Pokret otpora

Izvor: Wikipedia

Pokret otpora je izraz kojim se opisuju pojedinci, grupe ili organizacije okupljene sa svrhom da ilegalnim, odnosno subverzivnim metodama smijene vlast koju smatraju neligitimnom ili neprihvatljivom - najčešće onu uspostavljenu stranom vojnom okupacijom ili državnim udarom. Pokret otpora se pri tome služi metodama koje mogu biti nenasilne - propaganda, pasivni otpor, demonstracije - do onih koje sadrže oružanu ili nasilnu komponentu - sabotaže, atentati i gerilske operacije. Aktivnosti pokreta otpora, ovisno o okolnostima, mogu prerasti u ustanak, odnosno u oružani sukob. Pokreti otpora također mogu imati vlastite paravojne formacije koje, također ovisno o okolnostma, mogu prerasti u redovne vojske.

Izraz pokret otpora se prvi put počeo koristiti za vrijeme drugog svjetskog rata, i to zahvaljujući francuskom pokretu otpora organiziranom za vrijeme njemačke okupacije 1940-44. Nakon toga obično ima pozitivne konotacije, a za pripadnike pokreta otpora se često koristi izraz borci za slobodu.

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]