EHF Euro
| Europsko rukometno prvenstvo | |
|---|---|
| European Men's Handball Championship | |
| Općenito | |
| Utemeljeno | 1994. |
| Regija | Europa (EHF) |
| Broj momčadi | 24 |
| Aktualni prvak |  Francuska (četiri naslova)
|
| Najuspješnija momčad |  Švedska (pet naslova)
|
EHF Euro, odnosno Europsko rukometno prvenstvo za muškarce, kontinentalno je rukometno natjecanje koje organizira EHF, a u kojemu se natječu muške rukometne reprezentacije koje su ujedno i članice te konfederacije. Natjecanje je inaugurirano 1994. godine, a održava se svake dvije godine. Aktualni europski prvak je reprezentacija Njemačke.
Iako EHF kao krovna organizacija broji 50 članica, u kvalifikacijskom turniru ne sudjeluju sve zemlje već samo one koje se prijave za natjecanje. Od tih reprezentacija, njih 16 sudjeluje u završnom turniru. Taj je broj od 1994. do 2000. iznosio 12 reprezentacija, ali je od 2002. godine broj sudionica povećan. Od 2020. godine, broj sudionica završnog turnira povećat će se na 24.
Dosad je odigrano ukupno 12 turnira, a samo je pet različitih zemalja postalo prvakom Europe. Trenutni rekorder je Švedska, koja ima četiri naslova (tri od koja su osvojena uzastopno od 1998. do 2002.), a nakon nje slijedi Francuska s tri naslova. Danska i Njemačka su titulu osvojile dva puta, dok je Rusija to uradila jednom. Prvi europski prvak bila je Švedska.
Posljednji turnir održan je u Njemačkoj tokom siječnja 2024. godine. Prvak je po četvrti put postala Francuska pobjedom nad Danskom, dok je u borbi za broncu Švedska bila bolja od Njemačka. Sljedeće prvenstvo održat će se u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj tokom siječnja 2026. godine.
Također od 1994. godine, EHF organizira i ženski EHF Euro i to također svake druge godine. Posljednji turnir organizirala je Danska, dok će 2022. godine domaćini biti Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Slovenija. Ženski turniri održavaju se tokom iste godine kad i oni za muškarce, samo ne u siječnju nego, u pravilu, u prosincu.
Iako je IHF, kao međunarodna organizacija, osnovana još 1946. godine, a neeuropske reprezentacije su redovito sudjelovale na Svjetskim prvenstvima, nikada se nije dogodilo da je naslov svjetskog prvaka odnijela reprezentacija izvan Europe. Ipak, trebalo je čekati sve do 1991. godine da se formira i EHF, kao kontinentalna organizacija zadužena za razvoj rukometa u Europi. EHF se ubrzo dao u organiziranje kontinentalnog prvenstva za europske rukometne reprezentacije ta je tako odlučeno kako će se prvo takvo natjecanje održati u Portugalu tokom 1994. godine. Otprilike u istom periodu, održavanje svjetskog prvenstva je promijenjeno sa svake četiri na svake dvije godine. Novo kontinentalno natjecanje je ujedno služilo i kao kvalifikacijski turnir za svako predstojeće svjetsko prvenstvo.
Prvo Europsko rukometno prvenstvo održano je tokom lipnja 1994. godine u Portgalu. Sudjelovalo je ukupno dvanaest zemalja, a Portugal je kao domaćin bio direktno kvalificiran. Osam zemalja je nastup na turniru izborilo kroz kvalifikacije, dok su njih tri isto pravo ostvarile nakon play-offa. Domaćin turnira nije se proslavio, osvojivši posljednje mjesto nakon šest poraza, a prvak je postala Švedska, koja je s 34:21 svladala Rusiju. Obje su momčadi do finala stigle neporažene, ali su se švedske kontre u finalu pokazale ključnima. Najbolji strijelac tog turnira bio je Rus Vasilij Kudinov (50), dok je najbojim igračem proglašen švedski igrač Magnus Andersson.
