EHF Euro

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Europsko rukometno prvenstvo
European Men's Handball Championship
Općenito
Utemeljeno 1994.
Regija Europa (EHF)
Broj momčadi 24
Aktualni prvak Španija Španjolska (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Švedska Švedska (četiri naslova)

EHF Euro, odnosno Europsko rukometno prvenstvo za muškarce, kontinentalno je rukometno natjecanje koje organizira EHF, a u kojemu se natječu muške rukometne reprezentacije koje su ujedno i članice te konfederacije. Natjecanje je inaugurirano 1994. godine, a održava se svake dvije godine. Aktualni europski prvak je reprezentacija Njemačke.

Iako EHF kao krovna organizacija broji 50 članica, u kvalifikacijskom turniru ne sudjeluju sve zemlje već samo one koje se prijave za natjecanje. Od tih reprezentacija, njih 16 sudjeluje u završnom turniru. Taj je broj od 1994. do 2000. iznosio 12 reprezentacija, ali je od 2002. godine broj sudionica povećan. Od 2020. godine, broj sudionica završnog turnira povećat će se na 24.

Dosad je odigrano ukupno 12 turnira, a samo je pet različitih zemalja postalo prvakom Europe. Trenutni rekorder je Švedska, koja ima četiri naslova (tri od koja su osvojena uzastopno od 1998. do 2002.), a nakon nje slijedi Francuska s tri naslova. Danska i Njemačka su titulu osvojile dva puta, dok je Rusija to uradila jednom. Prvi europski prvak bila je Švedska.

Posljednji turnir održan je u Hrvatskoj tokom siječnja 2018. godine. Prvak je postala Španjolska pobjedom nad Švedskom, dok je u borbi za broncu Francuska bila bolja od Danske. Sljedeće prvenstvo održat će se u Austriji, Norveškoj i Švedskoj tokom siječnja 2018. godine.

Također od 1994. godine, EHF organizira i ženski EHF Euro i to također svake druge godine. Posljednji turnir organizirala je Švedska, dok će 2018. godine domaćin biti Francuska. Ženski turniri održavaju se tokom iste godine kad i oni za muškarce, samo ne u siječnju nego, u pravilu, u prosincu.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je IHF, kao međunarodna organizacija, osnovana još 1946. godine, a neeuropske reprezentacije su redovito sudjelovale na Svjetskim prvenstvima, nikada se nije dogodilo da je naslov svjetskog prvaka odnijela reprezentacija izvan Europe. Ipak, trebalo je čekati sve do 1991. godine da se formira i EHF, kao kontinentalna organizacija zadužena za razvoj rukometa u Europi. EHF se ubrzo dao u organiziranje kontinentalnog prvenstva za europske rukometne reprezentacije ta je tako odlučeno kako će se prvo takvo natjecanje održati u Portugalu tokom 1994. godine. Otprilike u istom periodu, održavanje svjetskog prvenstva je promijenjeno sa svake četiri na svake dvije godine. Novo kontinentalno natjecanje je ujedno služilo i kao kvalifikacijski turnir za svako predstojeće svjetsko prvenstvo.

Prvo Europsko rukometno prvenstvo održano je tokom lipnja 1994. godine u Portgalu. Sudjelovalo je ukupno dvanaest zemalja, a Portugal je kao domaćin bio direktno kvalificiran. Osam zemalja je nastup na turniru izborilo kroz kvalifikacije, dok su njih tri isto pravo ostvarile nakon play-offa. Domaćin turnira nije se proslavio, osvojivši posljednje mjesto nakon šest poraza, a prvak je postala Švedska, koja je s 34:21 svladala Rusiju. Obje su momčadi do finala stigle neporažene, ali su se švedske kontre u finalu pokazale ključnima. Najbolji strijelac tog turnira bio je Rus Vasilij Kudinov (50), dok je najbojim igračem proglašen švedski igrač Magnus Andersson.

