Escape to Victory

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Escape to Victory
RežijaJohn Huston
ScenarioJeff Maguire
Đorđe Miličević
Yabo Yablonsky
UlogeSylvester Stallone
Michael Caine
Max Von Sydow
Pelé
Osvaldo Ardiles
Bobby Moore
MuzikaBill Conti
FotografijaGerry Fisher
MontažaRoberto Silvi
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere
30. 7. 1981 (1981-07-30)
Trajanje110 min.
ZemljaSjedinjene Američke Države
Jezikengleski
Escape to Victory na Internet Movie Database

Bijeg u pobjedu (eng. Escape to Victory) film je Johna Hustona iz 1981. o nogometnoj utakmici između savezničkih ratnih zarobljenika i Njemačke. U glavnim su ulogama Michael Caine, Sylvester Stallone i Max Von Sydow, a osim njih glume i velike nogometne zvijezde Pelé, Osvaldo Ardiles, Bobby Moore i drugi.

Radnja[uredi | uredi kod]

Engleski ratni zarobljenici, pod vodstvom Johna Colbyja (Michael Caine) pristanu na utakmicu protiv ekipe Njemačke, koja želi događaj upotrijebiti u propagandne svrhe. Njemački bojnik Karl von Steiner (Max Von Sydow), veliki nogometni zaljubljenik, dogovara s Colbyjem detalje oko utakmice i omogućava ekipi bolje uvjete života i treninga u zarobljeničkom logoru. Iako se engleski časnici protive utakmici, smatrajući da time sudjeluju u nacističkoj propagandi, Colby i ekipa ipak žele igrati. Zarobljenici mogu napustiti logor samo da bi odigrali utakmicu u Parizu, nakon čega se trebaju vratiti. Američki satnik Robert Hatch (Sylvester Stallone) pobjegne iz logora kako bi s francuskim Pokretom otpora dogovorio bijeg ekipe na poluvremenu utakmice. Hatch, koji je i vratar ekipe, dozvoli da ga Nijemci uhvate, kako bi zarobljenicima prenio poruku Francuza. S Hatchom u ekipi, Saveznike u strogoj pratnji Wehrmachta dovezu u Pariz na stadion Colombes. Nijemci povedu s 4:0 i ozlijede najboljeg savezničkog igrača, Luisa Fernandeza (Pelé), no gol prije poluvremena uvjeri ekipu da se mogu ravnopravno nositi. Odustavši od bijega kroz pod svlačionice, koji im je pripremio Pokret otpora, Saveznici sjajnom igrom izjednače rezultat na 4:4. Četvrti gol je, iako ozlijeđen, postigao Fernandez, što je navelo i bojnika von Steinera da ustane i zaplješće nogometnom majstorstvu. U posljednjoj minuti sudac utakmice, koji je i do tada pomagao Nijemcima, dosudi za njih jedanaesterac, no Hatch obrani udarac njemačkog kapetana, što je bio znak publici da provali na teren i izvede igrače van stadiona, skandirajući "Victoire" (pobjeda).

Pozadina priče[uredi | uredi kod]

Radnja je zasnovana na mađarskom filmu iz 1961. "Két félidő a pokolban" (Dva poluvremena u paklu).[1] Arhivirano 2007-10-14 na Wayback Machine-u

Mađarski film je bio inspiriran istinitom pričom o igračima kijevskog Dinama, koji su stalno pobjeđivali ekipe Wehrmachta za vrijeme njemačke okupacije Ukrajine. Većina ekipe je skončala život u nacističkom logoru, a samo ih je nekoliko preživjelo.

Glumci i nogometaši[uredi | uredi kod]

Bijeg u pobjedu je poseban po tome što je bio jedan od posljednjih filmova redateljske legende Johna Hustona i što su se u filmu pojavili brojni nogometaši New York Cosmosa, Ipswich Towna i drugih ekipa:

Glumci
Michael Caine satnik John Colby
Sylvester Stallone satnik Robert Hatch
Max von Sydow bojnik Karl von Steiner
Anton Diffring Radijski komentator
Carole Laure Renee
Nogometaši
Pelé vodnik Luis Fernandez Santos FC
Bobby Moore Terry Brady West Ham United
John Wark Arthur Hayes Ipswich Town
Osvaldo Ardiles Carlos Rey Tottenham Hotspur
Kazimierz Deyna Paul Wolchek Manchester City
Søren Lindsted Erik Ball Holbæk B&I
Paul Van Himst Michel Fileu Anderlecht
Werner Roth Baumann (kapetan njemačke ekipe) New York Cosmos
Mike Summerbee Sid Harmor Manchester City
Hallvar Thoresen Gunnar Hilsson PSV Eindhoven
Russell Osman Doug Clure Ipswich Town
Kevin O'Callaghan Tony Lewis Ipswich Town
Co Prins Pieter Van Beck Ajax Amsterdam
Laurie Sivell Schmidt (njemački vratar) Ipswich Town
Robin Turner njemački igrač Ipswich Town
Kevin Beattie Stand-in za Michaela Cainea Ipswich Town
Paul Cooper Stand-in za Sylvestera Stallonea Ipswich Town

Stadion MTK u Budimpešti je u filmu predstavljao Stade Colombe.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]