Hiroshi Amano

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hiroshi Amano
Rođenje 11. septembra 1960.
Hamamatsu, Shizuoka, Japan
Državljanstvo Japanac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Nagoji
Sveučilište Meijo u Nagoji
Alma mater Sveučilište u Nagoji
Poznat po Plave i bijele svjetleće diode
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (2014.)

Hiroshi Amano (Hamamatsu, 11. septembra 1960.), japanski fizičar. Diplomirao (1985.) i doktorirao (1989.) na Nagojskom sveučilištu. Zaposlen na Nagojskom sveučilištu (od 1988 do 1992. i od 2010.) i na Sveučilištu Meijo (od 1992. do 2010.). Bavi se istraživanjem dobivanja, svojstava i primjene poluvodiča koji sadrže dušik. Za izum učinkovite plave svjetleće diode koja je omogućila izradu energetski štedljivih bijelih izvora svjetlosti velike svjetlosne jakosti s I. Akasakijem i S. Nakamurom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2014. [1]

Svjetleća dioda ili LED[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Svjetleća dioda

Svjetleća dioda ili LED (skr. od engl. Light Emitting Diode) je poluvodički elektronički element koji pretvara električni signal u optički (svjetlost). Propusno polarizirana svjetleća dioda emitira elektromagnetsko zračenje na način spontane emisije uzrokovane rekombinacijom nosilaca električnoga naboja (elektroluminiscencija). Elektroni prelazeći iz vodljivog u valentni pojas, oslobađaju energiju, koja se dijelom očituje kao toplina, a dijelom kao zračenje. Boja emitiranog svjetla ovisi o poluvodiču, kao i o primjesama u njemu i varira od infracrvenog preko vidljivog do ultraljubičastog dijela spektra.

Izrađuju se od galija, arsena i fosfora (GaAsP), gdje se omjerom arsena i fosfora određuje širina zabranjenoga pojasa i time posredno frekvencija zračenja, ili pak, za heterostrukturne izvedbe pogodne za optičke komunikacije, od istih elemenata uz dodatak indija.

Primjenjuje se najčešće kao indikator, na primjer na komandnim i signalnim pločama uređaja i strojeva ili kao alfanumerički pokazivač na zaslonima džepnih kalkulatora, zatim za ukrasno osvjetljenje te u industriji zabave, za signalnu rasvjetu za bicikle, automobilska svjetla, kao dijelovi za daljinski prijenos signala u upravljačkim krugovima, na primjer kod televizorskih daljinskih upravljača. Veliko područje primjene imaju i u optičkim komunikacijama, gdje služe za prijenos podataka na kraće udaljenosti multimodnim optičkim vlaknom. [2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Amano Hiroshi, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. svjetleća dioda (LED), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.