Isto broj reprezentacija sudjelovao je i u Španjolskoj 1996. godine, gdje su momčadi dolazile nakon dvodijelnog kvalifikacijskog ciklusa. Domaćin i branitelj naslova imali su direktan plasman. Ovoga je puta prvak bila Rusija, koja je u finalu svladala domaćina. Identičan sustav korišten je i tokom kvalifikacija za turnir u Italiji 1998. godine, gdje je Švedska osvojila svoj prvi od tri uzastopna naslova prvaka europe, a ukupno drugi od četiri. Kvalifikacijski sustav ponešto je izmijenjen za turnir 2000. godine u Hrvatskoj, ali bez pretjeranih razlika.

Velika promjena stigla je pred turnir 2002. godine u Švedskoj, za kojeg je broj reprezentacija povećan s 12 na 16. Osim domaćina i branitelja naslova (odnosno, drugoplasirane momčadi s prethodnog turnira jer je Švedska bila istovremeno i domaćin), direktan nastup izborile su i najbolje plasirane momčadi s prethodnog turnira te one momčadi koje su prošle kroz kvalifikacijski ciklus. Švedska je kao domaćin po treći puta uzastopno osvojila naslov prvaka Europe, porazivši u finalu reprezentaciju Njemačke. Iako nije bila favorizirana, Njemačka je postala europski prvak 2004. godine, pobijedivši u finalu domaćina Sloveniju na turniru koji nije donio značajne promjene u odnosu na ranija izdanja. Isti format korišten sve do prvenstva 2010. godine.

Za prvenstvo u Austriji je došlo do značajne promjene kvalifikacijskog formata, odnosno direktan plasman osiguran je samo domaćinu i branitelju naslova. Sve ostale reprezentacije morale do proći kroz kvalifikacijski ciklus. Nakon lošijeg starta u prvoj grupnoj fazi, Francuska je pobijedila sve utakmice do kraja i tako po drugi puta postala europski prvak. Taj je format korišten i tokom kvalifikacija za prvenstvo 2012. godine u Srbiji, gdje je prvak ponovo postala Danska, ali i za prvenstvo 2014. godine u Danskoj, s tim da je Danska istovremeno bila i domaćin i branitelj naslova, a Srbija kao drugoplasirana reprezentacija s prethodnog natjecanja nije imala direktan plasman. Kvalifikacijski format nanovo je promijenjen za prvenstvo 2016. u Poljskoj i to na način da je samo domaćin imao direktan plasman, a branitelj naslova je morao s ostalim reprezentacijama proći kroz kvalifikacijski ciklus.

Austrija, Norveška i Švedska su izabrane za zajedničke organizatore prvenstva 2020. godine, što je prvi puta u povijesti muškog EHF Eura da je domaćinstvo povjereno većem broju zemalja. Uz to, te će godine doći i do novog povećanja sudionica i to sa 16 na 24.

Format natjecanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Kvalifikacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Kvalifikacije za EHF Euro provode se još od prvog izdanja tog natjecanja 1994. godine i kroz godine su prolazile kroz različite promjene. Domaćin je uvijek imao direktan nastup na završnom turniru, a od 1996. pa do 2014. godine je to pravo imao i branitelj naslova, međutim ono je ukinuto za prvenstvo 2016. godine. Proces kvalifikacija u ranijim je periodima započinjao godinu dana prije samog turnira, a obično je završavao krajem godine prije one u kojoj se održava turnir. Danas se kvalifikacije započinju i nekoliko godina ranije (za prve kvalifikacijske skupine sa slabijim ekipama), a glavna kvalifikacijska faza za sljedeći turnir započinje iste godine kada je održan onaj prethodni te završava sredinom godine prije one održavanja turnira.

