog, historijskog i umjetničkog značaja. Tako samostan posjeduje vrijednu zbirku kasnorenesansnog i baroknog slikarstva: zbirku crkvenog posuđa, vrijednu zbirku starog crkvenog ruha, staru arhivsku građu među kojom se ističu najstarije matične knjige u Bosni i Hercegovini, te brojni pisani dokumenti, biblioteku samostana sa starijim i novijim izdanjima, brojnom i vrijednom periodikom, te najvećom zbirkom inkunabula čuvanih na jednom mjestu u Bosni; također, samostan posjeduje i vrijednu zbirku arheoloških spomenika.

Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]

Samostan i crkva sv. Ive Krstitelja proglašeni su za Nacionalni spomenik BiH. [1]. Nacionalni spomenik čini i: 25 slika, 1 skulptura, 187 predmeta izrađenih od metala, 11 predmeta izrađenih od tekstila, 11 spisa pohranjenih u arhivu, 1 kameni spomenik i orgulje u samostanskoj crkvi.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ivan Lovrenović - Sedam stoljeća bosanskih franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 19