Isto broj reprezentacija sudjelovao je i u Španjolskoj 1996. godine, gdje su momčadi dolazile nakon dvodijelnog kvalifikacijskog ciklusa. Domaćin i branitelj naslova imali su direktan plasman. Ovoga je puta prvak bila Rusija, koja je u finalu svladala domaćina. Identičan sustav korišten je i tokom kvalifikacija za turnir u Italiji 1998. godine, gdje je Švedska osvojila svoj prvi od tri uzastopna naslova prvaka europe, a ukupno drugi od četiri. Kvalifikacijski sustav ponešto je izmijenjen za turnir 2000. godine u Hrvatskoj, ali bez pretjeranih razlika.
Velika promjena stigla je pred turnir 2002. godine u Švedskoj, za kojeg je broj reprezentacija povećan s 12 na 16. Osim domaćina i branitelja naslova (odnosno, drugoplasirane momčadi s prethodnog turnira jer je Švedska bila istovremeno i domaćin), direktan nastup izborile su i najbolje plasirane momčadi s prethodnog turnira te one momčadi koje su prošle kroz kvalifikacijski ciklus. Švedska je kao domaćin po treći puta uzastopno osvojila naslov prvaka Europe, porazivši u finalu reprezentaciju Njemačke. Iako nije bila favorizirana, Njemačka je postala europski prvak 2004. godine, pobijedivši u finalu domaćina Sloveniju na turniru koji nije donio značajne promjene u odnosu na ranija izdanja. Isti format korišten sve do prvenstva 2010. godine.
Za prvenstvo u Austriji je došlo do značajne promjene kvalifikacijskog formata, odnosno direktan plasman osiguran je samo domaćinu i branitelju naslova. Sve ostale reprezentacije morale do proći kroz kvalifikacijski ciklus. Nakon lošijeg starta u prvoj grupnoj fazi, Francuska je pobijedila sve utakmice do kraja i tako po drugi puta postala europski prvak. Taj je format korišten i tokom kvalifikacija za prvenstvo 2012. godine u Srbiji, gdje je prvak ponovo postala Danska, ali i za prvenstvo 2014. godine u Danskoj, s tim da je Danska istovremeno bila i domaćin i branitelj naslova, a Srbija kao drugoplasirana reprezentacija s prethodnog natjecanja nije imala direktan plasman. Kvalifikacijski format nanovo je promijenjen za prvenstvo 2016. u Poljskoj i to na način da je samo domaćin imao direktan plasman, a branitelj naslova je morao s ostalim reprezentacijama proći kroz kvalifikacijski ciklus.
Austrija, Norveška i Švedska su izabrane za zajedničke organizatore prvenstva 2020. godine, što je prvi puta u povijesti muškog EHF Eura da je domaćinstvo povjereno većem broju zemalja. Uz to, te je godine došlo i do novog povećanja sudionica i to sa 16 na 24.
Kvalifikacije za EHF Euro provode se još od prvog izdanja tog natjecanja 1994. godine i kroz godine su prolazile kroz različite promjene. Domaćin je uvijek imao direktan nastup na završnom turniru, a od 1996. pa do 2014. godine je to pravo imao i branitelj naslova, međutim ono je ukinuto za prvenstvo 2016. godine. Proces kvalifikacija u ranijim je periodima započinjao godinu dana prije samog turnira, a obično je završavao krajem godine prije one u kojoj se održava turnir. Danas se kvalifikacije započinju i nekoliko godina ranije (za prve kvalifikacijske skupine sa slabijim ekipama), a glavna kvalifikacijska faza za sljedeći turnir započinje iste godine kada je održan onaj prethodni te završava sredinom godine prije one održavanja turnira.
Sam format kvalifikacija kao i broj sudionica istih je varirao. Od 50 zemalja članica EHF-a, u kvalifikacijama sudjeluju samo one koje se valjano prijave za sudjelovanje. Kvalifikacije se uglavnom provode kroz grupni sustav gdje svaka reprezentacija međusobno igra jednom ili dva puta, a zna se dogoditi i da se grupni sustav provodi kroz nekoliko faza, s tim da u onim ranijima uglavnom sudjeluju slabije reprezentacije. Ovisno o formatu, znao se provoditi i play-off gdje bi reprezentacije igrale dvije utakmice, jednu kod kuće i jednu u gostima, a pobjednik bi bio onaj koji je u dva susreta ostvario bolji rezultat.