Sam format kvalifikacija kao i broj sudionica istih je varirao. Od 50 zemalja članica EHF-a, u kvalifikacijama sudjeluju samo one koje se valjano prijave za sudjelovanje. Kvalifikacije se uglavnom provode kroz grupni sustav gdje svaka reprezentacija međusobno igra jednom ili dva puta, a zna se dogoditi i da se grupni sustav provodi kroz nekoliko faza, s tim da u onim ranijima uglavnom sudjeluju slabije reprezentacije. Ovisno o formatu, znao se provoditi i play-off gdje bi reprezentacije igrale dvije utakmice, jednu kod kuće i jednu u gostima, a pobjednik bi bio onaj koji je u dva susreta ostvario bolji rezultat.

Završni turnir[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutno na završnom turniru nastupa 16 reprezentacija, a natjecanje se održava kroz nešto više od dva tjedna u onoj zemlji koja je nekoliko godina unaprijed izabrana za domaćina prvenstva na jednom od Kongresa EHF-a. Turnir se igra kroz tri različite faze - dvije po grupama i jednu na izbacivanje.

U prvoj grupnoj fazi sudjeluje svih 16 ekipa raspoređenih u četiri skupine po četiri ekipe temeljem ždrijeba po jakosnim skupinama. Domaćin u pravilu može birati grupu za sebe i još nekoliko reprezentacija po svom izboru. U toj fazi svaka reprezentacija igra međusobno jednu utakmicu, a nakon svih odigranih utakmica, tri najbolje plasirane momčadi iz svake grupe odlaze u drugu grupnu fazu, dok četvrtoplasirana momčad ispada iz daljnjeg natjecanja.

U drugoj grupnoj fazi se igra kroz dvije grupe po šest ekipa, a koje nastaju spajanjem grupa A i B u grupu I te grupa C i D u grupu II. Momčadi koje su prošle prvu grupnu fazu sada igraju s po jednu utakmicu s momčadima iz grupe s kojom se križaju. Također, momčadi iz prve grupne faze prenose bodove koje su ostvarili u utakmicama s momčadima iz prve grupne faze koje su također prošle u drugi krug. Nakon svih odigranih utakmica dolazi do zbrajanja svih bodova te prve dvije momčadi iz grupa I i II odlaze u polufinale. Trećeplasirane ekipe iz dvaju grupa igraju za peto, a četvrtoplasirane za sedmo mjesto. Dvije posljednjeplasirane reprezentacije iz druge grupne faze ispadaju iz turnira.

Treća, eliminacijska faza sastoji se od dva polufinala, utakmice za treće mjesto i finala. Momčadi igraju međusobno jednu utakmicu, a pobjednik odlazi u sljedeću fazu. Finalna utakmica determinira pobjednika i ujedno je posljednja utakmica turnira.

Ispod donosimo detaljniji pregled formata završnog turnira po godinama:

Godina Domaćin Timova Prva faza Druga faza Eliminacijska faza Bilješke
1994.  Portugal 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Natjecanje nije
imalo drugu fazu
Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1996.  Španjolska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1998.  Italija 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2000.  Hrvatska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2002.  Švedska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B; II = C+D). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2004.  Slovenija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2006.  Švicarska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2008.  Norveška 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2010.  Austrija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2012.  Srbija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2014.  Danska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2016.  Poljska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2018.  Hrvatska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2022.  Mađarska
 Slovačka
24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2024.  Njemačka 24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji

Maskote[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao što je to običaj i u drugim sportovima, EHF Eura su redovito imala maskote koje su obilježile prvenstvo. Ispod donosimo popis maskota po prvenstvima uz napomenu da je popis moguće nepotpun zbog manjka informacija o određenim natjecanjima:

Godina Zemlja domaćin Maskota Lik
1994.  Portugal morski konjic
1996.  Španjolska pas
1998.  Italija
2000.  Hrvatska vuk
2002.  Švedska
2004.  Slovenija Blisko divlja mačka
2006.  Švicarska Max
2008.  Norveška polarni medvjed
2010.  Austrija Magic crvena zvijezda
2012.  Srbija Tasa bijeli orao
2014.  Danska Hearty antropomorfna srca
2016.  Poljska High Five zlatna ruka
2018.  Hrvatska Tor tornjak
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska
TBD
2022.  Mađarska
 Slovačka
TBD
2024.  Njemačka TBD

