Finske regije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Finske regije
Maakunta
Karta Finske sa pozicijom regija
Karta Finske sa pozicijom regija

Finske regije (finski: Maakunta) su administrativne jedinice lokalne samouprave prvog stupnja u Finskoj. Od početka 2011. ima ih ukupno 19, 18 po finskom ozemlju - plus arhipelag Åland koji ima specijalni status.[1]

Njihov teritorij se najčešće poklapa sa historijskim jedinicama.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Najviše tijelo regije je Regionalno vijeće, koje je po statutu zajednički organ svih općina na svom teritoriju, svaka lokalna vlast mora biti član regionalnog vijeća.[1]

Vijeća imaju dvije glavne funkcije propisane zakonom: 1) regionalni razvoj i 2) prostorno planiranje. Vijeća su ključni faktor za međunarodnu suradnju, ona su u najvećoj mjeri odgovorna za odnos sa Strukturalnim fondovima EU-a, za kreiranje programa i njihovo provođenje.[1]

Regionalna vijeća imaju ključnu ulogu u promociji interesa vlastite regije.[1]

Regionalna vijeća brinu se o ekonomskom blagostanju i zdravlju, kulturi i tradiciji vlastite regije.[1]

Regionalnim vijećem upravlja regionalna skupština i regionalni odbor uz pomoć ureda vijeća na čelu sa predsjednikom vijeća. Ukupan broj zaposlenih u svim regionalnim uredima je oko 650 službenika.[1]

Lista finskih regija[uredi - уреди | uredi izvor]

Grb Ime Finsko ime Švedsko ime Glavni grad
Lapland Lapland Lappi Lappland Rovaniemi
Sjeverna Ostrobotnija Sjeverna Ostrobotnija Pohjois-Pohjanmaa Norra Österbotten Oulu
Kainuu Kainuu Kainuu Kajanaland Kajaani
Sjeverna Karelija Sjeverna Karelija Pohjois-Karjala Norra Karelen Joensuu
Sjeverna Savonija Sjeverna Savonija Pohjois-Savo Norra Savolax Kuopio
Južna Savonija Južna Savonija Etelä-Savo Södra Savolax Mikkeli
Južna Ostrobotnija Južna Ostrobotnija Etelä-Pohjanmaa Södra Österbotten Seinäjoki
Centralna Ostrobotnija Centralna Ostrobotnija Keski-Pohjanmaa Mellersta Österbotten Kokkola
Ostrobotnija Ostrobotnija Pohjanmaa Österbotten Vaasa
Pirkanmaa Pirkanmaa Pirkanmaa Birkaland Tampere
Centralna Finska Centralna Finska Keski-Suomi Mellersta Finland Jyväskylä
Satakunta Satakunta Satakunta Satakunda Pori
Prava Finska Prava Finska Varsinais-Suomi Egentliga Finland Turku
Južna Karelija Južna Karelija Etelä-Karjala Södra Karelen Lappeenranta
Päijänne Tavastija Päijänne Tavastija Päijät-Häme Päijänne Tavastland Lahti
Prava Tavastija Prava Tavastija Kanta-Häme Egentliga Tavastland Hämeenlinna
Uusimaa Uusimaa Uusimaa Nyland Helsinki
Kymenlaakso Kymenlaakso Kymenlaakso Kymmenedalen Kotka, Kouvola
Åland Åland Ahvenanmaa Åland Mariehamn

Nekadašnja Regija Istočna Uusimaa je ujedinjena sa Uusimajom 1. januara 2011.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Temelji za formiranje lokalne samouprave, odnosno sistema finskih općina bili su prvi lokalni izbori provedeni 1865. - 1873: i donošenje posebnih zakona o ruralnim općinama i gradovima, u skladu s njima lokalne vlasti stekle su pravo ubiranja poreza.[3]

Nakon stjecanja nezavisnosti - 1919., donešen je novi zakon o općinskoj upravi. Po njemu sve općine moraju održati lokalne izbore za izbor općinskog vijeća. Članak o lokalnoj samoupravi uvršten je Finski ustav.[3]

Od 1925. općine postaju nezavisne od parohija i od svih ostalih regionalnih podjela.[3]

Nakon Drugog svjetskog rata 1949 donešen je novi Zakon o lokalnoj samoupravi. Usvojen je sistem općinskog upravitelja, a dotadašnji posebni akti o .ruralnim i gradskim općinama, uvšteni su jedinstveni članak zakona.[3]

Od 1977. kad je donešen Novi jedinstveni Zakon o lokalnoj samoupravi, ukunuta je razlika između ruralnih i gradskih općina. Položaj izabranih predstavnika je konsolidiran, a njihovi radni uvjeti poboljšali. Izrada planova rada posteja obavezna.[3]

Od 1993. reformiran je sistem državnih subvencija, koji se dotad bazirao na podršci za specifične namjene, on zamijenjen sistemom u kom se mjeri standard pojedine regije i njenih stanovnika. Izmjenjene su i odredbe o međuopćinskoj suradnji, od tad lokalne vlasti imaju veću slobodu sklapanja ugovora sa drugim općinama.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]