Nina Badrić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nina Badrić
Nina badrić.jpg
Generalne informacije
Alias Nina - dobra vila
Ime Nina Badrić
Rođenje 4. srpnja 1972.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Zagreb, SFRJ
Prebivalište Hrvatska Zagreb, Hrvatska
Zanimanje Glazbenica
Žanr(ovi) Pop, rock, ritam i blues
Instrument(i) Vokal
Djelatni period Početkom 1990-ih - danas
Diskografska kuća Croatia Records, Aquarius Records
Nagrade
Višestruka osvajačica nagrade Porin
Web stranica
Službene stranice

Nina Badrić (Zagreb, 4. srpnja 1972.), hrvatska je pop pjevačica i višestruka osvajačica prestižne nagrade Porin. Jedna je od najcjenjenijih i najtrofejnijih glazbenika čija se popularnost proširila i izvan granica Hrvatske.

Sa devet godina pjevala je u dječjem zboru 'Zvjezdice', sa kojim je putovala po svijetu, snimila nekoliko albuma i stekla velikog iskustva u zborskom i gospel pjevanju[1]. Svoj prvijenac Godine nestvarne objavljuje 1995. godine za diskografsku kuću Croatia Records, ali veći uspjeh dolazi tek nakon dueta sa Emilijom Kokić i skladbe "Ja sam vlak"[2]. 2002. godine u Bosni i Hercegovini proglašena je najboljim stranim izvođačem i dobitnica je glazbenog 'Oscara'. Četiri puta se natjecala na Dori (Hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije).

11. rujna 2006. godine Nina Badrić se u intimnoj atmosferi u istarskim Balama, udala za svog dugogodišnjeg dečka Bernarda Krasnića[3].

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zvjezdice[uredi - уреди | uredi izvor]

Nina Badrić rodila se 4. srpnja 1972. godine u Zagrebu. Pohađala je osnovnu školu "Otokar Keršovani", koja kasnije 1995. godine mijenja ime u "Dr. Ivan Merz"[4]. Glazbom se počinje baviti već kao devetogodišnja djevojčica, pjevajući u dječjem zboru 'Zvjezdice'. Sa 'Zvjezdicama' je proputovala gotovo čitavi svijet, snimila nekoliko albuma i stekla veliko glazbeno iskustvo u zborskom i gospel pjevanju. Nina nije prva kojoj su 'Zvjezdice' pomogle u daljnjoj karijeri, pa tako nakon sedam godina provedenih u zboru, Nina odlazi u studijo gdje pjeva prateće vokale izvođačima kao što su Parni valjak, Prljavo kazalište i drugi.

Početak uspjeha[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedan od najzaslužnijih ljudi za njezinu glazbenu karijeru je pokojni Dino Dvornik, koji joj je prema njezinim riječima jako puno pomogao. Dok je pjevušila uz radio u jednom butiku u kojem je radila, na vratima se pojavio Dino Dvornik, koji je tada bio velika hrvatska zvijezda. Dino je tada ugasio radio i rekao joj da sad otpjeva to isto bez pratnje. Bio je vrlo impresioniran onim što je čuo i sutra dan je odmah sa Ninom obišao nekoliko diskografskih kuća po Zagrebu[5].

Wikiquote „"Dino mi je tada dao vjetar u leđa i prijateljski zagrljaj, i nikad nisam, niti ću mu to ikada zaboraviti. Tijekom godina postali smo dobri prijatelji. Bio je moja glazbena ikona, htjela sam biti takva, hrabra, drukčija i svoja"[5]
()

Kasnije je imala svoj prvi veći nastup na 'Croviziji', gdje je pobijedila sa skladbom "Ostavljam te", u suradnji sa Rajkom Dujmićem, Jesenkom Hourom i svojim prvim menadžerom Danijelom Koletićem. Ubrzo nakon toga potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor sa izdavačkom kućom Croatia Records i 1995. godine objavljuje svoj prvijenac Godine nestvarne. Tonski snimatelji na albumu bili su Tihomir Borošak i Dejan Parmak, a izvršni producent bio je Denis Curman, dok se materijal miksao i snimao u studiju Nostradamus. Album je vrlo dobro prošao kod publike, međutim Nina prvi veći uspjeh bilježi u duetu sa pjevačicom Emilijom Kokić i skladbom "Ja sam vlak".