Rezultati[uredi - уреди | uredi izvor]

Pregled svih dosadašnjih prvenstava[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Prvak Rezultat Drugoplasirani Trećeplasirani Rezultat Četvrtoplasirani
1994.  Portugal Flag of Sweden.svg
Švedska
34:21 Flag of Russia.svg
Rusija
Flag of Croatia.svg
Hrvatska
24:23 Flag of Denmark.svg
Danska
1996.  Španjolska Flag of Russia.svg
Rusija
23:22 Flag of Spain.svg
Španjolska
Flag of Serbia and Montenegro (2003–2006).svg
SR Jugoslavija
26:25 Flag of Sweden.svg
Švedska
1998.  Italija Flag of Sweden.svg
Švedska
25:23 Flag of Spain.svg
Španjolska
Flag of Germany.svg
Njemačka
30:28
(produžeci)
Flag of Russia.svg
Rusija
2000.  Hrvatska Flag of Sweden.svg
Švedska
32:31
(produžeci)
Flag of Russia.svg
Rusija
Flag of Spain.svg
Španjolska
24:23 Flag of France.svg
Francuska
2002.  Švedska Flag of Sweden.svg
Švedska
33:31
(produžeci)
Flag of Germany.svg
Njemačka
Flag of Denmark.svg
Danska
29:22 Flag of Iceland.svg
Island
2004.  Slovenija Flag of Germany.svg
Njemačka
30:25 Flag of Slovenia.svg
Slovenija
Flag of Denmark.svg
Danska
31:27 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
2006.  Švicarska Flag of France.svg
Francuska
31:23 Flag of Spain.svg
Španjolska
Flag of Denmark.svg
Danska
32:27 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
2008.  Norveška Flag of Denmark.svg
Danska
24:20 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
Flag of France.svg
Francuska
36:26 Flag of Germany.svg
Njemačka
2010.  Austrija Flag of France.svg
Francuska
25:21 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
Flag of Iceland.svg
Island
29:26 Flag of Poland.svg
Poljska
2012.  Srbija Flag of Denmark.svg
Danska
21:19 Flag of Serbia.svg
Srbija
Flag of Croatia.svg
Hrvatska
31:27 Flag of Spain.svg
Španjolska
2014.  Danska Flag of France.svg
Francuska
41:32 Flag of Denmark.svg
Danska
Flag of Spain.svg
Španjolska
29:28 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
2016.  Poljska Flag of Germany.svg
Njemačka
24:17 Flag of Spain.svg
Španjolska
Flag of Croatia.svg
Hrvatska
31:24 Flag of Norway.svg
Norveška
2018.  Hrvatska Flag of Spain.svg
Španjolska
29:23 Flag of Sweden.svg
Švedska
Flag of France.svg
Francuska
32:29 Flag of Denmark.svg
Danska
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska
2022.  Mađarska
 Slovačka
2024.  Njemačka

Uspješne reprezentacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Od 1994. godine, ukupno 26 zemalja se kvalificiralo za završni turnir EHF Eura barem jednom. Od toga je devet zemalja igralo u finalu, a njih pet se okrunilo naslovom prvaka europe.

Švedska je trenutno najuspješnija reprezentacija s ukupno četiri naslova europskog prvaka, a dosad nije nastupila samo na jednom turniru, onom u Švicarskoj 2006. godine. Uz to, Švedska je jedina momčad koja je uzastopno osvajala naslove prvaka Europe, uspješvi to ostvariti čak tri puta za redom u periodu od 1998. do 2002. godine. Uz to, Švedska je bila i inauguracijski europski prvak, a jedini put između 1994. i 2002. godine kada nisu bili prvaci, 1996. godine, izgubili su od Rusije u polufinalu, s kojom su imali izražen rivalitet tokom 90-ih godina.