Trenutno na završnom turniru nastupa 16 reprezentacija, a natjecanje se održava kroz nešto više od dva tjedna u onoj zemlji koja je nekoliko godina unaprijed izabrana za domaćina prvenstva na jednom od Kongresa EHF-a. Turnir se igra kroz tri različite faze - dvije po grupama i jednu na izbacivanje.
U prvoj grupnoj fazi sudjeluje svih 16 ekipa raspoređenih u četiri skupine po četiri ekipe temeljem ždrijeba po jakosnim skupinama. Domaćin u pravilu može birati grupu za sebe i još nekoliko reprezentacija po svom izboru. U toj fazi svaka reprezentacija igra međusobno jednu utakmicu, a nakon svih odigranih utakmica, tri najbolje plasirane momčadi iz svake grupe odlaze u drugu grupnu fazu, dok četvrtoplasirana momčad ispada iz daljnjeg natjecanja.
U drugoj grupnoj fazi se igra kroz dvije grupe po šest ekipa, a koje nastaju spajanjem grupa A i B u grupu I te grupa C i D u grupu II. Momčadi koje su prošle prvu grupnu fazu sada igraju s po jednu utakmicu s momčadima iz grupe s kojom se križaju. Također, momčadi iz prve grupne faze prenose bodove koje su ostvarili u utakmicama s momčadima iz prve grupne faze koje su također prošle u drugi krug. Nakon svih odigranih utakmica dolazi do zbrajanja svih bodova te prve dvije momčadi iz grupa I i II odlaze u polufinale. Trećeplasirane ekipe iz dvaju grupa igraju za peto, a četvrtoplasirane za sedmo mjesto. Dvije posljednjeplasirane reprezentacije iz druge grupne faze ispadaju iz turnira.
Treća, eliminacijska faza sastoji se od dva polufinala, utakmice za treće mjesto i finala. Momčadi igraju međusobno jednu utakmicu, a pobjednik odlazi u sljedeću fazu. Finalna utakmica determinira pobjednika i ujedno je posljednja utakmica turnira.
Ispod donosimo detaljniji pregled formata završnog turnira po godinama:
| Godina | Domaćin | Timova | Prva faza | Druga faza | Eliminacijska faza | Bilješke |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1994. |  Portugal
|
12 | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. | Natjecanje nije imalo drugu fazu |
Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 1996. |  Španjolska
|
12 | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. | Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji | |
| 1998. |  Italija
|
12 | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. | Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji | |
| 2000. |  Hrvatska
|
12 | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. | Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji | |
| 2002. | Švedska
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B; II = C+D). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; ostale igraju za plasman. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2004. |  Slovenija
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2006. |  Švicarska
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2008. |  Norveška
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2010. |  Austrija
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2012. |  Srbija
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2014. |  Danska
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2016. |  Poljska
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2018. | Hrvatska
|
16 | Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2020. | Austrija Norveška Švedska
|
24 | Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2022. |  Mađarska Slovačka
|
24 | Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2024. |  Njemačka
|
24 | Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2026. | Danska Norveška Švedska
|
24 | Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
| 2028. | Portugal Španjolska Švicarska
|
24 | Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. | Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. | Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. | Detalji |
Kao što je to običaj i u drugim sportovima, EHF Eura su redovito imala maskote koje su obilježile prvenstvo. Ispod donosimo popis maskota po prvenstvima uz napomenu da je popis moguće nepotpun zbog manjka informacija o određenim natjecanjima:
| Godina | Domaćin | Maskota | Lik/Opis |
|---|---|---|---|
| 1994. | Portugal
|
TBC | morski konjic |
| 1996. | Španjolska
|
TBC | pas |
| 1998. | Italija
|
TBC | |
| 2000. | Hrvatska
|
TBC | vuk |
| 2002. | Švedska
|
TBC | |
| 2004. | Slovenija
|
Blisko | divlja mačka |
| 2006. | Švicarska
|
Max | |
| 2008. | Norveška
|
TBC | antropomorfni polarni medvjed (Ursus maritimus) |
| 2010. | Austrija
|
Magic | antropomorfna crvena zvijezda |
| 2012. | Srbija
|
Tasa | antropomorfni orao bjelorepan (Haliaeetus albicilla) |
| 2014. | Danska
|
Hearty | antropomorfna srca |
| 2016. | Poljska
|
High Five | antropomorfna zlatna rukavica |
| 2018. | Hrvatska
|
Tor | antropomorfni tornjak (Canis montanus) |
| 2020. | Austrija / Norveška / Švedska
|
Winnie | antropomorfni euroazijski ris (Lynx lynx) |
| 2022. | Mađarska / Slovačka
|
Tricky | antropomorfni jelen (Cervidae) |
| 2024. | Njemačka
|
Hannibal | antropomorfna vjeverica |
| 2026. | Danska / Norveška / Švedska
|
TBD | |
| 2028. | Portugal / Španjolska / Švicarska
|
TBD |
Od 1994. godine, ukupno 26 zemalja se kvalificiralo za završni turnir EHF Eura barem jednom. Od toga je devet zemalja igralo u finalu, a njih pet se okrunilo naslovom prvaka europe.
