Slavko Rodić Bugojno
.jpg)
Slavko Rodić Bugojno je naziv nekadašnje fabrike iz oblasti namjenske industrije u Bugojnu, Bosna i Hercegovina. Osnovana je 27. marta 1950. godine rješenjem Josipa Broza Tita kao dio vojno-industrijskog kompleksa Jugoslavije. Naziv je dobila po Slavku Rodiću, narodnom heroju Jugoslavije koji je preminuo godinu dana ranije. Fabrika je izgrađena kao posljedica međunarodnog ugovora o tehničkoj saradnji sa firmom "Olympia" iz Zapadne Njemačke.
Izgradnja je trajala 16 mjeseci,[1] a proizvodnja je započela u maju 1951. godine sa 50 radnika, od kojih je 6 mašinskih i hemijskih tehničara bilo u direktnoj proizvodnji.[2] Stručni kadar se u međuvremenu osposobljavao u "Zastavi" u Kragujevcu, "Krušiku" u Valjevu i Čehoslovačkoj. Na vrhuncu obima proizvodnje raspolagala je sa 7.000 radnika, po čemu je bila jedna od najvećih u lancu vojne industrije Jugoslaviji.
Proizvodni program se sastojao od 6 proizvoda iz vojnog programa: minsko-eksplozivna sredstava, minobacački i topovski upaljači i kapsule, mine, kasetne i ručne bombe.
Civilni program[uredi | uredi kod]
Vremenom je proizvodni program počeo da se proširuje izradom robe van vojnog programa. Među prvima je otvoren otvoren pogon za proizvodnju pisaćih mašina tipa "Biser". Kasnije je ovaj pogon prerastao u potpuno izdvojenu "Fabriku biro mašina" koja je sa radom započela 1971. godine.
Civilni dio programe je proširen otvaranjem pogona za proizvodnju opruga, raznih veličina, od opruga za hemijske olovke do opruga za željezničke vagone. Najveći dio ove proizvodnje bio je izvozno orijantisan. Godine 1973. ovaj pogon premješten je u Gornji Vakuf i postao najveća fabrika opruga u SFRJ. "Slavko Rodić" je znatno pomogao u podizanju Fabrike građevinskih okova u Kupresu, i prebacio u Prozor proizvodnju kočionih sistema za bicikle, tipa "monitar".
Vlastiti program u Bugojnu je proširen proizvodnjom motornih pila, plastičnih dijelova za automobile i akumulatore, skijaških vezova i krampona za kopačke.
Fabrika "Slavko Rodić" je 1969. godine zajedno sa "Pretisom" iz Vogošće, "Igmanom" iz Konjica i "Pobjedom" iz Goražda ušao u sastav "UNIS-a" - Sarajevo, jednog od najvećih metalskih firmi u Jugoslaviji.[3]