Druga najuspješnija momčad je Francuska, koja je prvak Europa bila tri puta - 2006., 2010. i 2014. - te je jedina momčad uz Švedsku koja je svaki finale u kojemu je igrala i osvojila. Nakon nje slijede Danska i Njemačka, s dva naslova, te Rusija s jednim naslovom. Od ostalih reprezentacija, Španjolska je čak četiri puta igrala u finalu (1996., 1998., 2006. i 2016.), prije nego je 2018. godine prvi puta postala europski prvak. U sličnoj je situaciji ranije bila i Hrvatska, koja je dva puta za redom igrala u finalu (2008. i 2010.), ali je oba puta poražena. Najviše medalja, njih ukupno sedam, ima Španjolska.

Također, samo se jednom dogodilo da su dvije iste reprezentacije igrale dva puta u finalu i to u slučaju Švedske i Rusije, koje su igrale 1994. i 1998. godine. U oba navrata pobijedila je Švedska. Također su značajni i uspjesi domaćina na prvenstvima; naime, čak se pet puta dogodilo da je domaćin prvenstva ujedno igrao i finale te godine. Međutim, samo je Švedska uspjela postati prvak na domaćem terenu (2002.), dok su Španjolska (1996.), Slovenija (2004.), Srbija (2012.) i Danska (2014.) osvajale druga mjesta.

 Rank  Zemlja Zlato Srebro Bronca Ukupno
1 Flag of Sweden.svg Švedska 4 1 0 5
2 Flag of France.svg Francuska 3 0 2 5
3 Flag of Denmark.svg Danska 2 1 3 6
4 Flag of Germany.svg Njemačka 2 1 1 4
5 Flag of Spain.svg Španjolska 1 4 2 7
6 Flag of Russia.svg Rusija 1 2 0 3
7 Flag of Croatia.svg Hrvatska 0 2 3 5
8 Flag of Serbia.svg Srbija 0 1 1 2
9 Flag of Slovenia.svg Slovenija 0 1 0 1
10 Flag of Iceland.svg Island 0 0 1 1
Ukupno 11 11 11 33

Uspjesi domaćina[uredi - уреди | uredi izvor]

Domaćinstvo EHF Eura često je značilo veliku prednost za reprezentaciju domaćina. Te su reprezentacije nerijetko, tada, ostvarile svoj vrhunac i najbolje plasmane, što dovoljno govori koliko je činjenica domaćinstva bila važna za te reprezentacije. Ipak, samo se jedno dogodilo da je domaćin i osvojio naslov (Švedska, 2002. godine) na domaćem terenu, međutim čak su četiri reprezentacije kao domaćini osvojile drugo mjesto, a još su tri ostvarile svoj najbolji plasman upravo na prvenstvima koje su organizirale. Uz to, neke su zemlje, poput Italije ili Portugala, domaćinstvom ostvarile svoje prve i/ili jedine nastupe na Euru. Situacija izgledao ovako:

Godina Domaćin Plasman Najbolji plasman
(van domaćinstva)
1994.  Portugal 12. mjesto (prvi krug) 7. mjesto (prvi krug)
1996.  Španjolska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1998.  Italija 11. mjesto (prvi krug) 11. mjesto (prvi krug)
2000.  Hrvatska 6. mjesto (prvi krug) 2. mjesto (finale)
2002.  Švedska 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2004.  Slovenija 2. mjesto (finale) 5. mjesto (prvi krug)
2006.  Švicarska 14. mjesto (prvi krug) 12. mjesto (prvi krug)
2008.  Norveška 6. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2010.  Austrija 9. mjesto (drugi krug) 11. mjesto (drugi krug)
2012.  Srbija 2. mjesto (finale) 13. mjesto (prvi krug)
2014.  Danska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2016.  Poljska 7. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2018.  Hrvatska 5. mjesto (drugi krug) 2. mjesto (finale)
2020.  Austrija TBD 11. mjesto (drugi krug)
 Norveška TBD 4. mjesto (polufinale)
 Švedska TBD 1. mjesto (finale)
2022.  Mađarska TBD 6. mjesto (prvi krug)
 Slovačka TBD 16. mjesto (prvi krug)
2024.  Njemačka TBD 1. mjesto (finale)

