Arthur B. McDonald

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Arthur Bruce McDonald
Rođenje 29. august 1943. (1943-08-29) (dob: 75)
Sydney, Nova Scotia, Kanada
Prebivalište Kingston, Ontario
Državljanstvo Kanađanin
Polje Astrofizika
Institucija Prinstonski univerzitet
Kraljičin univerzitet
Alma mater Dalhousie University (BSc, MSc)
Caltech (PhD)
Poznat po Rješenje problema solarnih neutrina
Istaknute nagrade OC (2006.)[1]
Medalja Benjamina Franklina (2007.)
FRS (2009.)[2]
Medalja Henryja Marshalla Toryja (2011.)
OOnt (2012.)[1]
Nobelova nagrada za fiziku (2015.)

Arthur Bruce (Art) McDonald [ˈɑːθə bɹuːs ɑːt məkˈdɒnl̩d] (Sydney, Nova Scotia, 29. augusta 1943), kanadski astrofizičar. McDonald je direktor Instituta Opservatorija neutrina u Sudburyju i drži katedru Gordona i Patricije Gray u astrofizici čestica na Kraljičinu univerzitetu u Kingstonu u Ontariju. S japanskim fizičarom Takaakijem Kajitom podijelio je 2015. dodijeljenu im Nobelovu nagradu za fiziku. Dobitnik je Reda Kanade i Reda Ontarija te član britanskog Kraljevskog društva i Kraljevskog društva Kanade.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

McDonald se rodio 29. augusta 1943.[1] u Sydneyju u Novoj Scotiji.[3] Diplomirao je 1964. sa stupnjem B. Sc. u fizici, a 1965. sa stupnjem M. Sc. u fizici na Dalhousie Universityju u Novoj Scotiji.[4] Potom je 1969. stekao stupanj Ph. D. u fizici na Kalifornijskom institutu za tehnologiju.[5]

Akademska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

McDonald je radio kao istraživački službenik u Nuklearnim laboratorijima u Chalk Riveru od 1970. do 1982. Na Prinstonskom univerzitetu bio je profesor fizike od 1982. do 1989., otišavši s Princetona na Kraljičin univerzitet. Trenutno drži univerzitetsku istraživačku katedru na Kraljičinu univerzitetu i odbornik je na Institutu za teorijsku fiziku Perimetar.[6][4][7]

Istraživanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Fizičari su ispitivali imaju li ili ne neutrini masu. Od kasnih 1960-ih eksperimenti su upućivali na to da bi neutrini mogli imati masu. Teorijski modeli Sunca predviđaju da bi se neutrini trebali stvarati u nestalnim količinama. Detektori neutrina na Zemlji opetovano su pokazivali da se stvara manje neutrina nego što se očekuje. Budući da se neutrini pojavljuju u tri varijeteta (elektronski, muonski i tau-neutrino), i budući da su detektori solarnih neutrina primarno bili osjetljivi samo na elektronske neutrine, preferirano objašnjenje godinama je bilo to da su se »nestali« neutrini bili promijenili, ili oscilirali, u neki varijetet za koji su detektori bili slabo ili nimalo osjetljivi. Ako neutrino oscilira, onda u skladu sa zakonima kvantne mehanike mora imati masu.[6]

U augustu 2001. suradnička ekipa s Opservatorija neutrina u Sudburyju (SNO), detektorskog postrojenja smještena 2100 m pod zemljom u rudniku izvan Sudburyja u Ontariju, predvođena McDonaldom provela je direktnu opservaciju koja je sugerirala da su elektronski neutrini sa Sunca zaista oscilirali u muonske i tau-neutrine. SNO je publicirao svoje izvješće 13. augusta 2001. u izdanju Physical Review Lettersa i ovo se široko smatralo vrlo važnim rezultatom. McDonald je sudobitnik Medalje Benjamina Franklina za fiziku 2007. i Nobelove nagrade za fiziku 2015. za otkriće oscilacija neutrina i demonstriranja da neutrini imaju masu.[5]

Počasti i nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 McDONALD, Prof. Arthur Bruce. Who's Who 2015 (online Oxford University Press ed.). A & C Black, an imprint of Bloomsbury Publishing plc. (potrebna pretplata)
  2. 2,0 2,1 "Arthur McDonald biography". Royal Society. https://royalsociety.org/people/arthur-mcdonald-11924/. pristupljeno 2015-10-09. 
  3. "Past Winner 2003 NSERC Award of Excellence McDonald". Natural Sciences and Engineering Research Council of Canada. http://www.nserc-crsng.gc.ca/Prizes-Prix/Excellence-Excellence/Profiles-Profils_eng.asp?ID=1011. pristupljeno 2012-09-21. 
  4. 4,0 4,1 "CV Arthur B. McDonald". http://www.queensu.ca/physics/sites/webpublish.queensu.ca.physcwww/files/files/McDonaldCV2014.pdf. 
  5. 5,0 5,1 5,2 "Arthur B. McDonald". The Franklin Institute. https://www.fi.edu/laureates/arthur-b-mcdonald. pristupljeno 6 October 2015. 
  6. 6,0 6,1 "Interview with Arthur B. McDonald". Arhivirano iz originala 17 November 2007. http://web.archive.org/web/20071117081536/http://www.sciencewatch.com/jan-feb2004/sw_jan-feb2004_page3.htm. pristupljeno 2007-11-02. 
  7. "Board of Directors". Perimeter Institute. 2012. http://perimeterinstitute.ca/people/board-directors. pristupljeno 2015-10-09. 
  8. "Order of Canada citation". http://www.gg.ca/honour.aspx?id=11134&t=12&ln=McDonald. 
  9. "Henry Marshall Tory Medal". Royal Society of Canada. http://www.rsc.ca/awards_Henry_Marshall_Tory_Medal_winner.php. pristupljeno 2012-09-21. 
  10. "The Nobel Prize in Physics 2015". http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/2015/.