Igman (Konjic)

Igman Konjic je naziv preduzeća namjenske industrije u Konjicu, Bosna i Hercegovina. Osnovan je 6. marta 1950. godine, odlukom Josipa Broza Tita kojom je grad ušao u eru industrijskog razvoja.

Istorija

Još i prije nego je postavljen temeljac za preduzeće opštedruštvenog značaja, izvjestan broj stručnih kadrova – majstora, tehničara i inženjera, iz razvijenijih područja tadašnje Jugoslavije, upućeno je u Konjic, sa zadatkom da pomogne u organizovanju i pokretanju namjenske industrije. U istu svrhu mobilizirani su i kvalifikovani kadrovi iz Željezničke ložionice u Konjicu, gdje su servisirane lokomotive i vagoni. Razlog je bio i strah od napada tadašnjeg Sovjetskog Saveza, zbog čega je tri godine kasnije, 1953. godine u Konjicu, u krugu fabrike, počeo da se gradi i bunker vrijedan 4,6 milijardi dolara, poznatiji i kao Titov bunker.

Igman je u početku proizvodio isključivo za potrebe Jugoslovenske Narodne Armije, ali je već 1952. godine dio proizvodnje izvezao na inostrano tržište, i od tada je permanentno rastući izvoznik proizvoda. Stalna potreba za povećavanjem proizvodnih kapaciteta, uvijek iznova je iziskivala sve veći broj kvalifikovanih kadrova, zbog čega su stalno doškolovavani KV i VKV majstori za potrebna zanimanja. Igman je vremenom formirao i srednju mašinsku školu, a planski je stipendirao i obrazovanje inženjerskog kadra po fakultetima širom Jugoslavije.

Igman je 9. maja 1968. godine ušao u sastav velike bosanskohercegovačke kompanije UNIS (Udružena namjenska industrija Sarajevo). Integracija je obuhvatala i preduzeća PRETIS - Vogošća,, Slavko Rodić - Bugojno i Pobjeda - Goražde, dugogodišnje proizvođače u oblasti namjenske (vojne) industrije.

Danas

Igman Konjic u ratu u BiH nije pretrpio značajne ratne štete, ali se proizvodnja morala obustaviti zbog nepristupačnosti stranim tržištima usljed ratnih dešavanja.

U 2015. god u namjenskoj, odnosno vojnoj industriji Bosne i Hercegovine, ostvaren je rekordan promet od 150 miliona maraka, po čemu je najuspješnija grana privrede. Rast se nastavio i narednih godina. U protekle četiri godine, u ovom sektoru broj zaposlenih je povećan za 34 posto. Istovremeno, u Igmanu radi oko 1300 zaposlenih. Kompanije izvoze u 54 zemlje svijeta, a glavna izvozna tržišta su: Malezija, Saudijska Arabija, Švicarska, SAD, Turska, Afganistan, Srbija, Bugarska, Filipini i Angola.

Igmanov proizvodni program sadrži vojnu i lovačku municiju različitih kalibara (5,56 mm; 7,62 mm; 9 mm; 12,7 mm), bojeve i manevarske municije. Proizvodnja municije se odvija prema sljedećim standardima:

• NATO, MIL i Ruski standard za vojnu municiju
• CIP i SAMMI standard za lovačku municiju
• Moguće je proizvoditi municiju prema posebnim zahtjevima kupca

Vlasnička struktura: - 51% u vlasništvu države - 49% u vlasništvu privatnih vlasnika