Statistika po državama[uredi - уреди | uredi izvor]

Momčad Portugal
1994
Španija
1996
Italija
1998
Hrvatska
2000
Švedska
2002
Slovenija
2004
Švicarska
2006
Norveška
2008
Austrija
2010
Srbija
2012
Danska
2014
Poljska
2016
Hrvatska
2018

2020

2022
Njemačka
2024

Ukupno
Flag of Austria.svg Austrija 9. 11. 15. Q 4
Flag of Belarus.svg Bjelorusija 8. 15. 12. 10. 10. 5
Flag of Montenegro.svg Crna Gora Vidi  Srbija i Crna Gora 12. 16. 16. 16. 4
Flag of the Czech Republic.svg Češka 6. 10. 8. 11. 13. 8. 14. 16. 6. 9
Flag of Denmark.svg Danska 4. 12. 10. 3. 3. 3. 1. 5. 1. 2. 6. 4. 12
Flag of France.svg Francuska 6. 7. 7. 4. 6. 6. 1. 3. 1. 11. 1. 5. 3. 13
Flag of Croatia.svg Hrvatska 3. 5. 8. 6. 16. 4. 4. 2. 2. 3. 4. 3. 5. 13
Flag of Iceland.svg Island 11. 4. 13. 7. 11. 3. 10. 5. 13. 13. 10
Flag of Italy.svg Italija 11. 1
Flag of Israel.svg Izrael 14. 1
Flag of Lithuania.svg Litva 9. 1
Flag of Hungary.svg Mađarska 7. 10. 6. 9. 13. 8. 14. 8. 8. 12. 14. Q 12
Flag of Macedonia.svg Makedonija 12. 5. 10. 11. 11. 5
Flag of Norway.svg Norveška 8. 11. 6. 7. 13. 14. 4. 7. Q 9
Flag of Germany.svg Njemačka 9. 8. 3. 9. 2. 1. 5. 4. 10. 7. 1. 9. Q 13
Flag of Poland.svg Poljska 15. 16. 10. 7. 4. 9. 6. 7. 8
Flag of Portugal.svg Portugal 12. 7. 9. 14. 15. 5
Flag of Romania.svg Rumunjska 11. 9. 2
Flag of Russia.svg Rusija 2. 1. 4. 2. 5. 5. 6. 14. 12. 15. 9. 9. 12
Flag of Slovakia.svg Slovačka 16. 16. 16. Q 4
Flag of Slovenia.svg Slovenija 10. 11. 5. 12. 2. 8. 10. 11. 6. 14. 8. 11
Flag of Serbia.svg Srbija Vidi  Srbija i Crna Gora 13. 2. 13. 15. 12. 5
Flag of Serbia and Montenegro (2003–2006).svg Srbija i Crna Gora 3. 5. 10. 8. 9. X X X X X X X X X 5
Flag of Spain.svg Španjolska 5. 2. 2. 3. 7. 10. 2. 9. 6. 4. 3. 2. 1. Q 14
Flag of Sweden.svg Švedska 1. 4. 1. 1. 1. 7. 5. 15. 12. 7. 8. 2. Q 13
Flag of Switzerland.svg Švicarska 13. 12. 14. 3
Flag of Ukraine.svg Ukrajina 12. 11. 15. 12. 16. 5

