Josip Stadler

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Josip Stadler
Rođen 24. siječnja 1843.
Slavonski Brod
Umro 8. prosinca 1918.
Sarajevo
Zaređen 1868.
Sređivanje infokutija

Josip Stadler [~ ʃtâdler] (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843. – Sarajevo, 8. prosinca 1918.), hrvatski svećenik, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za sveca.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, gdje je išao u gimnaziju. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u Sjemeništu, a kasnije sveučilišni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.

Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa.

Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Njegov nasljednik je postao Ivan Šarić. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. Pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim, u Sarajevu 20. lipnja 2002.[2]

Također pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Banjolučka biskupija Današnje stanje Katoličke crkve u BiH
  2. Iz zazidane kripte u čašćeni grob, Slobodna Dalmacija, 13. svibnja 2002.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]