Švedska je trenutno najuspješnija reprezentacija s ukupno pet naslova europskog prvaka, a dosad nije nastupila samo na jednom turniru, onom u Švicarskoj 2006. godine. Uz to, Švedska je do 2020. godine bila jedina momčad koja je uzastopno osvajala naslove prvaka Europe, uspješvi to ostvariti čak tri puta za redom u periodu od 1998. do 2002. godine, a 2020. godine je Španjolska uspjela obraniti titulu prvaka i tako osvojila drugo uzastopno zlato. Uz to, Švedska je bila i inauguracijski europski prvak, a jedini put između 1994. i 2002. godine kada nisu bili prvaci, 1996. godine, izgubili su od Rusije u polufinalu, s kojom su imali izražen rivalitet tokom 90-ih godina.
Druga najuspješnija momčad je Francuska, koja je prvak Europa bila četiri puta - 2006., 2010., 2014. i 2024. - te je jedina momčad koja je svaki finale u kojemu je igrala i osvojila. Nakon nje slijede Danska, Njemačka i Španjolska, s dva naslova, te Rusija s jednim naslovom. Od ostalih reprezentacija, Španjolska je čak četiri puta igrala u finalu (1996., 1998., 2006. i 2016.), prije nego je 2018. godine prvi puta postala europski prvak. U sličnoj je situaciji ranije bila i Hrvatska, koja je tri puta igrala u finalu (za redom 2008. i 2010. te 2020.), ali je sva tri puta poražena. Najviše medalja, njih ukupno osam, ima Španjolska.
Također su značajni i uspjesi domaćina na prvenstvima; naime, čak se pet puta dogodilo da je domaćin prvenstva ujedno igrao i finale te godine. Međutim, samo je Švedska uspjela postati prvak na domaćem terenu (2002.), dok su Španjolska (1996.), Slovenija (2004.), Srbija (2012.) i Danska (2014.) osvajale druga mjesta.
| Rang | Zemlja | Zlato | Srebro | Bronca | Ukupno |
|---|---|---|---|---|---|
| 1 |  Švedska
|
5 | 1 | 1 | 7 |
| 2 | Francuska
|
4 | 0 | 2 | 6 |
| 3 |  Španjolska
|
2 | 5 | 2 | 9 |
| 4 |  Danska
|
2 | 2 | 4 | 8 |
| 5 |  Njemačka
|
2 | 1 | 1 | 4 |
| 6 |  Rusija
|
1 | 2 | 0 | 3 |
| 7 |  Hrvatska
|
0 | 3 | 3 | 6 |
| 8 |  Slovenija
|
0 | 1 | 0 | 1 |
 Srbija
|
0 | 1 | 0 | 1 | |
| 10 |  SR Jugoslavija
|
0 | 0 | 1 | 1 |
 Island
|
0 | 0 | 1 | 1 | |
 Norveška
|
0 | 0 | 1 | 1 | |
| Ukupno | 16 | 16 | 16 | 48 | |
Domaćinstvo EHF Eura često je značilo veliku prednost za reprezentaciju domaćina. Te su reprezentacije nerijetko, tada, ostvarile svoj vrhunac i najbolje plasmane, što dovoljno govori koliko je činjenica domaćinstva bila važna za te reprezentacije. Ipak, samo se jedno dogodilo da je domaćin i osvojio naslov (Švedska, 2002. godine) na domaćem terenu, međutim čak su četiri reprezentacije kao domaćini osvojile drugo mjesto, a još su tri ostvarile svoj najbolji plasman upravo na prvenstvima koje su organizirale. Uz to, neke su zemlje, poput Italije ili Portugala, domaćinstvom ostvarile svoje prve i/ili jedine nastupe na Euru. Situacija izgledao ovako:
| Godina | Domaćin | Plasman | Najbolji plasman (van domaćinstva) |
|---|---|---|---|
| 1994. | Portugal
