Centralni istočnoaramejski jezici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Centralni istočnoaramejski jezici jedna od tri glavne skupine istočnoaramejskih jezika koji se govore na područjuSirije, Turske, Iraka, Irana i Izraela.

Obuhvaća 14 jezika podijeljenih u dvije uže podskupine, sjeverozapadnu sa dva jezika i sjeveroistočnu sa 12. Njezini predstavnici su:

a. sjeveroistočni/Northeastern (12): babilonski talmudski aramejski (†; tmr), bijil neoaramejski (bjf), bohtan neoaramejski (bhn), hértevin (hrt), hulaulá (huy), kildani (novokaldejski, kaldejski novoaramejski; cld), koy sanjaq surat (kqd), lishán didán (trg), lishana aturaya (aii), lishana deni (judeoaramejski; lsd), lishanid noshan (aij), senaya (syn);
b. sjeverozapadni/Northwestern (2): mlahsö, turoyo.

Sa sirjačkim jezikom i mandejskim jezicima čine istočnoaramejsku skupinu jezika[1].

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]