Pokret otpora

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pokret otpora je izraz kojim se opisuju pojedinci, grupe ili organizacije okupljene sa svrhom da ilegalnim, odnosno subverzivnim metodama smijene vlast koju smatraju neligitimnom ili neprihvatljivom - najčešće onu uspostavljenu stranom vojnom okupacijom ili državnim udarom. Pokret otpora se pri tome služi metodama koje mogu biti nenasilne - propaganda, pasivni otpor, demonstracije - do onih koje sadrže oružanu ili nasilnu komponentu - sabotaže, atentati i gerilske operacije. Aktivnosti pokreta otpora, ovisno o okolnostima, mogu prerasti u ustanak, odnosno u oružani sukob. Pokreti otpora također mogu imati vlastite paravojne formacije koje, također ovisno o okolnostma, mogu prerasti u redovne vojske.

Izraz pokret otpora se prvi put počeo koristiti za vrijeme drugog svjetskog rata, i to zahvaljujući francuskom pokretu otpora organiziranom za vrijeme njemačke okupacije 1940-44. Nakon toga obično ima pozitivne konotacije, a za pripadnike pokreta otpora se često koristi izraz borci za slobodu.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]