Casale Monferrato
Casale Monferrato | |
|---|---|
| Koordinate: 45°8′N 8°27′E / 45.133°N 8.450°E | |
| Država | |
| Regija | Pijemont |
| Provincija | Alessandria |
| Frazione | Casale Popolo, Rolasco, Roncaglia, San Germano, Santa Maria del Tempio, Terranova, Vialarda |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Federico Riboldi |
| Površina | |
| - Ukupna | 86.3 km²[1] |
| Visina | 116 metara[1] |
| Stanovništvo (2017) | |
| - Grad | 34.010[1] |
| - Gustoća | 394 st/km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 15033 |
| Pozivni broj | 0142 |
| Karta | |
Pozicija Casale Monferrata u Italiji | |
Casale Monferrato je grad i općina (comune) od 34.010 stanovnika[1] u talijanskom Pijemontu odnosno u provinciji Alessandriji.
Casale Monferrato leži na desnoj obali rijeke Po, udaljen 60 kilometara istočno od centra Torina.[2]
Osnovan je u 8. vijeku na mjestu antičkog Bodincomagusa. Od 10. vijeka je dio Marke Montferrat, a od 1435. i njegova prijestolnica. To je bio sve do 1536. kad je podpao pod vlast dinastije Gonzage i postao dio njihovog Vojvodstva Mantova.[2] Kako je od ranog srednjeg vijeka strateški vrlo važan, dugo je bio objekt trvenja između Kraljevine Francuske i Španjolskog Carstva, pa je njegova citadela podignuta 1590. često padala iz ruke u ruku sve dok 1695. nije srušena.[2] Od 1708. je u rukama savojske dinastije koja ga je uklopila u Kraljevinu Pijemont-Sardiniju.[2] Od 1474. je sjedište biskupije (latinski: Dioecesis Casalensis).[3]
Od znamenitosti Monferrato ima katedralu San Evasio iz 1107. godine, crkvu San Domenico iz 13. vijeka sa renesansnim portalom, zamak iz 17. vijeka te brojne palače iz 18. vijeka.[2]
Industrija Monferrata proizvodi vapno, cement i umjetni kamen, kao i poljoprivredne strojeve, električne aparate i vinski ocat. Okolica je poznata po vinima.[2]
- 1 2 3 4 5 „Italy: Piemonte” (engleski). City population. Pristupljeno 24. 2. 2019.
- 1 2 3 4 5 6 „Casale Monferrato” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 2. 2019.
- ↑ „Diocese of Casale Monferrato” (engleski). Catholic-Hierarchy. Pristupljeno 24. 2. 2019.