Istočnoaramejski jezici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Istočnoaramejski jezici, jedna od dvije podskupine aramejskih jezika koja se dijeli na tri uže podskupine, centralnu sa 14 jezika, mandejsku sa dva i zasebni sirjački jezik. Ukupno obuhvaća 17 jezika među kojima je najgovoreniji kaldejski novoaramejski.

a) Centralni (14):
a1. sjeveroistočni/Northeastern (12): babilonski talmudski aramejski (†; tmr), bijil neoaramejski (bjf), bohtan neoaramejski (bhn), hértevin (hrt), hulaulá (huy), kildani (novokaldejski, kaldejski novoaramejski; cld), koy sanjaq surat (kqd), lishán didán (trg), lishana aturaya (aii), lishana deni (judeoaramejski; lsd), lishanid noshan (aij), senaya (syn);
a2. sjeverozapadni/Northwestern (2): mlahsö, turoyo;
b) mandejski/Mandaic (2): klasični mandejski (†), mandejski;
c) sirjački/Syriac †. Turska [1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]