Carmina Burana
 List pergamenta sa ilustracijom Kola sreće (Fortuna) iz Carmine Burane | |
| Pisac | |
|---|---|
| Jezik | latinski |
| Tema | ljubav, sreća, moral |
| Žanr | poezija |
| Datum objavljivanja | 13. vijek / 1937. |
| Tip medija | pergament |
Carmina Burana (prevedeno sa latinskog: Pjesme iz Beuerna, njemački: Lieder Aus Beuern) je je iluminirani manuskript iz 13. vijeka koji pored same zbirke pjesama - Carmine Burana, sadrži i šest religijskih prikazanja.[1]
Karakteristika i historija nastanka[uredi | uredi kod]
Autorstvo tih rukopisa pripisuje se Golijardima, putujućim profesorima i studentima po Zapadnoj Evropi tokom 10. - 13. vijeka, koji su bili poznati po svojim poprilično neobuzdanim pjesmama i taravenkama. Zbirka se također zove i Benediktbeuern manuscript, jer je 1803. pronađena u bavarskom benediktinskom samostanu - Benediktbeuern (Burano je kasnije postao Beuern).[1]
Dva dijela tog manuskripta, iako su napisana u isto vrijeme, ipak se stilski razlikuju. Stihovi pjesama napisani su uglavnom na srednjovjekovnom latinskom, osim njih 47, koje su napisane na visoko njemačkom. U njima ima svega, od običnih nazdravičarskih pjesama, pastoralnih, do vrlo ozbiljnih posvećenih vjeri, ali i ljubavnih nabijenih erotikom i satiričkih o crkvi i vlasti[1] u kojima se oštro napada Rimska kurija.
Dio pjesama upotrijebio je Carl Orff za svoju kantatu Carmina Burana praizvedenu 1937.[1]
Pjesma iz prologa i epiloga - O Fortuna, korištena je u brojnim filmovima.
Prikazanja napisana na latinskom, su jedina dva poznata preživjela kompletna teksta srednjovjekovnih pasionskih drama. To su Ludus breviter de Passione (Skraćeni prikaz Isusovih muka), koji se koristio kao prolog za uskršnja prikazanja i duži tekst, vjerojatno pojačan prikazanjem o životu Marije Magdalene i Lazarovom uskrsnuću.[1]
Ostala prikazanja Isusovog usrsnuća, koja su vjerojatno igrana za Božić, proširena su Peregrinusom, koji je obrađivao prva dva Kristova ukazanja učenicima i Ludus de rege aegypti (Prikazanje egipatskog kralja), koji se nekad smatrao dijelom božićnih prikazanja.[1]
Zbirku je tako nazvao filolog Johann Andreas Schmeller, koji je 1847. prvi objavio te rukopise.
Struktura zbirke[uredi | uredi kod]
Carmina Burana je zbirka od 228 pjesama ispisanih na 112 listova pergamenta ukrašenih sa 8 minijatura. Izgleda da su svi tekstovi bili namjenjeni pjevanju[2], ali autori tih rukopisa nisu stavili muzičke notacije na sve pjesme, tako da se danas može rekonstruirati melodija samo 47 pjesama.
Carmina Burana se da podijeliti u 4 sekcije;
- Carmina moralia (1-55), pjesme o moralu i satire
- Carmina veris et amoris (56-186), pjesme o ljubavi
- Carmina lusorum et potatorum (187-226), bakanaličke i nazdravičarske pjesme
- Carmina divina (227 i 228) pjesme o crkvenom moralu, taj dio je vjerojatno dodan početkom 14. vijeka.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Carmina Burana” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 06. 06. 2015.
- ↑ „Carmina Burana (kantata)” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 07. 06. 2015.
