Diokle (matematičar)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Diokle (grč. Διοκλῆς, oko 240. pne. – oko 180. pne.) bio je helenistički grčki matematičar i geometričar.

Život i rad[uredi | uredi kod]

Premda se o Dioklovom životu ne zna gotovo ništa, poznato je ipak da je bio savremenik Apolonija iz Perge i da vrhunac njegovog stvaralaštva pada negde pred kraj 3. veka pne. i u početak 2. veka pne.

Diokle se smatra prvom osobom koja je dokazala fokalno svojstvo parabole. Njegovo se ime vezuje za geometrijsku krivu koja je poznata kao Diklova cisoida, koju je on upotrebio da bi rešio problem udvajanja kocke. Na tu krivu aludira Proklo u svom komentaru uz Euklida, a Dioklu je pripisuje Gemin već početkom 1. veka nove ere.

Fragmenti jednog Dioklovog dela pod nazivom O vrelim ogledalima (Περὶ πύριων)[1] sačuvali su se u Evtokijevom komentaru uz Arhimedov spis O sferi i cilindru. S istorijske tačke gledišta, delo O vrelim ogledalima izvršilo je snažan uticaj na arapske matematičare, posebno na al-Haythama, naučnika iz 11. veka koji je delovao u Kairu, a koji je u Evropi poznat kao "Alhazen". Taj spis sadrži dvanaest teza koje se dokazuju konusnim presecima. U jednom sačuvanom fragmentu nalaze se 7. i 8. teza, odnosno rešenje problema podele sfere jednom ravni, tako da dva opsega koja nastaju budu u datoj razmeri. Deset teza nudi rešenje za udvajanje kocke, što je ekvivalentno rešavanju određene kubne funkcije. U jednom drugom fragmentu nalaze se 11. i 12, teza, koja koriste cisoidu da bi se rešio problem pronalaženja dve srednje proporcije između dve magnitude. S obzirom da ovaj spis pokriva širi raspon tema od vrelih ogledala, možda se radilo o kompilaciji tri manja Dioklova traktata.[2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Diocles (12). Arhivirano 2012-10-11 na Wayback Machine-u
  2. G. J. Toomer

Izvori[uredi | uredi kod]