Frizijski otoci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Frizijski otoci
Waadeilannen
Karta Frizijskih otoka
Karta Frizijskih otoka
Koordinate: 53°57′N 8°30′E / 53.950°N 8.500°E / 53.950; 8.500
Država  Holandija
 Njemačka
 Danska
Površina
 - Ukupna 1 047 49 km²
Stanovništvo
 - Područje utjecaja 81 341
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)

Frizijski otoci (frizijski: Waadeilannen) zvani još i Waddenski otoci po Waddenskom moru u kom se nalaze, je arhipelag malih pješčanih otoka koji se poput luka nižu uz obale Nizozemske preko Njemačke do Danske. [1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

To je lanac niskih otoka velikih od 5 do 32 km, na sjeveru Evrope. Oni se nižu od nizozemske luke Den Helder, prema istoku duž nizozemske i njemačke obale do ušća rijeke Labe, a zatim naglo skreću na sjever duž obale Schleswig-Holsteina (Njemačka) sve do južnog dijela poluotoka Jutland na obali Danske. [1]

Iako oni čine jednu fizičku cjelinu, uobičajeno ih se dijeli na Zapadne, Istočne i Sjevernofrizijske otoke. Nakon što je Sjeverno more formiralo svoj jugozapadni izlaz prema Atlantiku oko 7 000 - 5 000 pne., njegove jugoistočne obale su se vjerojatno poklopila sa današnjom krivuljom Frizije. Periodična slijeganja, oluje i poplave, proizvele su ovaj dugi lanac otoka odvojen od kopna uskim pojasom plićaka i nanosima plimnog blata, koje Holanđani zovu wadden a Nijemci watten. [1]

Stoga ne iznenađuje da mnoge frizijske legende i narodne pjesme govore o potopljenim selima. Nizozemska i Njemačka vlada ulažu velika sredstva, ne samo da zaštite svoje morske obale, već i da ponovno vrate njene potopljene dijelove waddene za ratarstvo. Ribarstvo, ovčarstvo, stočarstvo i uzgoj raži, zobi i krumpira su osnova privrede na većini otoka, uz to njihove pješčane plaže i pitoreskna naselja, u novije doba privlače brojne turiste[1], pa to postaje sve važnija stavka.

Brojni stanovnici tog arhipelaga još uvijek govore frizijski:, jezik srodan holandskom i donjonjemačkom, ali ipak različit i poseban. [1]

Satelitska snimka Zapadnofrizijskih otoka

Otoci arhipelaga[uredi - уреди | uredi izvor]

Zapadnofrizijski otoci (Nizozemski otoci)[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Zapadnofrizijski otoci

Zapadnofrizijski otoci (holandski: Friese Eilanden), koji pripadaju Nizozemskoj, nižu se poput luka od zapada prema istoku. Najveći otok tog arhipelaga je Texel, koji leži jugoistočno od obalnih dina, on danas ima veću površinu, zahvaljujući brojnim polderima (zemlja oteta od mora). [1]Puno manje poldera imaju otoci Terschelling, Ameland i Schiermonnikoog. Područje - Eierland na sjeveru Texela je jednim svojim dijelom rezervat prirode, u kom se gnijezdi na hiljade morskih ptica. Razbacane farme i rijetka naselja tipična je topografija na svih pet glavnih otoka. [1]

Naseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

(od zapada prema istoku)

Nenaseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

Istočnofrizijski otoci (Njemački otoci)[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Istočnofrizijski otoci

Istočnofrizijski otoci (njemački: Ostfriesische Inseln) pripadaju Njemačkoj i prostiru se od estuarija rijeke Ems, vanjskog dijela zaljeva Jade na istoku do dva mala otočića Scharhörn i Neuwerk na zapadu, koji leže pored ušća rijeke Labe. Oni su manji od većine zapadnofrizijskijskih otoka, a najveći među njima od zapada prema istoku, su; Borkum, Juist, Norderney, Baltrum, Langeoog, Spiekeroog i Wangerooge, i oni su kao susjedni holandski rijetko naseljeni, sa razbacanim farmama i malim selima. Brojni otoci su nenaseljeni a na otoku Neuwerk žive samo svjetioničari i posada obalne straže. Ovi otoci ožive ljeti, kad brojni turisti krenu u obilazak najvećih otoka - Borkum i Norderney, i njegovih pitoresknih naselja. Tad čitav arhipelag oživi od brojnih brodova, koji voze turiste u razgledanje tog arhipelaga koji štiti južne obale. Kuriozum je da neki otoci imaju i tramvaje koji voze turiste u razgledanje unutrašnjosti. [1]

Naseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

(od zapada prema istoku)

Nenaseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

Sjevernofrizijski otoci[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Sjevernofrizijski otoci

Sjevernofrizijski otoci (njemački: Nordfriesische Inseln) su podijeljeni između Njemačke i Danske. Osim otoka Helgoland koji je građen od crvenog stjenovitog pješčenjaka i geološki zapravo i ne pripada arhipelagu, svi ostali otoci imaju isti sastav kao i predhodne dvije skupine. Sjevernofrizijski otoci nižu se od Trischena, sjeverno od ušća rijeke Labe, prema sjeveru duž obale Schleswig-Holsteina i poluotoka Jutland sve do Fanøa, pored danske luke Esbjerg. [1]

Sve do 1634 današnji njemački otoci Nordstrand, Nordstrandischmoor i Pellworm bili su zapravo jedan jedinsteni otok. Slična je situacija i sa njemačkim otocima koji se nižu dalje na sjever; Hooge, Nordmarsch, Langeness, Amrum, Föhr i Sylt. Za razliku od njih danski otoci koji se nižu sjevernije od njih; Rømø, Mandø i Fanø uvijek su bili samostalni otoci. Rømø i Sylt danas zapravo i nisu otoci, jer su povezani s kopnom dugim nasipima. [1]

Njemački otoci[uredi - уреди | uredi izvor]

Naseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

(od zapada prema istoku)

Nenaseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

Danski otoci[uredi - уреди | uredi izvor]

Naseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

(od zapada prema istoku)

Nenaseljeni[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 "Frisian Islands" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/220483/Frisian-Islands. pristupljeno 20. 01. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]