Irtiš

Izvor: Wikipedia
Irtiš
Irtish v Omsk.JPG
Pogled na Irtiš u Omsku
Lokacija
Države  Kina
 Kazahstan
 Rusija
Gradovi Serebrjansk, Oskemen, Semej, Pavlodar, Omsk, Tobolsk, Hanti-Mansijsk
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
  – koordinate
Mongolski Altaj
2930 m
47°52′29.49″N89°58′23.02″E
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
rijeka Ob kod Hanti-Mansijska
23 m
61°04′50″N68°49′50″E
Dužina 4248 km
Pritoke Išim, Om, Tobol, Demjanka, Konda
Hidrologija
Protok
  – srednji

2980 m³/s
Sliv
  – površina

1,673.470 km²
Ulijeva se u Ob
Transport
Plovnost od ušća do Ust-Kamenogorske hidroelektrane
Porječje Irtiša.

Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) je rijeka u Sibiru i glavni pritok rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavna pritoka Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš formira veliko porječje u Aziji, koji obuhvaća veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Geografija[uredi - уреди]

Irtiš — druga najduža rijeka-pritok u svijetu nakon Missourija. Duljine 4.248 km. Protječe kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina porječja je 1.643.470 km². Izvor Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbta Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš on se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utječe mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višekratno pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i slijedom za njoj smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U rajonu Hanti-Mansijska Irtiš utječe u Ob.

Pritoci[uredi - уреди]

Lijevi pritoci[uredi - уреди]

Desni pritoci[uredi - уреди]

Gradovi[uredi - уреди]

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

Pogled s metromosta na rijeku Irtiš u Omsku.

Hidrologija[uredi - уреди]

Viseći most preko rijeke Irtiš u Semeju (Semipalatinsk).

Podrijetlo vode Irtiša je mješovito: u gornjem toku je od Snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u travnju, s maksimumom u travnjulipnju, opadanje traje do listopada; otjecanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja svibnja do rujna, s maksimumom u lipnju. 50% godišnjeg otjecanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak otjecanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s[1][2], Tobolska 2.150 m³/s[3][4], na ušću oko 3000 mm³/s[5], godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja razine iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m,kod Omska 7 m , Ust-Išima 12,7 m, dalje se do ušća smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi razdoblje lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrmrzava se u gornjem toku krajem studenoga, u donjem od početka studenog, otapa se u travnju.

Prosječni istjek mjesečno u Hanti-Mansijsku[uredi - уреди]

Prosječni istjek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj postaji Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

Komercijalna uporaba[uredi - уреди]

Riječna luka na Irtišu u Hanti-Mansijsku.

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od travnja do studenog.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između travnja i listopada, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedištu tvrtke u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu Kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra[6].

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu[uredi - уреди]

Atrakcije[uredi - уреди]

Uz Irtiš i njegovu okolicu nalazi se veliki broj spomenika prirode, povijesnih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.

Izvori[uredi - уреди]