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Na kraju svakog prvenstva, organizatori turnira dodjeljuju nagrade najboljem igraču i golmanu, najboljem strijelcu turnira te proglašavaju najbolju momčad, sastavljenu od sedam igrača. Od 2008. godine organizacija turnira proglašavala je i najboljeg obrambenog igrača. Prije pregleda po turnirima, treba napomenuti kako se nagrada za najboljeg golmana jedno vrijeme proglašavala zasebno, mada je u posljednje vrijeme izjednačena s pozicijom golmana u najboljoj momčadi turnira. Zato će u rubrici najboljeg golmana biti naveden onaj koji je ili službeno proglašen najboljim ili je bio uvršten kao golman u najbolju momčad turnira.

Turnir Domaćin Prvak Drugoplasirani Trećeplasirani Najbolji igrač (MVP) Najbolji strijelac Najbolji golman Najbolji branič
Igrač Gol.
1994.  Portugal Flag of Sweden.svg Švedska Flag of Russia.svg Rusija Flag of Croatia.svg Hrvatska Švedska Magnus Andersson Rusija Vasilij Kudinov 50 Švedska Tomas Svensson
1996.  Španjolska Flag of Russia.svg Rusija Flag of Spain.svg Španjolska Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija Španija Talant Dujšebajev Njemačka Thomas Knorr 41 Španija Jaume Fort Mauri
1998.  Italija Flag of Sweden.svg Švedska Flag of Spain.svg Španjolska Flag of Germany.svg Njemačka Njemačka Daniel Stephan Češka Republika Jan Filip 48 Švedska Peter Gentzel
2000.  Hrvatska Flag of Sweden.svg Švedska Flag of Russia.svg Rusija Flag of Spain.svg Španjolska Francuska Jackson Richardson Ukrajina Oleg Velikij 46 Švedska Peter Gentzel
2002.  Švedska Flag of Sweden.svg Švedska Flag of Germany.svg Njemačka Flag of Denmark.svg Danska Švedska Magnus Wislander Island Ólafur Stefánsson 58 Švedska Peter Gentzel
2004.  Slovenija Flag of Germany.svg Njemačka Flag of Slovenia.svg Slovenija Flag of Denmark.svg Danska Hrvatska Ivano Balić Hrvatska Mirza Džomba 46 Njemačka Henning Fritz
2006.  Švicarska Flag of France.svg Francuska Flag of Spain.svg Španjolska Flag of Denmark.svg Danska Hrvatska Ivano Balić Slovenija Sergej Rutenka 51 Francuska Thierry Omeyer
2008.  Norveška Flag of Denmark.svg Danska Flag of Croatia.svg Hrvatska Flag of France.svg Francuska Francuska Nikola Karabatić Danska Lars Christiansen
Hrvatska Ivano Balić
Francuska Nikola Karabatić
44 Danska Kasper Hvidt Hrvatska Igor Vori
2010.  Austrija Flag of France.svg Francuska Flag of Croatia.svg Hrvatska Flag of Iceland.svg Island Češka Republika Filip Jícha Češka Republika Filip Jícha 53 Poljska Sławomir Szmal Hrvatska Jakov Gojun
2012.  Srbija Flag of Denmark.svg Danska Flag of Serbia.svg Srbija Flag of Croatia.svg Hrvatska Srbija Momir Ilić Republika Makedonija Kiril Lazarov 61 Srbija Darko Stanić Španija Viran Morros
2014.  Danska Flag of France.svg Francuska Flag of Denmark.svg Danska Flag of Spain.svg Španjolska Francuska Nikola Karabatić Španija Joan Cañellas 50 Danska Niklas Landin Švedska Tobias Karlsson
2016.  Poljska Flag of Germany.svg Njemačka Flag of Spain.svg Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska Španija Raúl Entrerríos Španija Valero Rivera 48 Njemačka Andreas Wolff Danska Henrik Møllgaard
2018.  Hrvatska Flag of Spain.svg Španjolska Flag of Sweden.svg Švedska Flag of France.svg Francuska Švedska Jim Gottfridsson Češka Republika Ondřej Zdráhala 55 Francuska Vincent Gérard Hrvatska Jakov Gojun
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska
2022.  Mađarska
 Slovačka
2024.  Njemačka