|
12. mjesto (prvi krug) | 6. mjesto (drugi krug) |
| 1996. | Španjolska
|
2. mjesto (finale) | 1. mjesto (finale) |
| 1998. | Italija
|
11. mjesto (prvi krug) | bez nastupa |
| 2000. | Hrvatska
|
6. mjesto (prvi krug) | 2. mjesto (finale) |
| 2002. | Švedska
|
1. mjesto (finale) | 1. mjesto (finale) |
| 2004. | Slovenija
|
2. mjesto (finale) | 5. mjesto (prvi krug) |
| 2006. | Švicarska
|
14. mjesto (prvi krug) | 12. mjesto (prvi krug) |
| 2008. | Norveška
|
6. mjesto (drugi krug) | 4. mjesto (polufinale) |
| 2010. | Austrija
|
9. mjesto (drugi krug) | 8. mjesto (drugi krug) |
| 2012. | Srbija
|
2. mjesto (finale) | 12. mjesto (drugi krug) |
| 2014. | Danska
|
2. mjesto (finale) | 1. mjesto (finale) |
| 2016. | Poljska
|
7. mjesto (drugi krug) | 4. mjesto (polufinale) |
| 2018. | Hrvatska
|
5. mjesto (drugi krug) | 2. mjesto (finale) |
| 2020. | Austrija
|
8. mjesto (drugi krug) | 8. mjesto (drugi krug) |
| Norveška
|
3. mjesto (polufinale) | 4. mjesto (polufinale) | |
| Švedska
|
7. mjesto (drugi krug) | 1. mjesto (finale) | |
| 2022. | Mađarska
|
15. mjesto (prvi krug) | 5. mjesto (drugi krug) |
| Slovačka
|
18. mjesto (prvi krug) | 16. mjesto (prvi krug) | |
| 2024. | Njemačka
|
4. mjesto (polufinale) | 1. mjesto (finale) |
| 2026. | Danska
|
TBD | 1. mjesto (finale) |
| Norveška
|
TBD | 4. mjesto (polufinale) | |
| Švedska
|
TBD | 1. mjesto (finale) | |
| 2028. | Portugal
|
TBD | 6. mjesto (drugi krug) |
| Španjolska
|
TBD | 1. mjesto (finale) | |
| Švicarska
|
TBD | 12. mjesto (prvi krug) |
| Momčad | 1994 |
1996 |
1998 |
2000 |
2002 |
2004 |
2006 |
2008 |
2010 |
2012 |
2014 |
2016 |
2018 |
2020 |
2022 |
2024 |
2026 |
2028 |
Ukupno |
 Austrija |
• | • | • | • | • | • | • | • | 9. | • | 11. | • | 15. | 8. | 20. | 8. | • | • | 6 |
 Bjelorusija |
8. | • | • | • | • | • | • | 15. | • | • | 12. | 10. | 10. | 10. | 17. | • | • | • | 7 |
 Bosna i Hercegovina |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 23. | 23. | 24. | • | • | 3 |
 Crna Gora |
Vidi Srbija i Crna Gora |
12. | • | • | 16. | 16. | 16. | 18. | 11. | 14. | • | • | 7 | ||||||
 Češka |
• | 6. | 10. | • | 8. | 11. | • | 13. | 8. | 14. | 16. | • | 6. | 12. | 13. | 15. | • | • | 12 |
| Danska |
4. | 12. | • | 10. | 3. | 3. | 3. | 1. | 5. | 1. | 2. | 6. | 4. | 13. | 3. | 2. | Q | • | 16 |
 Farski otoci |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 20. | • | • | 1 |
| Francuska |
6. | 7. | 7. | 4. | 6. | 6. | 1. | 3. | 1. | 11. | 1. | 5. | 3. | 14. | 4. | 1. | Q | • | 17 |
 Grčka |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 23. | • | • | 1 |
 Gruzija |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 18. | • | • | 1 |
| Hrvatska |
3. | 5. | 8. | 6. | 16. | 4. | 4. | 2. | 2. | 3. | 4. | 3. | 5. | 2. | 8. | 11. | • | • | 16 |
| Island |
• | • | • | 11. | 4. | 13. | 7. | 11. | 3. | 10. | 5. | 13. | 13. | 11. | 6. | 10. | • | • | 13 |
 Italija |
