Australski kažnjenički lokaliteti
Izgled
Australski kažnjenički lokaliteti | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Australija | |
Registriran: | 2010. (34. zasjedanje) |
Vrsta: | kulturno dobro |
Mjerilo: | iv, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Australski kažnjenički lokaliteti su jedanaest ostataka kaznionica koje je izvorno izgradilo Ujedinjeno Kraljevstvo tokom 18. i 19. stoljeća na plodnoj australskoj obali od Sydneya, Tasmanije, otoka Norfolka i Fremantlea. Oni su individualno upisani kao nacionalna baština Australije, a zajedno na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 2010. godine kao:
... najbolji primjer velikih kažnjeničkih kompleksa kolonijalnih europskih sila koji se temelji na kažnjeničkom radu.[1]
Slika | Kaznionica | Osnovano | Lokacija | Koordinate | Odlike |
---|---|---|---|---|---|
1857. | Sydney, New South Wales | 33°50′49″S 151°10′16″E / 33.84694°S 151.17111°E | Bivši carski zatvor, industrijska škola, i maloljetnički dom u Sydneyskoj luci je bio u funkciji sve do 1992. godine | ||
1825.-36. | New South Wales | 33°22′42″S 150°59′40″E / 33.37833°S 150.99444°E | Ovo je povijesna cesta koju su izgradili australski kažnjenici, a koja je duljinom od 260 km povezala Sydney s plodnom dolinom Hunter Valley. Ona je bila inženjerski trijumf s dionicama najviše kvalitete, ali je zbog jako strmih dijelova i nedostatka vode i ispaše za tegljačke konje vrlo brzo izgubila značaj i pala u zaborav. | ||
1818.-19. | Sydney | 33°52′10″S 151°12′45″E / 33.86944°S 151.21250°E | Impresivna građevina od opeke koju je arhitekt Francis Greenway izgradio kao kaznionicu u ulici Macquarie u Sydneyu. | ||
1799. | Parramatta, New South Wales | 33°48′54″S 151°00′04″E / 33.81500°S 151.00111°E | Ova "ladanjska" rezidencija je bila dom za deset upravitelja New South Walesa u Parramatti koja je danas predgrađe Sydneya. | ||
1829.-34. | Otok Norfolk | 29°03′12″S 167°57′31″E / 29.05333°S 167.95861°E | Staro naselje na obalnim ravnicama Kingston, južna obala otoka Norfolk, koje se sastoji od velike skupine zgrada kažnjeničkog kompleksa Britanskog Carstva od 1788.-1855. godine. | ||
1817. | Longford, Tasmanija | 41°37′30″S 147°08′30″E / 41.62500°S 147.14167°E | Ova dva posjeda su bila povezana s australskim kažnjenicima kojima su davali hranu i odjeću u zamjenu za rad na posjedima. Oba posjeda su kontinuirano djelovala u tom duhu punih 6 generacija, poput obitelji Archer, od početka 19. stoljeća sve do današnjih dana. | ||
1828. | South Hobart, Tasmanija | 42°59′38″S 147°29′58″E / 42.99389°S 147.49944°E | Zatvor za žene koji je djelovao do 1856. godine. Sastoji se od pet dvorišta, groblja i vanjskih građevina unutar gradske četvrti ograđene od ostatka grada visokim zidom. | ||
1833. | Saltwater Creek Rd, Little Norfolk Bay, Tasmanija | 42°59′01″S 147°42′59″E / 42.98361°S 147.71639°E | U razdoblju od 15 godina (1833.-48.) ovo je bila probna postaja i prvi rudnik ugljena za "najgore zatvorenike iz Port Arthura". Danas tek ruine. | ||
1825. | Otok Maria, Tasmanija | 42°34′57″S 148°04′12″E / 42.58250°S 148.07000°E | Isprva zatvor do 1832., a potom probna postaja, do 1850. godine. Građevine ove kažnjeničke probne postaje se smatraju za najbolje sačuvane od 78 probnih postaja, koliko je izgrađeno na Tasmaniji. | ||
1830. | Port Arthur, Tasmanija | 43°09′S 147°51′E / 43.150°S 147.850°E | Maleno kažnjeničko naselje na poluotoku Tasmanu (slika desno) je nekad bila najveća kažnjenička postaja u Australiji, a danas je jedno od najpopularnijih turističkih atrakcija na Tasmaniji. | ||
1855. | Fremantle, Zapadna Australija | 32°03′18″S 115°45′13″E / 32.05500°S 115.75361°E | Ovo je bio jedan od najvećih zatvorskih kompleksa u Australiji (60.000 m²) koji se sastojao od zatvora, ulaza, vanjskih zidina, tunela. 1850-ih je pretvoren u kolonijalnu upravu, a od 1886. ponovno u kaznionicu, ali za lokalne kažnjenike, što je i ostao sve do 1991. godine kada je pretvoren u muzej. |
- ↑ Emma Chalmers i Saray Martin, World Heritage Committee approves Australian Convict Sites as places of importance, The Courier-Mail 1. kolovoza 2010. (en) Posjećeno 1. travnja 2011.
- Australian convict sites (en) Iscrpne informacije na stranicama Australskog ministarstva okoliša, održivosti, vode, populacije i zajednica