Aramejski jezici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Aramejski jezici, jedna od dvije podskupine centralnosemitskih jezika kojima se danas služe razni narodi na području Izraela, Sirije, Iraka, Turske, Irana i Gruzije. Najvažniji je kaldejski novoaramejski, preko 206.000 širom svijeta, od čega sto do stodvadeset tisuća u Iraku.

a) istočni (17):
a1. Centralni (14):
a. sjeveroistočni/Northeastern (12): babilonski talmudski aramejski (†; tmr), bijil neoaramejski (bjf), bohtan neoaramejski (bhn), hértevin (hrt), hulaulá (huy), kildani (novokaldejski, kaldejski novoaramejski; cld), koy sanjaq surat (kqd), lishán didán (trg), lishana aturaya (aii), lishana deni (judeoaramejski; lsd), lishana didán (aij), senaya (syn);
b. sjeverozapadni/Northwestern (2): mlahsö, turoyo;
a2. mandejski/Mandaic (2): klasični mandejski (†), mandejski;
a3. sirjački/Syriac. Turska
b) zapadni (2): samarijanski aramejski, zapadni novoaramejski (maalula)[1].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]