Ante Gabrić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Otac Ante Gabrić (Metković, 18. veljače 1915. – Kalkuta, Indija, 20. listopada 1988.) – hrvatski katolički svećenik, isusovac, misionar, sluga Božji

Rodio se u kršćanskoj obitelji kao deveto dijete. Primljen je u Isusovačko sjemenište u Travniku 1926., gdje je maturirao 1933. Iste godine primljen je u isusovački novincijat. Položio je isusovačke redovničke zavjete i studirao filozofiju u Italiji.

Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Godinu dana učio je engleski i bengalski jezik. U misiji Bošonti, zaređen je za svećenika 1943. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu smješta u sirotišta. Pomaže u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime "Father Ante Gabrić". Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.

Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]