Centralnosemitski jezici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Centralnosemitski jezici, grana semitskih jezika dana raširenih na područjima Izraela, Sirije, Iraka, palestinskog područja, sjeverne Afrike, Arapskog poluotoka i drugdje. Dvije su glavne skupine aramejska i južna centralnosemitska. Obuhvaća 57 jezika:

a) Aramejski:
a1. istočni (17): babilonski talmudski aramejski, bijil neoaramejski, bohtan novoaramejski, hulaulá, hértevin, kildani (novokaldejski), klasični mandejski (†), koy sanjaq surat, lishán didán, lishana aturaya, lishana deni, lishana didán, mandejski jezik, mlahsö, senaya, sirjački, turoyo.
a2. zapadni (2): samarijanski aramejski, zapadni novoaramejski (maalula)
b) Južni:
b1) Arapski jezici (35) Arapski poluotok, sjeverna Afrika: arapski (33 različitih arapskih jezika), hassaniyya, malteški.
b2) Kanaanski jezici ili kanaanitski (3) Izrael, Palestina: starohebrejski (†), hebrejski, samarijanski hebrejski[1].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]