Uspjeh i daljnja karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon toga slijedi vrijeme Ninine uspješne glazbene karijere, koja dolazi na vrhunac objavljivanjem albuma Personality iz 1997. godine, za izdavačku kuću Zg Zoe Music. Album je najprodavaniji u godinama 1997. i 1998., a Nina sa njim osvaja dva Porina, i to za najbolju žensku vokalnu izvedbu i za najbolji album pop i zabavne glazbe. Također obrada skladbe "I'm so excited" od američkog R&B sastava 'The Pointer Sisters', donosi joj i inozemni uspjeh.

Nakon toga 1999. godine objavljuje album Unique, na kojemu se nalazi 13 kompozicija od kojih se dvije pojavljuju u dvije verzije, "Woman in love" u običnoj i remiks i "Po dobru ti me pamti" u vokalnoj i instrumentalnoj. Na snimanju su sudjelovali brojni hrvatski glazbenici, Boytronic, Ilan Kabiljo, Ante Pecotić, Željko Banić, Pegy, Davor Devčić, Igor Geržina, Mario Igrec, te članice sastava Divas. Većina materijala snimljena je u studiju 'Croatia Records' i 'J.M. Trooly'.

Singlom "Nek ti bude kao meni", Nina najavljuje svoj četvrti album pod nazivom Nina, koji izlazi 2000. godine, pod oznakom Croatie Records. Materijal na albumu sastoji se od dvanaest skladbi, a njihovi autori su Darko Juranović (producent albuma), Ivana Husar, Sandra Sagena, Brešković Brothers, Baby Dooks, Miroslav Lesić, Aleksandra Kovač, Sonja Kovač, Predrag Martinjak, Miro Vidović, Nino Mlinac, Fresh Jay i Nina Badrić. Uz ovu ekipu na snimanju, koje se obavljalo u zagrebačkom studiju Morris, sudjelovali su i brojni drugi glazbenici kao što su; Krešimir Tomec (Cubismo), Daria Hodnik Marinković, Jadranka Krištof, sastav 'XL', Zlatan Došlić (Cubismo), Hrvoje Rupčić (Cubismo), Davor Križić (Cubismo), Renata Sabljak, Robert Vrbančić, Kristijan Zorjan, Josip Grah, D.J. 279 (London). Album Nina donosi i drugi singl "Ako kažeš da me ne voliš", za kojeg je snimljen i video spot[6]. 2003. godine objavljuje kompilaciju Collection i studijski album Ljubav. Album Ljubav sadrži trinaest skladbi, od kojih su dvije objavljene kao singlovi, "Čarobno jutro" (izvedena na natjecanju "Dora") i "Za dobre i loše dane". Materijal je snimljen u zagrebačkom studiju Morris, a na njemu je opet sudjelovala brojna skupina glazbenika.

Velikim solističkim koncertom kojeg je održala 14. veljače 2005. godine (dan Valentinovo) u Domu sportova u Zagrebu, Nina je obilježila vrhunac svoje glazbene karijere[7]. Koncert je bio i humanitarnog karaktera s kojim je Nina podržala akciju UNICEF-a za udomljavanje napuštene djece. Posebno za ovu priliku Nina je pripremila svoje stare hitove u novom aranžmanu, koje su obradili Ante Gelo i Darko Juranović. Koncert je sniman i iste godine izlazi uživo album na dvostrukom CD-u, Ljubav za ljubav - Live, kojeg objavljuje izdavačka kuća Aquarius Records. Materijal se sastoji od 23 skladbe, koje su pokrile do tada čitavu Nininu glazbenu karijeru.