Najbolje momčadi turnira[uredi - уреди | uredi izvor]

Turnir Golmani Krila Pivoti Vanjski igrači
Portugal Portugal 1994. Švedska Tomas Svensson Švedska Erik Hajas
Švedska Pierre Thorsson
Rusija Dmitrij Torgovanov Rusija Vasilij Kudinov
Švedska Magnus Andersson
Danska Jan Jørgensen
Španija Španjolska 1996.
Italija Italija 1998. Švedska Peter Gentzel Njemačka Stefan Kretzschmar
Švedska Johan Petersson
Španija Andréi Xepkin Njemačka Daniel Stephan
Španija Talant Dujšebajev
Rusija Sergej Pogorelov
Hrvatska Hrvatska 2000. Švedska Peter Gentzel Španija Rafael Guijosa
Hrvatska Irfan Smajlagić
Španija Andréi Xepkin Portugal Carlos Resende
Francuska Jackson Richardson
Francuska Patrick Cazal
Švedska Švedska 2002. Švedska Peter Gentzel Danska Lars Christiansen
Rusija Denis Krivošljikov
Švedska Magnus Wislander Švedska Stefan Lövgren
Njemačka Daniel Stephan
Island Ólafur Stefánsson
Slovenija Slovenija 2004. Njemačka Henning Fritz Rusija Eduard Kokšarov
Slovenija Vid Kavtičnik
Danska Michael V. Knudsen Francuska Nikola Karabatić
Hrvatska Ivano Balić
Njemačka Volker Zerbe
Švicarska Švicarska 2006. Francuska Thierry Omeyer Rusija Eduard Kokšarov
Danska Søren Stryger
Španija Rolando Uríos Španija Iker Romero
Hrvatska Ivano Balić
Island Ólafur Stefánsson
Norveška Norveška 2008. Danska Kasper Hvidt Danska Lars Christiansen
Njemačka Florian Kehrmann
Norveška Frank Løke Francuska Daniel Narcisse
Hrvatska Ivano Balić
Švedska Kim Andersson
Austrija Austrija 2010. Poljska Sławomir Szmal Hrvatska Manuel Štrlek
Francuska Luc Abalo
Hrvatska Igor Vori Francuska Nikola Karabatić
Češka Republika Filip Jicha
Island Ólafur Stefánsson
Srbija Srbija 2012. Srbija Darko Stanić Island Guðjón Valur Sigurðsson
Njemačka Christian Sprenger
Danska René Toft Hansen Danska Mikkel Hansen
Slovenija Uroš Zorman
Hrvatska Marko Kopljar
Danska Danska 2014. Danska Niklas Landin Island Guðjón Valur Sigurðsson
Francuska Luc Abalo
Španija Julen Aguinagalde Danska Mikkel Hansen
Hrvatska Domagoj Duvnjak
Poljska Krzysztof Lijewski
Poljska Poljska 2016. Njemačka Andreas Wolff Hrvatska Manuel Štrlek
Njemačka Tobias Reichmann
Španija Julen Aguinagalde Poljska Michał Jurecki
Norveška Sander Sagosen
Švedska Johan Jakobsson
Hrvatska Hrvatska 2018. Francuska Vincent Gérard Hrvatska Manuel Štrlek
Španija Ferrán Solé
Švedska Jesper Nielsen Danska Mikkel Hansen
Norveška Sander Sagosen
Španija Alex Dujšebajev
Austrija Austrija
Norveška Norveška 2020.
Švedska Švedska
Mađarska Mađarska
Slovačka Slovačka 2022.
Njemačka Njemačka 2024.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]