• | • | 11. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
 Izrael |
• | • | • | • | 14. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
 Latvija |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 24. | • | • | • | • | 1 |
 Litva |
• | • | 9. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 21. | • | • | • | 2 |
 Mađarska |
7. | 10. | 6. | • | • | 9. | 13. | 8. | 14. | 8. | 8. | 12. | 14. | 9. | 15. | 5. | • | • | 14 |
 Nizozemska |
• | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 17. | 10. | 12. | • | • | 3 |
| Norveška |
• | • | • | 8. | • | • | 11. | 6. | 7. | 13. | 14. | 4. | 7. | 3. | 5. | 9. | Q | • | 12 |
| Njemačka |
9. | 8. | 3. | 9. | 2. | 1. | 5. | 4. | 10. | 7. | • | 1. | 9. | 5. | 7. | 4. | • | • | 15 |
 Poljska |
• | • | • | • | 15. | 16. | 10. | 7. | 4. | 9. | 6. | 7. | • | 21. | 12. | 16. | • | • | 11 |
 Portugal |
12. | • | • | 7. | 9. | 14. | 15. | • | • | • | • | • | • | 6. | 19. | 7. | • | Q | 9 |
 Rumunjska |
11. | 9. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 22. | • | • | 3 |
| Rusija |
2. | 1. | 4. | 2. | 5. | 5. | 6. | 14. | 12. | 15. | 9. | 9. | • | 22. | 9. | • | • | • | 14 |
 Sjeverna Makedonija |
• | • | 12. | • | • | • | • | • | • | 5. | 10. | 11. | 11. | 15. | 22. | 17. | • | • | 8 |
 Slovačka |
• | • | • | • | • | • | 16. | 16. | • | 16. | • | • | • | • | 18. | • | • | • | 4 |
| Slovenija |
10. | 11. | • | 5. | 12. | 2. | 8. | 10. | 11. | 6. | • | 14. | 8. | 4. | 16. | 6. | • | • | 14 |
| Srbija |
Vidi Srbija i Crna Gora |
• | 13. | 2. | 13. | 15. | 12. | 20. | 14. | 19. | • | • | 8 | ||||||
.svg){kind=small} Srbija i Crna Gora |
• | 3. | 5. | • | 10. | 8. | 9. | × | × | × | × | × | × | × | × | × | × | × | 5 |
| Španjolska |
5. | 2. | 2. | 3. | 7. | 10. | 2. | 9. | 6. | 4. | 3. | 2. | 1. | 1. | 2. | 13. | • | Q | 17 |
| Švedska |
1. | 4. | 1. | 1. | 1. | 7. | • | 5. | 15. | 12. | 7. | 8. | 2. | 7. | 1. | 3. | Q | • | 16 |
| Švicarska |
• | • | • | • | 13. | 12. | 14. | • | • | • | • | • | • | 16. | • | 21. | • | Q | 6 |
 Ukrajina |
• | • | • | 12. | 11. | 15. | 12. | • | 16. | • | • | • | • | 19. | 24. | • | • | • | 7 |
Na kraju svakog prvenstva, organizatori turnira dodjeljuju nagrade najboljem igraču i golmanu, najboljem strijelcu turnira te proglašavaju najbolju momčad, sastavljenu od sedam igrača. Od 2008. godine organizacija turnira proglašavala je i najboljeg obrambenog igrača. Prije pregleda po turnirima, treba napomenuti kako se nagrada za najboljeg golmana jedno vrijeme proglašavala zasebno, mada je u posljednje vrijeme izjednačena s pozicijom golmana u najboljoj momčadi turnira. Zato će u rubrici najboljeg golmana biti naveden onaj koji je ili službeno proglašen najboljim ili je bio uvršten kao golman u najbolju momčad turnira.
- Official homepage of the European Handball Federation
- Handball-Bundesliga diskutiert Reduzierung auf 16 Teams, from Der Spiegel (de)
