Ilan Kabiljo
| Ilan Kabiljo | |
|---|---|
 Ilan Kabiljo na naslovnici albuma "La Cienega". | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Ilan Kabiljo 12. 3. 1969. Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | skladatelj, pjevač |
| Opus | |
| Suradnici | Vanna, Ivana Banfić, Nina Badrić, Electro team |
| Nagrade | |
Ilan Kabiljo (Zagreb, 12. 3. 1969), hrvatski i jugoslavenski skladatelj i pjevač.
Biografija[uredi | uredi kod]
Ilan Kabiljo je rođen 12. 3. 1969. u Zagrebu, u porodici skladatelja i dirigenta Alfija Kabilja i profesorice klavira Katje.[1][2] Sa očeve strane Ilan je sefardsko-židovskog podrijetla.[3][4] Glazbeno obrazovanje je stekao u obiteljskom okruženju i u zagrebačkoj Glazbenoj školi Pavao Markovac na klasičnoj gitari. Pohađao je University of California, Los Angeles (UCLA) u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) gdje se glazbeno usavršavao i gdje su mu između ostalih predavali Ray Charles i Kashif i Whitney Houston. Već sa 15 godina skladao je i producirao pjesme i instrumentalne skladbe za televiziju i radio, te glazbu za reklamne poruke. Kao pjevač i skladatelj svratio je na sebe pozornost pjesmom "Zlatna noć" na Zagrebfestu 1990 godine, kad je u duetu s Vannom (tada duo Ilan&Ivana) dobio Grand prix stručnog žirija. 1991 godine, Ilan je skladao i producirao pjesme za prvi album Ivane Banfić, te su pjesmom "Daj povedi me" osvojili drugo mjesto u izboru jugopjesme za Euroviziju tj. na Jugoviziji.[5] 1995 godine, Ilan je imao zapaženi nastup na Zagrebačkom festivalu sa skladbom pod naslovom "Kad nema ljubavi" za koju je stihove napisala Vanna, a koja je kasnije postala veliki hit.[6] S Ninom Badrić je 1997 osvojio Grand prix na Splitskom festivalu velikim hitom "Ja za ljubav neću moliti". Kao skladatelj i pjevač nastupao je na festivalima u Zagrebu, Splitu, Zadru, Korčuli, Sarajevu, te na internacionalnim festivalima u Malti, austrijskom Bregenzu i Los Angelesu gdje je bio dobitnik nagrade "President´’s Award". Ilan je skladao i producirao pjesme za mnoge interprete. Osim u Zagrebu glazbu je skladao i producirao u tonskim studijima Beča i Los Angelesa. Napisao je velik broj originalne glazbe za mnoge kazališne predstave u Zagrebu, za TV serije i reklame. U Los Angelesu je skladao i producirao glazbu za TV seriju Zeezel the Zowie Zoon. Dobitnik je Diskografske nagrade Porin za produkciju albuma Nine Badrić "Personality".[5]
Diskografija[uredi | uredi kod]
- 1995. - La Cienega
- 1996. - The Fugitive
- 1997. - Allez, Allez (remix kompilacija)
- 2000. - Samo jednom se ljubi
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Tatjana Pacek (8. 9. 2012). Mogao sam ostati u Hollywoodu, no život u Europi puno je ljepši. Večernji list. Arhivirano iz originala na 13. 12. 2014. Preuzeto 13. 12. 2014
- ↑ Snježana Dragojević Harapin (1. 2. 2012). Alfi Kabiljo: Uvijek se pravim važan pred Mirom Ungarom. Gloria. Arhivirano iz originala na 13. 12. 2014. Preuzeto 13. 12. 2014
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 107
- ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Djela hrvatskih skladatelja Židovskog podrijetla u Beču - „Koncert za flautu i orkestar“ Alfija Kabilja; stranica 38, 39; broj 107, studeni / prosinac 2008.
- ↑ 5,0 5,1 Kabiljo, Ilan. Hrvatsko društvo skladatelja. Arhivirano iz originala na 13. 12. 2014. Preuzeto 13. 12. 2014
- ↑ Zagrebački festival 1995. Zagrebački festival. Arhivirano iz originala na 13. 12. 2014. Preuzeto 13. 12. 2014
Literatura[uredi | uredi kod]
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8