U studenom 2007. godine, izlazi njezin sedmi studijski album simboličnog naziva 07. Nakon što je njezin zadnji album Ljubav napunio vrhove svih Top ljestvica, istim putem je krenuo i 07, kada se odmah po objavljivanju počeo vrtjeti po svim radio postajama. Album je pripremala u londonskim glazbenim studijima. O samom nazivu albuma Nina je rekla:

Wikiquote „"Sedmi je po redu u mojoj karijeri, sedam je moj najdraži broj i nekako mi se učinilo zgodno tako nazvati album. Ionako niti jedan svoj album nisam nikada nazvala po samo jednoj pjesmi, jer želim da ljudi sami odaberu svoju najdražu, bez moga sugeriranja."[8]
()

Album otvara skladba "Kralj života moga", koju u duetu izvodi sa romskom divom Ljiljanom Petrović - Buttler. Materijal sadrži još jedan duet, kojeg Nina izvodi sa Montellom Jordanom u skladbi "Ne dam te nikom"[9]. Album je stvarala više od dvije godine, a na njemu su sudjelovali brojni velik glazbenici, a neki od njih su: Thomas Burić, Dražen Kvočić-Dash, Aleksandra Milutinović, Ljiljana Petrović Buttler, Montell Jordan, te Steve Sidwell.

U studenome 2011. Nina objavljuje novi studijski album, nazvan Nebo.

Nina je izabrana da predstavlja Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije 2012. u Azerbajdžanu.

Diskografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Albumi[uredi - уреди | uredi izvor]

Studijski

  1. Godine nestvarne - 1995.
  2. Personality - 1997.
  3. Unique - 1999.
  4. Nina - 2000.
  5. Ljubav - 2003.
  6. 07 - 2007.
  7. NeBo - 2011.

Kompilacije

  1. Collection (kompilacija) - 2003.
  2. Ljubav za ljubav - Live (uživo) - 2005.

Festivali i kompilacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1997. - Dance 1
  2. 1998. - Supergirl
  3. 2000. - Super Hitovi 1998-2000
  4. 2001. - Super Hitovi 2000-2001
  5. 2001. - Tonika 2001
  6. 2003. - Dora 2003
  7. 2004. - Galeb i ja
  8. 2004. - Hrvatski Radijski Festival 2004
  9. 2005. - Hitomanija 2
  10. 2005. - Turky party - prvih 10 godina 2
  11. 2006. - Ja sam zaljubljen
  12. 2006. - Tulum za dušu Vol. 2

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Nina Badrić osvojila je mnoge glazbene nagrade, a između ostalog više puta je pobijedila na dodijeli prestižne diskografske nagrade Porin.

  • 1998. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu Personality
  • 1998. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - Personality
  • 2001. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu Nina
  • 2004. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Čarobno jutro"
  • 2004. Porin za pjesmu godine - "Čarobno jutro"
  • 2004. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - Ljubav
  • 2004. Porin za album godine - Ljubav
  • 2008. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Da se opet tebi vratim"

Uz Porina, Nina je osvojila brojne nagrade Hrvatskog radijskog festivala (HRF), dobitnica je bosanskohercegovačke nagrade 'Index', koja joj je dodijeljena u Sarajevu u kategoriji najbolja ženska vokalna izvedba[10].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. T-mobile.hr - Životopis Nine Badrić
  2. Muzika.hr - Recenzija albuma Ljubav za ljubav
  3. Dnevnik.hr - Udala se Nina Badrić, 13. rujna 2006., 10:46 - Večernji list
  4. Osnovna škola Dr. Ivan Merz Zagreb -Pogled unatrag ili povijest OŠ "Dr. Ivan Merz"
  5. 5,0 5,1 Intervju sa Ninom Badrić za časopis Extra
  6. Posluh.hr - Recenzija albuma Nina - Nina Basrić
  7. Aquarius-records.com - Nina Badrić - Ljubav za ljubav - Live, osvrt od 27. srpnja 2005.g.
  8. Balkanmedija - Nina Badrić, novi album 07, osvrt od 21. studenog 2007.g.
  9. Nina Badrić Predstavlja novi album 07 - Osvrt od 1. veljače 2008.g.
  10. Nezavisne novine - Osvrt od 3. studenog 2008.g.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]