Hosea Jacobi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hosea Jacobi
Rođen/a Hosea Hermannn Jacoby
1. januar 1841. (1841-01-01)
Jacobshagen, Kraljevina Pruska
Umro/la 21. maj 1924. (dob: 83)
Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Počivalište Mirogoj, Zagreb
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Zanimanje rabin
Poznat/a po rabin Zagreba (1868. - 1880.)
nadrabin Zagreba (1880. - 1924.)
Vjeroispovijest Judaizam
Suprug/a Hulda (Pander) Jacobi
Djeca Ivan Johan Jacobi
Luise Lea (Jacobi) Zaloscer
Klara (Jacobi) Barmaper
Recha (Jacobi) Barmaper
Marta (Jacobi) Spitzer
Selma (Jacobi) Strasser
Ivana Johana Jacobi
Roditelji Mayer Jacobi
Sara-Mirijam (Goldberg) Jacobi

Hosea Jacobi (rođen: Hosea Hermannn Jacoby) (Jacobshagen, Kraljevina Pruska, 1. 1. 1841Zagreb, 21. 5. 1924), zagrebački nadrabin, koji je punih 58 godina bio duhovni i vjerski vođa Židovske zajednice u Hrvatskoj.[1][2][3]

Biografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Nadrabin Hosea Jacobi je rođen 1. 1. 1841 u pruskom gradu Jacobshagenu (danas Dobrzany u Poljskoj). Odrastao je u trgovačkoj porodici Mayera i Sare-Miriam Jacobi. Otac mu je umro 1851 kada je imao 10 godina. Djed nadrabina Jacobija sa majčine strane, Jacob Moses Goldberg, i ujak, Nachman Abraham Goldberg, su bili rabini. Pohađao je i završio gimnaziju "Kölnische" u Berlinu. Kao članu moderne ortodoksne židovske zajednice u Berlinu, nadrabinu Jacobiju su učitelji bili rabini Azriel Hildesheimer i Elchanan Rosenstein. Studirao je semitske jezike, hebrejski jezik i teologiju na veleučilištima u Berlinu i Haleu. U Haleu je doktorirao 1865 godine iz filozofije tezom "Die Stellung des Weibes im Judenthum". Hebrejske studije, koje je započeo u djeda rabina Jacoba Mosesa Goldberga, dovršio je u Berlinu. 1867 godine nadrabin Jacobi je došao u Zagreb, na poziv tiskara Vilima Schwarza, blagosloviti novosagrađenu sinagogu i održati probne propovijedi. Potkraj godine Bogoštovna izraelska općina Zagreb ga je izabrala za zagrebačkoga rabina. U službu je stupio 14. 1. 1868, a od 1880 do kraja života obnašao je dužnost nadrabina. Nadrabin Jacobi je djelovao na vjerskom, odgojnom, prosvjetnom, socijalnom i humanitarnom polju. Reorganizirao je "Hevru kadišu", 1870 godine utemeljio "Hevru gemilut hasadim" i "Hahnasat kalu". 1887 je potaknuo osnivanje "Izraelskoga gospojinskoga dobrotvornoga društva Jelene Priester", 1909 je bio zaslužan za osnutak "Doma nemoćnih" i 1893 za izgradnju nove židovske pučke škole. 1898 godine je utemeljio kulturno-prosvjetno društvo "Literarni sastanci izraelske mladeži", 1904 "Hrvatsko-izraelsko literarno društvo", školu "Tora-Talmud", 1907 "Rabinski savez u Hrvatskoj i Slavoniji, kojemu je bio predsjednik sve do nakon Prvog svjetskoga rata kada je osnovan Savez rabina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sa sjedištem u Beogradu. Nadrabin Jacobi je bio izabran za začasnoga predsjednika Saveza rabina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i podružnice "Alliance Izraelite" u Zagrebu. Zasluge je stekao kao pisac vjeronaučnih knjiga za židovsku mladež, napose onih na srpskohrvatskom jeziku. Prvi je u Hrvatskoj držao propovijedi na srpskohrvatskom jeziku, koji je 1885 godine uveo u bogoslužje. Tiskao je više svojih govora i propovijedi. Nadrabin Jacobi je zaslužan za očuvanje identiteta židovske dijaspore u Zagrebu i Hrvatskoj. Hrvatsku je s poštovanjem isticao kao primjer zemlje u kojoj su Židovi, nasuprot mnogim drugim zemljama, pošteđeni neprijateljstava. U rukopisu mu je ostao srednjoškolski udžbenik "Poviest Izraelaca i njihove književnosti". Nadrabin Jacobi je bio oženjen za Huldu (Pander) Jacobi sa kojom je imao sedmero djece. Dr. Ivan Johan Jacobi, sin nadrabina Jacobija, kćeri Luise Lea (Jacobi) Zaloscer i Klara (Jacobi) Barmaper, te zet Dr. Hugo Spitzer su bili među vodećim i značajnim liderima Bogoštovne izraelske općine Zagreb i cionističkog pokreta u Hrvatskoj.[4][5]

Djela[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Ueber die Stellung des Weibes im Judenthum, Vienna, 1865
  • Worauf haben wir bei der Erziehung unserer Kinder zu achten?, Zagreb, 1872
  • Was ist der Talmud? und was hat er für Israel gethan?, Zagreb, 1880
  • Dereh Hakodeš, Put Svjetlosti (Derech Hakodesch), Zagreb, 1900
  • Biblijska Povjesnica za izraelsku mladež pučkih i nižih srednjih škola, Zagreb, 1923

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Snješka Knežević, 2011, str. 173
  2. Ognjen Kraus, 1998, str. 173
  3. Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Aleksander Laslo, Nataša Maksimović Subašić; Graditelji novog Zagreba; stranica 21; broj 108, siječanj / veljača 2009.
  4. Ivo Goldstein, 2005, str. 19, 31, 42, 80, 93, 165, 168, 240, 243
  5. Jacobi, Hosea (Jakobi). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 23. 12. 2014

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb. Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8. 
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9. 
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0